23. studenog 2019. krenuli smo na naše tradicionalno putovanje u Slavoniju ciljem obilježavanja 28. obljetnice pogibije pripadnika Stoprve na istočnoslavonskoj bojišnici. Financijsku potporu dobili smo od Grada Zagreba u sklopu projekta: Očuvanje uspomena na ime i djelo 101. brigade ZNG-a/HV-a i promicanje digniteta Domovinskog rata, koji već godinama uspješno provodi Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 101. brigade iz Zagreba.
S nama su bili: članovi obitelji naših poginulih i nestalih branitelja, članovi Udruge HBDR 101. brigade te ostalih braniteljskih udruga: 1. samostalne satnije Podsused, Udruge branitelja Gornje Vrapče, Udruge branitelja iz Španskog, HVIDRA-e –Susedgrad, kao i nekoliko branitelja „Tigrova“.I ove godine pridružili su nam se učenici OŠ Dragutina Domjanića iz Gajnica s njihovom voditeljicom Jasenkom Štimac, profesoricom povijesti, a pridružio nam se ove godine i ravnatelj Osnovne škole Malešnica iz Zagreba, prof. Boro Šarošić– ukupno bilo nas je devedeset i osmero.
Tijekom putovanja u Slavoniju o ratnom putu 101. brigade govorio je pripadnik 101. brigade i zaslužni član naše Udruge mr.sc. Tomislav Pavić, prof.
Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća te molitvom, odavali smo počast našim poginulim pripadnicima kod spomen-obilježja u mjestima njihove pogibije, kao i pripadnicima drugih postrojba te svim civilnim žrtvama rata u Ivanovcu (2 mjesta), Antunovcu, Ernestinovu (2 mjesta), Paulin Dvoru (2 mjesta), Vladislavcima i Beketincima.
U Antunovcu smo razgledali i Spomen kapelicu za 40 poginulih i nestalih branitelja Antunovca u Domovinskom ratu, među kojima je i jedan poginuli iz 101. brigade te trojica iz 100. brigade HV-a.
Dočekali su nas i pozdravili: općinski načelnik Davor Tubanjski te Predsjednik Općinskog vijeća Zlatko Matijević. U druženju s mještanima posebno nas je razveselio dolazak Franje Tokića, ratnog zapovjednika Antunovčana. S njime smo se prisjetili ratnih događanja na tim prostorima, uz veliku zahvalnost za sve što su svojom hrabrošću i odlučnošću, kao dobri poznavaoci terena „domaći dečki“ učinili da pogibije naših branitelja budu što manje, izvlačeći se zajednički iz neprijateljskog okruženja.
Učenici OŠ Dragutina Domjanića iz Zagreba: Lara Lukaš, Patrik Kolar i Lovro Martinović u više su navrata recitacijama iz zbirke učeničkih radova i pjesama „Ne želim rat nikad više“ (jedan od ranijih, vrlo uspješnih projekata naše Udruge) dali svoj umjetnički i emotivni doprinos ovom svečanom obilježavanju, a ostali učenici su zajedno s nama, pripadnicima 101. brigade, polagali cvijeće i palili svijeće na spomen-obilježjima koje smo posjetili.
Nakon odavanja počasti nazočili smo svetoj misi prikazanoj za sve branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata koju je u Beketincima predvodio vlč. Ivan Marković, župnik župe Sv. Josipa iz Vuke. U svojoj propovijedi, emotivno i nadahnuto, istaknuo je značaj branitelja u Domovinskom ratu, a posebno 101. brigade koja je iz Zagreba došla na ove prostore braniti Domovinu.
U Vatrogasnom domu u Beketincima uslijedio je ručak i druženje s mještanima okolnih mjesta. Pozdravio nas je naš domaćin, općinski načelnik Čepina, Dražen Tonkovac, zajedno sa suradnicom Maricom Beraković te u ime mještana Beketinaca Stanko Zdravčević, koji je za vrijeme Domovinskog rata bio predsjednik Kriznog štaba mjesta Beketinci.
Emotivan je bio i susret sa Natalijom Bulić Kuić, profesoricom povijesti iz OŠ u Antunovcu, koja je tijekom proteklih godina zajedno sa svojim učenicima sedmih i osmih razreda na više načina surađivala s Udrugom Stoprve u raznim projektima vezanim uz poučavanje mladeži o značaju Domovinskog rata općenito, a posebno o doprinosu 101. brigade ZNG-a/HV-a.
Riječ je zatim uzeo predsjednik naše Udruge Sergije Dražić. U prvom dijelu govorio je o teškim, ali slavnim ratnim danima 101. brigade i podsjetio na dolazak njezinih pripadnika u Slavoniju, rekavši pri tom:„Dana 19. studenog 1991. godine 101. brigada je, u vrijeme pada Vukovara, prema zapovijedi načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, s prve crte zagrebačke bojišnice na rijeci Kupi, kao prva zagrebačka pričuvna brigada Zbora narodne garde (ojačana zagrebačkim postrojbama: 3. bojnom 100. brigade HV-a i 1.samostalnom satnijom Podsused) prebačena na istočnoslavonsku bojišnicu.
Na odlasku su se hrvatski branitelji, pripadnici 101. brigade, oprostili s članovima svojih obitelji i prijateljima, ne znajući hoće li se vratiti. No, bili su odlučni pomoći svojim suborcima, hrvatskim braniteljima istočne Slavonije u obrani jedine im domovine, Republike Hrvatske. Pritom su se pitali hoće li uspjeti odbiti napade nadmoćnijeg i bolje naoružanog neprijatelja. Oko srca bila je zebnja, a u glavi inat da se brani svaka stopa i brazda plodne slavonske ravnice.
O tome možda najbolje govori pjesma, takoreći himna 101 brigade, koja počinje ovim riječima:
„Iz Zagreba krenusmo u Slavoniju ravnu – odlučni branit povijest nam davnu – ne može nam drugi krojit pravdu – jer Hrvati svoji su na svom.“
U istočnu Slavoniju ojačana 101. brigada stigla je sa 1900 pripadnika, naoružanih sa 1.940 komada pješačkog naoružanja, šest minobacača 120 mm, četiri protuzračna topa i šest bestrzajnih topova.
Brigada dolazi na područje istočne Slavonije u trenutku opće ofenzive jedinica 12. korpusa JNA, koji je imao sjedište u Novom Sadu, i lokalnih pobunjenih Srba, koje su nakon zauzimanja Vukovara 18. studenoga, prebacile znatne snage prema Osijeku i krenule u ofenzivu duž cijele crte istočnoslavonske bojišnice, zauzevši 21. studenoga 1991. sela Stari i Novi Seleš te Ernestinovo, a tri dana kasnije i Laslovo. Time su ugrozili i sam Osijek s južne strane te otvorili put za daljnji prodor prema Đakovu.
Nakon što su pobunjeni Srbi i JNA zauzeli Ernestinovo, kolone autobusa, vozila i traktora s prognanicima, ženama, djecom i starijim osobama, natovareni različitim osobnim stvarima, kretale su se prema Našicama i Đakovu. Jadni ljudi napuštali su svoja ognjišta, svoje snove i uspomene, grobove svojih predaka i sinove na prvoj crti bojišnice, odlazeći u progonstvo. Bila je to uobičajena slika tih dana na području istočne Slavonije, s kojom su se pripadnici brigade suočili odmah po dolasku na to područje. Brigada dolazi u istočnu Slavoniju kao ojačanje iscrpljenim hrvatskim snagama na tom području, s ciljem stabilizacije i učvršćenja crte bojišnice te sprječavanja daljnjeg prodora snaga JNA i pobunjenih Srba.
Upravo u Beketincima organizirano je Zapovjedno mjesto 101. brigade, a tu su bile smještene i pristožerne postrojbe, inženjerijski vod te vod radiološko-biološko-kemijske obrane (RBKO), kao i 3. bojna. Četvrta bojna (u biti 3. bojna 100. brigade HV-a) razmještena je u Čepinu, Livani i Briješću. U trenutku dolaska na istočnoslavonsko bojište, bojna je imala 447 pripadnika, a bila je sastavljena od ljudi s područja cijelog grada Zagreba – većinom dragovoljaca iz rezervnog sastava policije, s ratnim iskustvom iz Gline, Petrinje, Kostajnice i drugdje. Ti dečki bili su vrlo stručni, hrabri, snalažljivi i odlični poznavatelji vojnih vještina i umijeća.
21. studenog 1991. godine 101. brigada sučelila se po prvi put sa snagama JNA i pobunjenih Srba južno od Osijeka. Nakon toga vodila je bojeve u Paulin Dvoru, Ivanovcu i Antunovcu, kojima je nakon pada Vukovara, u suradnji s osječkom 130. brigadom HV-a, đakovačkom 122. brigadom HV-a, 3. brigadom ZNG-a i ostalim slavonskim brigadama zaustavljena opća ofenziva jedinica 12. korpusa JNA (novosadskog korpusa), zaustavljen je daljnji proboj združenih snaga JNA i pobunjenih Srba na glavnom smjeru napada, te spriječeno presijecanje istočne Slavonije i spajanje sa snagama JNA i pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, kao i odsijecanje Osijeka.
Pri kraju svog govora, Dražić je naglasio: „Nemojmo se nikada umoriti ponavljati istinu o tome da je Domovinski rat bio rat u kojem je obranjena i oslobođena Hrvatska i koji je s pravom najsvjetlijim slovima upisan u njezine temelje! Zbog toga ne smijemo nikada zaboraviti one koji su u te temelje ugradili svoje živote. Njihova žrtva dar je budućnosti ove zemlje, a spomenici tek su skromno „hvala“ na vječnu slavu svima njima koji su bili, i sada koji jesu trag u vremenu jedne male zemlje velikih ljudi!“ Dražić je govorio i o nedavnoj smrti stožernog brigadira Joze Petraševića, zapovjednika 101. brigade ZNG-a/HV-a od 15. studenoga 1991. do 17. ožujka 1997. godine, koji nas je napustio 24. svibnja 2018. godine. Njegova prerana smrt sve nas je iznenadila i duboko potresla.
Predsjednik Udruge Sergije Dražić prenio je svim sudionicima današnjega skupa posebne i tople pozdrave Mire Petrašević, supruge preminuloga zapovjednika Joze.
Prije rastanka izmijenili smo poklone: mi smo na dar, između ostaloga, dobili knjigu o Župi Vuka, a našim domaćinima podijelili smo 50 kompleta DVD+CD – Film o 101. br. ZNG-a/HV-a.
Putujući prema Zagrebu, razmišljali smo i pričali o našim poginulima koji su svoje kosti ostavili u Slavoniji, ali i o podvizima pojedinaca te slavnom uspjehu brigade u ostvarenju svoje zadaće na istočnoslavonskom bojištu.
Organizatori putovanja zahvaljuju svima koji su nazočili te svima koji su na bilo koji način doprinijeli kvaliteti ovog današnjeg druženja, koje će, nadamo se, još dugo ostati u našim sjećanjima i u srcu!
Tekst: Sergije Dražić i Ivan Šoštarić
Fotografije: Krešo Kaić i Ivan Šoštarić
