Povodom blagdana Svih svetih i Dušnoga dana zajednički smo odali počast našim poginulim, nestalim i preminulim braniteljima 101. brigade ZNG-a/HV-a polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na mjesnom groblju u Stenjevcu kod našeg centralnog spomenika.
Osim predstavnika UHBDR 101. brigade i 1. samostalne satnije Podsused vijence su položili i predstavnici Ureda za branitelje Grada Zagreba odnosno gradonačelnika Milana Bandića, kao i predsjednici Vijeća gradskih četvrti: Podsused-Vrapče i Stenjevec, te predstavnici braniteljskih udruga:HVIDRA-e Susedgrad; UHDIBDR Gornje Vrapče i UHDDR Špansko.
Zatim smo minutom ponosne tišine ostali u mislima s onima kojih više nema, a voljeli smo ih.
Predsjednik Udruge Stoprve Sergije Dražić govorio je o zbirci domoljubne poezije “Zajedno kroz sjećanja”, koja je prvijenac mlade škabrnjske pjesnikinje Katarine Pavičić čiji je otac Mile Pavičić prije 28 godina, 18. studenoga 1991. svoj život položio na Oltar domovine.
Sada 26-godišnja Katarina Pavičić u Škabrnji je živjela do kobnog 18. studenog 1991. kada su joj srbočetnici ubili oca, baku, oba djeda i pradjeda, a ona biva zarobljena i potjerana iz svog doma zajedno sa majkom i sestrom. Katarini je tada bilo tek nepunih dvije godine, točnije 23 mjeseca.Nakon zarobljavanja prolazi prognanički put od Kukljice, Zadra, Rijeke, Munchena, Zuricha te Ludvigshafena koji završava u Zadru, gdje dolaze u ožujku 1992. godine i ostaju cijeli Domovinski rat. Po završetku osnovne i srednje škole vraća se živjeti u Škabrnju. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Splitu na odsjeku za učiteljski studij.
Sastav „Iz obiteljskog albuma“ s tematikom Domovinskog rata iz šestog razreda osnovne škole bio je zapravo put vodilja njenom pjesničkom opredjeljenju. Međutim, ozbiljnije počinje sa sedamnaest godina i sve do sada napisane pjesme (njih pedesetak) objavljene su u zbirci. „Zajedno kroz sjećanja“
Ona puni dušu svakog koji je proživio Domovinski rat. Naslov „Zajedno kroz sjećanja“ određuje nutrinu njezinog stiha, putovanje njezinih misli i titraj njezinog srca. A temeljni motiv Katarininih pjesama je ljubav prema svom ocu i nevinim žrtvama, svojoj obitelji i Škabrnji, prema Hrvatskoj, kršćansko domoljublje koje pronalazi nadahnuće u svojoj intimi, u osjećajima i proživljavanjima. Zato su njene pjesme pune emocija i poruka. Rast u vjeri i ljubavi događa se kroz ispravan odgoj savjesti njezine majke Negzane. Katarina Pavičić poetskom zbirkom „Zajedno kroz sjećanja“ zaželjela je da hrvatski narod očuva najdragocjenije kršćanske vrednote: vjeru, ljubav, domoljublje te mir i nadu za bolje sutra.
Sav prihod od prodaje zbirke „Zajedno kroz sjećanja“ namijenjen je zakladi „Za istinu o Domovinskom ratu“. Uz posebnu dozvolu Katarine i njezine majke pjesma Zemljo Hrvatska nalazi se trajno objavljena i na našoj web stranici Udruge Stoprve, rekao je Dražić i pročitao tekst pjesme:
| Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si moj prvi plač s radošću primila!
Kako te voljeti neću kad sam svoj prvi korak tebi poklonila! Kako te voljeti neću kad me majka moja učila! Kako te voljeti neću kad te otac moj životom branio! Kako te voljeti neću kad si ga Ti u zagrljaj primila! Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si Ti tada suzu pustila! Zemljo Hrvatska! |
Na kraju je župnik župe BDM Stenjevec Vjekoslav Meštrić poveo zajedničku molitvu i blagoslov.
Razišli smo se u mislima na one kojih nema fizički s nama, ali žive trajno u našim srcima i sjećanjima.
Tekst i fotografije: Ivo Šoštarić
