Mr. sc. Tomislav Pavić, prof. (tako je uvijek volio da ga tituliramo), naš dragi i iznimno zaslužni član, preminuo je 19.7.2021. godine u KB Dubrava, u dobi od 72. godine, puno prerano, i utoliko na veće iznenađenje i žalost svih koji su ga poznavali i voljeli te surađivali s njime.
Tomislav je zaprimljen u bolnicu cca dva mjeseca prije smrti, pod početnom dijagnozom: Korona. Nakon detaljnih nalaza ustanovljeno je da je imao rak star preko 30 godina.
Posljednji Tomin ispraćaj bio je 26.7.2021. na Krematoriju, u prisustvu najuže obitelji – njegove supruge Blaženke Kržić. Tomislavovog grobnog mjesta NEMA, jer je kremiran, a pepeo je po njegovoj želji prosut. To je izvršeno dana 28.7.2021. godine. Prema vlastitoj želji ispraćen je bez vojnih počasti, izričito je želio da o njegovoj smrti ne obavještavamo nikoga. Iako teška srca, udovoljili smo njegovom zahtjevu. Jedino je održana komemoracija na prvoj narednoj sjednici Upravnog odbora, kada je o Tomislavu govorio predsjednik Udruge Sergije Dražić. Dana 17.8.2021. predsjednik Dražić i dopredsjednik Puškar preuzeli su od Blaženke Kržić u Križu (mjestu gdje je živio) cjelokupnu originalnu Tomislavovu dokumentaciju o 101. brigadi i pohranili ju u Spomen sobi 101. brigade.
Danas, dvije godine nakon njegove smrti, na temelju naše posebne zamolbe, u suglasnosti s gospođom Blaženkom, odlučili smo napisati ovaj In memoriam, smatrajući da je naprosto naša civilizacijska obveza da obilježimo sjećanje na tako dragog i zaslužnog člana 101. brigade i posebno njene Udruge koju je Tomislav svojim stručnim radom i zalaganjem, neumorno i s puno ljubavi, duboko zadužio. Tim više što su nas mnogi koji su Tomislava poznavali pitali što je s njim i bili šokirani kada su doznali za njegovu smrt, a ništa o tome nije bilo objavljeno.
Tomislav Pavić rođen je 29.3.1949. godine u mjestu Rujkovac, Općina Medveđa, NR Srbija u tadašnjoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.
Sudionik je Domovinskog rata od 16.12.1991. i to u 101. brigadi, a vodi se aktivnom statusu do 30.6.1996. godine. Zapovjedne dužnosti u Domovinskom ratu bile su mu: zapovjednik satnije (2. satnija 1. bojne), a kasnije (od ožujka 1992.) pomoćnik zapovjednika 101. brigade za INP (izvedbeno-nastavne planove). Ima čin satnika. Godine 1997. odlazi u mirovinu kao HRVI.
Udruzi hrvatskih branitelja Domovinskog rata 101. brigade HV-a Susedgrad (kako se tada zvala, osnovana 10.7.2009.) pristupa od osnutka i odmah aktivno radi na pisanju i donošenju akata Udruge:
- Osnivački statut Udruge
- Statut Udruge, usklađen s novim Zakonom o udrugama (2015.)
- Poslovnik o radu Skupštine (redovne i izborne) (2015.)
Od 2009. do 2013. godine član je Uređivačkog odbora za Monografiju 101. brigade i njen redaktor (imenovan 7.12.2011. godine od strane Upravnog odbora Udruge a na prijedlog Uređivačkog odbora). Posebna zahvala autora Monografije – Ivana Brigovića, prof. i Ivana Radoša, prof. – iskazana je Tomislavu Paviću koji je, citiram: „marljivo, zajedno s nama, dorađivao tekst i prikupljao fotografije i svjedočanstva pripadnika brigade te osmislio sheme i zemljovide.“
Osim toga, i sam je pisao priloge za Monografiju (Napad očajnika, 8. travnja 1992., str. 195. knjige).
Neumoran je bio Tomislavov rad i na Projektima Udruge, koje je osmislio, napisao i provodio sa suradnicima iz Udruge kao njihov aktivni realizator. To su bili projekti:
- Projekt snimanja dokumentarnog filma pod nazivom:ZAGREBAČKA 101. BRIGADA ZNG-A / HV-A U DOMOVINSKOM RATU, a u povodu 25. obljetnice osnutka brigade.
- Projekt sporta i kulture, pod nazivom: OD ZAGREBA, ZAPADNOSLAVONSKE POSAVINE, KUPE, ISTOČNOSLAVONSKE RAVNICE, VUKE I UNE DO POBJEDE – Projekt resocijalizacije i integracije branitelja kroz kulturna, sportska i (pri)povijesna druženja:
- Projekt poučavanja mladeži, pod nazivom: DOMOVINSKI RAT – P(R)OUČAVANJE MLADEŽI :
Unutar ovog projekta predvodio je grupu predavača – Tima pripovjedača, koji su godinama u Zagrebu i Slavoniji održavali predavanja učenicima osnovnih škola o značaju Domovinskog rata i o doprinosu 101. brigade ZNG-a/HV-a u njemu.
Tomislav je 2015. godine imenovan članom Stručnog tima (Kolegija) dokumentarnog filma: „101. za Hrvatsku“. Imenovan je izvršnim producentom filma, a u samom filmu bio je djelomični autor teksta, narator, a i njegove izjave sastavni su dio filma.
Povodom svečane premijere filma u Zagrebu (8.11.2017.) predstavio je film i napisao njegov prikaz, a sudjelovao je i u televizijskoj emisiji „Veterani mira“ (emitiranoj 11.11.2017.) na HTV 1 u svojstvu izvršnog producenta filma (uz redatelja Miru Andrića i predsjednika Udruge Sergija Dražića).
Također je aktivno sudjelovao u prikazu i predstavljanju filma na premijerama u Osijeku i Novskoj.
Osim toga dao je brojne intervjue za televiziju i hrvatski radio, govoreći o ratnom putu 101. brigade, o aktivnostima i programima Udruge, kao i o našim važnim obljetnicama.
Tomislav Pavić bio je inicijator i glavni realizator ideje da Udruga ostvari elektronički i videozapis 101. ZA HRVATSKU, na CD-u i DVD-u. Na CD-u putem računala uz e-monografiju brigade možemo pročitati i tekstove u elektroničkom izdanju koje je pripremio:
- Monografija brigada HV-a, autori: Ivan Brigović i Ivan Radoš, urednik: Miro Andrić, redaktor: Tomislav Pavić, 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb 2017.
- Povjesnica 101. brigade ZNG-a/HV-a, Tomislav Pavić, Zagreb 2017.
- Oklopno vozilo 101. brigade ZNG-a – „Gumeni“ (Nezavršena ratna priča), Tomislav Pavić, Zagreb 2015.
- Trg Stjepana Severa, Tomislav Pavić, Zagreb 2017.
- Povijest Udruge HBDR-a 101. br ZNG-a/HV-a, Zagreb – Susedgrad, zabilježio Tomislav Pavić, Zagreb 2017.
- Prikaz Monografije „101. brigada HV-a“ , Zagreb, 2018.
Tomislav je od 2013. godine član Povjerenstva za mrežnu stranicu Udruge a praktički je bio njen urednik do 28.09.2017. kada daje neopozivu ostavku na ovu funkciju, nezadovoljan radom našeg tadašnjeg mrežnog operatera (Creattica).
U suradnji s novim glavnim urednikom (Sergije Dražić) i novim mrežnim operaterom (Krešo Kaić) sudjeluje aktivno u redizajnu dotadašnje mrežne stranice, a posebno surađuje na uređivanju rubrika: „U spomen poginulima“ i „In memoriam“ tijekom 2018. godine.
Tijekom godina za našu mrežnu stranicu napisao je mnogobrojne članke (njih 18), a to su:
- Predstavljena „Monografija 101. brigade HV-a“ (2013.)
- Pripovijedanje u Slavoniji (2015.)
- Sportska i (pri)povijesna druženja (2015.)
- Pripovijedanje o Domovinskom ratu (2016.)
- Sjećanje na žrtvu Ernestinova (2016.)
- Prikaz dokumentarnog filma „101. brigada HV-a“ (2017.)
- Premijera filma „101. brigada HV-a“ u Osijeku (2017.)
- Post-produkcija filma „101. brigada HV-a“(2017.)
- Ivan Radoš doktorirao (2018.)
- Nova knjiga: „Katolička crkva u Hrvatskoj i Domovinski rat 1991.-1995.“ (2018.)
- Predstavljena knjiga: Rudi Stipčić: Zagrebački korpus ZNG-a, 3. operativna zona Zagreb (2018.)
- Plaketa „Marijan Celjak“ 101. brigadi HV-a (2018.)
- Premijera filma „101. brigada HV-a“ u Novskoj (2019.)
- Mirku Hrgoviću plaketa „Marijan Celjak“ (2019.)
- Ratna priča iz Slavonije (koautor s Žinićem i Dražićem (2019.)
- Oklopljivanje vozila u Domovinskom ratu (2020.)
- Oproštaj od Siniše Ratkovića (2020.)
- Povratak pobjednika – Rudolf Perešin (2021.)
Osim svega prethodno navedenoga, Tomislav Pavić bio je i redoviti sudionik svih okupljanja tijekom godine: na godišnjim skupštinama Udruge, redovnim ili izbornim, a često ih je kao predsjednik Radnog predsjedništva pripremao i vodio. Zadnji puta bilo je to 26.2.2021. godine. Uvijek je po potrebi dolazio i na sjednice Upravnog odbora, a bio je prisutan i na našim proslavama i domjencima, te uvijek nazočan na našim putovanjima u Slavoniju i Komarevo povodom odavanja počasti poginulim i nestalim braniteljima 101. brigade. Sjećam se da mu je u vrlo lijepom sjećanju ostao i naš posjet Vukovaru i Kopačkom ritu 2018. godine.
Dana 20.3.2021. bio je nazočan kao član izaslanstva UHBDR 101. brigade, kada smo povodom 30. obljetnice osnutka 101. brigade ZNG-a/HV-a primljeni kod predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića.
Unatoč nastojanju da navedem mnogobrojne aktivnosti Tomislava Pavića, svjestan sam da je to zapravo mali dio iznimnog doprinosa koji je on dao Udruzi svojim dugogodišnjim odanim, marljivim, požrtvovnim i preciznim radom (katkada skoro i pretjerujući zbog želje da postigne savršenstvo).
Istaknuti ću jedan primjer, među mnogima, da je prema riječima njegove supruge Blaženke Kržić (a i nju je angažirao na prepisivanju tekstova i sređivanju dokumentacije za Monografiju!), samo radi pripreme Monografije, najmanje 150 puta odlazio u Zagreb! 150 puta! Koliko je to samo iziskivalo i vremena i truda i novaca, na kraju krajeva. Najčešće je išao svojim osobnim automobilom jer su druge prometne veze između Križa i Zagreba tada bile (a i danas su) loše. A gdje je tu komunikacija u Zagrebu povodom snimanja Filma, ili dolasci na naše sjednice ili druženja?
Kolika je bila njegova ljubav za Hrvatsku svjedoči i njegova nedvosmislena odluka da 1991. ode u Domovinski rat, iako ga je zbog toga napustila tadašnja supruga, trajno odselivši s njihovo dvoje djece u Beograd. Cijela mu je obitelj zamjerala jer ih je navodno „napustio“ otišavši u Domovinski rat! Tek kada sam čuo njegovu zdravstvenu dijagnozu, shvatio sam da je taj zlokobni tumor, nastao prije 30 godina, upravo psihosomatska posljedica njegovih tadašnjih dubokih trauma, zbog podvojene želje i potrebe da s jedne strane bude „otac obitelji“ a s druge strane dragovoljac, hrvatski branitelj, odan „našoj stvari“.
Kolika je bila njegova unutarnja patnja, žalost i razočaranost svjedoči to da nije želio nikakav spomenik, ništa što bi podsjećalo na njega, nego je prema njegovoj izričitoj želji, njegov pepeo rasut u vjetar!
Međutim, dragi naš Tomislave Paviću, najveći spomenik na Tebe ostaju upravo Tvoja mnogobrojna djela, po kojima ćemo Te pamtiti, cijeniti i nositi duboko u srcu, naročito mi, najbliži Tvoji suborci i suradnici iz 101. brigade ZNG-a/HV-a, Zagreb – Susedgrad i njezine Udruge. Jako nam nedostaješ i mnogo Te se puta sjetimo, pa tako uspomena na Tebe, i bez spomenika, ostaje trajno živa, sve dok mi živimo!
I zato, bila Ti vječna slava i hvala!
Neka Ti bude laka hrvatska zemlja koju si toliko volio.
U Raj poveli Te anđeli.
Počivaj u miru Božjem.
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Monografija 101. br.; arhiva Udruge
