Povodom obilježavanja 25. obljetnice osnivanja 101. brigade, ukazala se prilika i obveza zahvaliti se, pored ostalog, i zaslužnim građanima, koji su, na svoj način, doprinijeli boljem djelovanju Brigade na njenom ratnom putu.
Neka nam bude dopušten i jedan osvrt sa razine Zapovjedništva, gdje nismo zaobišli niti civilne osobe, štoviše, ugodna nam je obveza i njima se na ovaj način zahvaliti. Tek je brižljiv i pažljiv pristup kroz suradnju sa zaslužnima pokazao njihove zasluge i opravdao odluku o dodjeli im priznanja. Uostalom, Zahvalnica je tek samo naša simbolična gesta i znak zahvalnosti za učinjeno u korist Brigade.
Zahvalan sam vodstvu UDRUGE HRVATSKIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA 101.BRIGADE ZNG-A/HV-A, ZAGREB – SUSEDGRAD da je, prema gore navedenom, uvažila i prihvatila tako moj prijedlog, te su zahvalnice dodijeljene cijenjenim osobama, po nadnevcima, poimenično:
g-đa Božena Gustin 23.05.2018.
g-din Mirko Lanšćak 01.11.2018.
g-din Martin Banić 13.11.2018.
g-đa Sanja Rabuzin Pavić 15.01.2019.
O doprinosu ovih zaslužnih građana čast nam je iznijeti detalje u podjeli i sadržaju kako dalje slijedi:
1. Promocija Brigade
U rano proljeće 1992., kao ratna novinarka Radio Osijeka, gospođa Sanja Rabuzin Pavić je u organizaciji naše službe za Političko djelovanje obišla čak i naše rovove na prvoj crti obrane bojišnice južno od Osijeka. Tu je sa nekim našim braniteljima obavila i snimila razgovore. Po njenim riječima, svjesna je bila da je u opasnosti, međutim u još većem je, kaže, strahu obavljala svoj svakodnevni posao u redakciji u Osijeku; pa neprijatelj je znao njihovu lokaciju, i povremeno ih granatirao! U stožeru brigade snimila je, istoga dana, i mali intervju sa načelnikom Stožera, na prijedlog Zapovjednika brigade,tada pukovnika, g-dina Joze Petraševića. Sav snimljeni materijal emitiran je na Hrvatskom radiju, tako da su naše branitelje mogli čuti, pored ostalih, i njihovi bližnji, daleko od Slavonije. Te radio zapise više ne možemo čuti, jer su još u ratu izbrisani. Tadašnja tehnika i ratne okolnosti nisu omogućavali arhiviranje. O Brigadi se tako pronio glas radiom. Obraniti Osijek pomogli su dakle i branitelji sa drugog kraja Lijepe naše, iz Zagreba, i pokazali tako da Osijek i žitelji okolne blize mu ravnice nisu uratu bili sami.
2. Nabavka sredstava
Na pripremama za „Oluju“ počelo se raditi kada je za to bila sazrela situacija. U Zapovjedništvu je procijenjeno da se za neka posebna sredstva trebamo pobrinuti i sami. Tako smo, prema vlastitoj procjeni, prionuli nabavci nama ključnih sredstava, pored ostalog, za vezu i izviđanje, jer ta sredstva baš i nismo očekivali iz redovne popune. U tome smo bili potpomognuti i novčanim donacijama, kako je dalje navedeno. Evo dijela detalja iz tadašnjih aktivnosti:
2.1 Sredstva veze
Već smo na Istočnoslavonskom bojištu uvidjeli koje prednosti pruža paket radio. U tadašnje vrijeme, kod klasične vojne primjene, to je sredstvo bilo „up to date“, jer je omogućavalo održavanje veze u visokom stupnju tajnosti. Iz donacije je nabavljena oprema i kompletirano je četiri kompleta, od kojih je svaki sačinjavao: radiouređaj, PC, antena, modem za komunikaciju radio mrežom (tzv. TNC). Uređaji su uskladišteni, ali su završili kod drugih postrojba, izvan naše brigade, a prema tadašnjem prioritetu nadređenog nam Zapovjedništva.
2.2 IC uređaj za noćno motrenje i izviđanje
Uspjeli smo nabaviti originalni vojni IC-uređaj za noćno motrenje i izviđanje, operativnog (uspješnog) dometa do 150 m, u potpunom mraku. Pomogle su nam u tome moje rodbinske veze, dakle osobe od moga neograničenog povjerenja, jer, iako žive u tuđini, sa mislima su bili u zavičaju! Donacijom smo namirili dio troškova. Zaslugom g-đe Božene Gustin uređaj je u Njemačkoj nabavljen potajno. Ona je uređaj dopremila u Muenchen. Tu ga je preuzeo g-din Mirko Lanšćak, koji ga je, svojom snalažljivošću i odvažnošću,prevezao preko svih tadašnjih granica i predao mi ga osobno, u Zagrebu.
G-đa B.Gustin je inače sudjelovala, pored ostalih, i u jednoj drugoj, tada smjeloj akciji dobavljanja donacije iz Njemačke,(automobil, za BiH).
G-din M.Lanšćak je prije rata, uz ostalo, vozio i u međunarodnoj špediciji za jednu njemačku firmu, te je prijelaz granice, čak i sa vojnim stvarima, za njega bila puka rutina. I ne samo jednom!
Na našu sreću, ovaj vrijedni uređaj, nije nam u „Oluji“ zatrebao. Iako smo na Banovini očekivali žestoku borbu, neprijatelja smo savladali nešto lakše od naših predviđanja. No nismo si dozvolili da u tako težak sukob uđemo nespremni!
3. Donacije
Najobimnije novčane donacije za naprijed navedena sredstva osigurao je g-din Martin Banić. Kao poduzetnik koji je već značajan broj godina bio prisutan, prije u Sovjetskom savezu, a potom u Rusiji, prihvaćao je s razumijevanjem sve naše zamolbe, iako smo i mi bili svjesni da poslovati na tom tržištu nije za njega, u to vrijeme, bilo jednostavno. Ovo međutim nisu bile i jedine donacije koje je g-din M.Banić donirao za našu brigadu.
Svi spomenuti, nama dragi dobitnici, su prilikom uručenja im zahvalnica bili ugodno iznenađeni. Iznenađenje je bilo poglavito u tome da ih se, ni nakon toliko vremena, nije zaboravilo. No ipak su oni, kao civili, odradili plemenit i važan posao, za koji je, pored volje, trebalo imati samopouzdanja, odlučnosti i hrabrosti.
Jer, svi zajedno smo obranili Hrvatsku, i to nam govori kako obrana traži nesebičan napor i htijenje svakoga od nas, ma gdje se nalazili. I nema straha kad jedina nam je Domovina u srcu!
mr. Ivan Cukina
Načelnik stožera
