U sklopu Programa središnjeg obilježavanja Dana branitelja Grada Zagreba, 30.svibnja 2019. na Gradskom groblju Mirogoju u 10:00 sati svečanim polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom odana je počast svim hrvatskim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata, a posebno iz Grada Zagreba. Sudjelovala je Počasno zaštitna bojna, a ročnici Hrvatske vojske nosili su stjegove ratnih postrojba Grada Zagreba.
Počast je odalo izaslanstvo koje su predvodili: gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, Predsjednik Odbora za branitelje Gradske skupštine Grada Zagreba Miodrag Demo te Vesna Helfrih, pročelnica Gradskog ureda za branitelje Grada Zagreba. Bili su nazočni izaslanici svih zagrebačkih udruga hrvatskih branitelja i stradalnika, koji su na svakom spomen-obilježju zapalili svoje svijeće. U izaslanstvu Stoprve nazočni su bili predsjednik Sergije Dražić, član Upravnog odbora Dragan Lončar i tajnik Ivan Šoštarić.
Svečanost se odvijala prema slijedećem rasporedu:
– Spomenik „Glas hrvatske žrtve – Zid boli“;
– Središnji križ u Aleji hrvatskih branitelja;
– Grob prvog hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška;
– Grob prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana;
– Spomenik „Kenotaf“ na Krematoriju.
Molitvu za sve žrtve Domovinskog rata kod svake postaje predvodio je vojni kapelan u vojnoj kapelaniji „Sv. Ivan Pavao II.“ u Sjedištu Ministarstva obrane u Zagrebu Zrinko Nikolić.
U 12:00 sati održana je u crkvi svetog Marka sveta misa za poginule, zatočene, nestale i umrle hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, posebno iz Grada Zagreba. Misu je služio monsinjor Nedjeljko Pintarić.
Nakon mise održan je Gradonačelnikov svečani prijem za zapovjednike zagrebačkih ratnih postrojba i predstavnike udruga iz Domovinskog rata Grada Zagreba u gradskoj palači Dverce.
Tekst i fotografije: Ivo Šoštarić
Ne zaboravimo:
Spomenik “Glas hrvatske žrtve – Zid boli“, rad kipara Dušana Džamonje, otvoren je 14. listopada 2004. godine na groblju Mirogoj. U spomenik, u crni mramor, urezano je 13.500 imena poginulih hrvatskih branitelja i civila – žrtava velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Na spomeniku piše “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”. Nema križa, podataka o datumu rođenja ili smrti žrtava niti daljnjih objašnjenja za posjetitelje.
Zid boli prvotno je izgrađen u Selskoj ulici u Zagrebu ispred stožera UNPROFOR-a kao prosvjed protiv ravnodušnosti o stradanju hrvatskog naroda u Domovinskom ratu.
Kada je agresija na Hrvatsku tijekom Domovinskog rata dosegla svoj vrhunac i kada je za mnoge branitelje bilo jasno da se s ratišta više nikada neće vratiti, njihove majke, sestre i kćeri su svu svoju nemoć, tugu i bol ispoljile u zagrebačkoj Selskoj ulici.
Spontano, ciglu po ciglu, 26.09.1993. godine, počeo se graditi Zid boli u koju su obitelji poginulih utkale svoj jad, a obitelji nestalih – svoju nadu. Ispisujući imena najmilijih, Zid boli je svakim danom bivao sve veći, pa se u konačnici naredalo 13.600 cigli…
Ovaj samonikli, svojevrsni spomenik sagrađen od imena poginulih i nestalih hrvatskih branitelja ispisanih na crnim i crvenim ciglama, postao je jedan od vidljivih dokaza patnje Hrvata koji su stenjali pod teretom agresije, a kroz koji je i ostatak svijeta mogao svjedočiti stvarnom zbivanju u tim vremenima.
No, vrijeme koje je neupitno teklo, na Zidu boli ostavilo je traga te je iz Selske 24. lipnja 2005. uklonjen i premješten na Mirogoj.
Kenotaf – Spomen obilježje neidentificiranim žrtvama Domovinskog rata, Mirogoj – Zagreb.
Autori idejnog arhitektonskog projekta: Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić, Davor Mance, 1997. – 1999.
Kenotaf je simboličan grob ili spomenik podignut u uspomenu na pokojnika čije se tijelo nalazi drugdje. Riječ “kenotaf” grčkog je porijekla (kenos – prazan i tafos – grob).
Ovo spomen-obilježje neznanim žrtvama Domovinskog rata nalazi se u sklopu Krematorija i Gaja urni na Mirogoju, u središtu Spomen-parka, kao skulpturalno-arhitektonski element, u osi glavnog ulaza. Sadrži eliptoidnu fontanu, nastavlja se granitom opločenim prilazom, koji završava spomenikom. Spomenik se sastoji od grobnice u podrumskoj etaži i otvorene piramidalno nadsvođene kapele s vječnim plamenom u razini terena nadvišene visećim križem ovješenim na čeličnu konstrukciju. Tlocrt je kvadratnog oblika, vanjskih dimenzija stranice 9 m. (Iz opisa Marijana Hržića).
Podatke prikupio: Sergije Dražić
