U Zagrebu je 4. rujna 2023. godine u 92. godini preminuo Anton Tus, stožerni general, prvi načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i savjetnik za vojna pitanja predsjednika Republike Hrvatske.
Anton Tus rođen je u Bribiru kraj Crikvenice 22. studenoga 1931. godine.
U Narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije stupio je 1944. godine, s navršenih trinaest godina.
Nakon Drugog svjetskog rata završio je Zrakoplovnu akademiju JNA u Mostaru te Ratnu školu. U profesionalnoj karijeri od 1950. do 1991. godine obavljao je dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika: eskadrile, puka, divizije, korpusa i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (1985.-1991.). Bio je jedini pilot koji je upravljao svim zrakoplovima u sastavu Jugoslavenskoga ratnog zrakoplovstva – prvi pilot koji je upravljao i ruskim MiG-ovima i američkim nadzvučnim zrakoplovima F-16.
Zbog protivljenja ratnim planovima JNA Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. svibnja 1991. razriješen je dužnosti zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Zbog napuštanja JNA i preuzimanja dužnosti u HV, Vrhovni vojni sud u Beogradu osudio ga u listopadu 1991. i oduzeo mu čin general-pukovnika JNA. General Tus, zajedno s generalom Petrom Stipetićem, jedini je bivši zapovjednik JNA kojemu je u Beogradu suđeno, u odsutnosti, zbog veleizdaje i dezerterstva.
S početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku, u kolovozu 1991. dragovoljno se stavio na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske i od 2. do 20. rujna bio je u zapovjedništvu ZNG i neposrednom kontaktu s predsjednikom Tuđmanom. Odmah je imenovan za načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Na toj dužnosti je ostao do 1992. godine kada je došao u sukob s ministrom obrane Gojkom Šuškom, zbog neslaganja s njegovom politikom prema Bosni i Hercegovini.
Tus je bio glavni vojni savjetnik Predsjednika RH (1992–1995). Na toj dužnosti bavio se pitanjima strateškog razvoja HV, odnosima RH-NATO i RH-OESS, međunarodnom vojnom suradnjom te planiranjem i praćenjem završnih operacija HV-a. Bio je neposredni je sudionik razvoja Hrvatske vojske te planiranja, provođenja i zapovijedanja obrambenim i napadnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata. Snažno se zauzimao za razvoj Hrvatske vojske i zauzimanje vojarni.
1.travnja 1996., na svoj zahtjev, odlazi u mirovinu. Nakon umirovljenja, bio je izabran za vanjskog člana Odbora za obranu Hrvatskoga sabora. Ponovo se aktivira i postaje pročelnik Ureda za međunarodnu vojnu suradnju (1995–1996), a tijekom 2001–2005. bio je šef Misije Republike Hrvatske pri sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Bavio se uspostavom Misije RH, podizanjem ugleda RH i HV te istine o Domovinskom ratu, kao i ulaskom RH u NATO.
U čin generala zbora preveden je 1991. a 2001. godine promaknut je u čin stožernog generala.
Za osobni doprinos u obrani RH i Domovinskom ratu te iskazanoj hrabrosti dodijeljena su mu od Predsjednika RH najviša odličja: Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Branimira s ogrlicom, Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti te medalja Bljesak i Oluja. Nositelj je više domaćih i stranih medalja, ordena i Diplome Međunarodne federacije aeronautike.
Povodom smrti generala Tusa izraze sućuti obitelji uputili su najviši državni dužnosnici:
Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković istaknuo da je gospodin Tus stavio sve svoje bogato vojno iskustvo i naobrazbu na raspolaganje Domovini i pridružio se Hrvatskoj vojsci. “Stožerni general Tus dao je veliki doprinos stvaranju moderne, profesionalne hrvatske vojske te razvoju i jačanju njezinih obrambenih sposobnosti zbog čega smo mu trajno zahvalni. Još jednom, poštovana obitelji, izražavam Vam iskrenu sućut“, stoji u poruci predsjednika Sabora.
Premijer Andrej Plenković zahvalio je generalu Tusu na svemu što je on nesebično učinio za domovinu u povijesnim trenucima stvaranja države. Naglasio je njegovu važnu ulogu početkom devedesetih godina u ustrojavanju Hrvatske vojske rekavši da je Tus tada dao nemjerljiv doprinos obrani te pobjedi Hrvatske u Domovinskom ratu, na čemu smo mu iznimno zahvalni. “Time je još za života stekao veliko poštovanje među svojim suborcima i zaslužio trajno sjećanje”, naglasio je premijer.
Izraze sućuti uputio je ministar obrane Mario Banožić. “Sve nas je duboko pogodila vijest kako nas je napustio stožerni general Anton Tus. S velikom žalošću primio sam vijest o smrti našeg Antona kojeg ćemo zauvijek pamtiti kao velikog čovjeka i jednog od utemeljitelja Hrvatske vojske”.
Za vrijeme obnašanja funkcije načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske posebno, ali i nakon toga, general Tus bio je čest i rado viđen gost i naše 101. brigade ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad. U vremenu od 18.9.1991. do 20.7.1992. godine Brigada je obavljala na: novljanskom, lasinjskom, pokupsko-banovinskom te istočno-slavonskom bojištu. To razdoblje djelovanja Brigade načelnik GS HV general zbora Anton Tus ocijenio je ovim riječima: „Bitke koje su vodili pripadnici i postrojbe 101. brigade ZNG-a/HV-a od osvajanja i držanja mostobrana na Kupi, a posebno u izvršavanju bojevih zadataka na istočno-slavonskom bojištu, odlučujuće su doprinijele slobodi i državnosti naše drage domovine Hrvatske“.
Na već spomenutom pokupskom bojištu, krajem listopada i početkom studenoga 1991. godine, zadaća 101. brigade bila je uspostava mostobrana i prijelaz na desnu obalu rijeke Kupe, koja je bila pod neprijateljskom okupacijom. Dodatnu potporu pripadnicima i postrojbama Brigade dao je načelnik GS HV-a Anton Tus koji ih je iznenadnim posjetom 27./28. listopada 1991. došao ohrabriti uoči zahtjevne bojne zadaće prelaska na desnu obalu rijeke Kupe u području Slatine Pokupske.
Govoreći o angažiranju 101. brigade ZNG-a na pokupskom bojištu Antun Tus je istaknuo da je „brigada imala ključno mjesto u držanju obrambenih položaja, te da je prema zapovijedi zapovjednika 3. OZ Zagreb i Zapovjednika obrana Grada Zagreba uspješno sudjelovala u jednoj manjoj napadnoj operaciji na desnoj obali rijeke Kupe koja, pošto druge postrojbe nisu to baš pratile kako treba, prema analizi Glavnog stožera HV-a, nije mogla uspjeti do kraja“. Pritom je istaknuo kako su „upravo ta napadna djelovanja imala poseban značaj za jačanje borbenog morala i pripremu cijele 101. brigade ZNG-a za još ozbiljnije bojeve zadaće, što se kasnije i potvrdilo“.
18. studenoga 1991. godine zapovjednik 101. brigade Jozo Petrašević primio je zapovijed načelnika GS HV-a Antona Tusa i zapovjednika 3. OZ Zagreb Stjepana Mateše o bojnoj uporabi Brigade na istočno-slavonskom bojištu, s ciljem pružanja pomoći postrojbama hrvatskih branitelja u sastavu 1. OZ Osijek i stabilizacije tamošnje bojišnice. Brigadi je dodana 3. bojna 100. brigade HV-a Zagreb – Centar sa zapovjednikom Željkom Bosakom.
Time je 101. brigada HV-a bila prva zagrebačka i općenito prva brigada Hrvatske vojske koju je GS HV-a cjelovito uputio na izvršenje bojne zadaće na tako veliku udaljenost. Govoreći o tome, general Tus je istaknuo da ju je poslao, jer je „101. brigada HV-a u to vrijeme bila najbolje opremljena i organizirana postrojba u smislu zapovijedanja, a uz to je imala i potpuno ustrojene i popunjene pješačke bojne“ dodajući da se to „pokazalo dobrim rješenjem“.
Dana 21. svibnja 1992. postrojbe Brigade posjetila je delegacija Europske zajednice, koju je zanimala provedba Sporazuma o primirju na istočno-slavonskom bojištu. Zadovoljni viđenim i situacijom na terenu, pripadnici delegacije dali su visoku ocjenu Zapovjedništvu i postrojbama 101. brigade HV-a.
Nedugo nakon toga, 6. lipnja 1992., Zapovjedništvo 101. brigade HV-a posjetili su i razmještene postrojbe u zoni odgovornosti Brigade obišli pripadnici promatračkog tima UNPROFOR-a, koji su također bili zadovoljni viđenim stanjem na terenu.
Istoga dana u nenajavljeni posjet Brigadi došao je načelnik GS HV-a, general zbora Anton Tus, koji je obišao pripadnike 1. bojne na prvoj crti bojišnice u Hrastinu. Sagledavši zonu odgovornosti Brigade i uređenost prve crte obrane, istaknuo je da je Brigada uspješno izvršila dobivenu bojnu zadaću na istočno-slavonskom bojištu. Pritom je napomenuo da će svim pripadnicima Brigade, zainteresiranima za ostanak u djelatnom sastavu Hrvatske vojske, biti omogućeno da ostanu kao jezgra 101. br. HV-a.
Postrojbe 101. brigade HV-a bojne zadaće na istočno-slavonskom bojištu obavljale su do 26. lipnja 1992., a potom se vraćaju u Zagreb temeljem zapovijedi Antona Tusa od 7. lipnja iste godine. Tijekom deset mjeseci (rujan 1991. – lipanj 1992.) neprekidnih bojnih djelovanja, 101. brigada HV-a imala je 38 poginulih pripadnika, od kojih su četvorica (trojica iz 100. brigade HV-a) naknadno ekshumirana i pokopana, a oko 180 pripadnika bilo je teže ili lakše ranjeno.
Na istočno-slavonskom bojištu postrojbe 101. brigade HV-a posjetili su i njihove položaje obišli: načelnik GS HV-a, general zbora Anton Tus, dr. Miroslav Tuđman, potpredsjednici Vlade demokratskog jedinstva dr. Mate Granić, dr. Milan Ramljak i dr. Zdravko Tomac, zapovjednici i zapovjedništva operativnih zona Osijek i Zagreb te obrane grada Zagreba, gradonačelnici Osijeka i Zagreba, dr. Zlatko Kramarić i Boris Buzančić, predsjednici općina: Đakovo, Našice, Susedgrad i Medveščak te brojni drugi ugledni gosti. Govoreći o posjetu pripadnicima 101. brigade HV-a i obilasku njihovih položaja, general zbora Anton Tus istaknuo je da je „vidio prave ratnike“.
Tijekom boravka na istočno-slavonskom bojištu nastao je multimedijalni projekt „101. za Hrvatsku“, čiji su financijski prihodi bili namijenjeni za pomoć obiteljima poginulih i ranjenim pripadnicima Brigade. Bio je to jedinstven društveni i kulturni projekt te vrste, oblika i sadržaja tijekom Domovinskog rata 1991. – 1992. godine i kruna osebujnog duhovnog i kulturno-kreativnog rada i izražavanja pripadnika Brigade. Svaki segment nastajanja projekta kreirali su i realizirali pripadnici Brigade u ulozi pisaca tekstova glazbe, aranžmana, snimatelja, montažera, producenata, izvođenja i ostaloga pod vodstvom autora projekta, bojnika Marina Perkovića, pripadnika 101. brigade. Audio i vizualni projekt „101. za Hrvatsku“ promoviran je 19. siječnja 1993. u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“, pod pokroviteljstvom Ministarstva obrane RH te u nazočnosti izaslanika predsjednika RH Branimira Jakšića, vojnog savjetnika predsjednika RH generala zbora Antona Tusa, zapovjednika HRZ-a i PZO-a general-bojnika Imre Agotića, načelnika uprave u MORH-u pukovnika Vjekoslava Križanca, gradonačelnika grada Zagreba Borisa Buzančića i predstavnika zapovjedništava i postrojbi operativnih zona Zagreb, Osijek i Split te Zapovjedništva obrane grada Zagreba.
101. brigada ZNG-a/HV-a osnovana je 11. lipnja 1991. godine. Prva obljetnica organizirana je 18. rujna 1992. jer je 11. lipnja Brigada bila na istočno-slavonskom bojištu. Tom prigodom, u nazočnosti načelnika GS HV-a, generala zbora Antona Tusa, sekretara GSNO i pomoćnika načelnika GS HV-a za domobranstvo, general-bojnika Zvonimira Červenka i drugih uzvanika održan je susret s pripadnicima Brigade, uz kulturno-umjetnički program. Pritom je general Tus istaknuo: „Bitka koju ste vodili na Kupi bila je odlučujuća za obranu Zagreba i hrvatske vlasti. Upravo zato, dobili ste još teži zadatak na istočnom frontu Hrvatske, za kojega smo mi u Glavnom stožeru bili uvjereni da ćete ga izvršiti. I izvršili ste ga – zaustavili ste i na stotine puta jačeg neprijatelja i time, južno od Osijeka, na glavnom pravcu spriječili njegov daljnji prodor i rasijecanje teritorija Republike Hrvatske. Čestitam vam obljetnicu brigade i želim vam da i ubuduće svoje zadaće uspješno izvršavate“.
Druga obljetnica Brigade 1993. godine obilježena je u studenom, brojnim aktivnostima u tri dana (17. studenog, 18. studenog i 21. studenog). Navečer 18. studenog je u Gimnaziji Lucijana Vranjanina na Malešnici održana svečana akademija, na kojoj je general Tus iznio ocjenu GS HV-a o 101. brigadi HV-a, rekavši: „101. brigada je zaslužna za obranu Zagreba na Kupi, ali i istočne Slavonije. Vaša bitka, kao i ostalih brigada južno od Osijeka, oko Nuštra, Komletinaca i dr. odlučujuće je pridonijela ishodu glavne bitke. Neprijatelj je zaustavljen na glavnom smjeru djelovanja, i danas je na toj zaustavljenoj crti. I danas želim reći, da niste bili prebačeni i da niste izvršili zadaću na istočno-slavonskom bojištu, Hrvatska bi privremeno izgubila dio teritorija i danas imala veći broj porušenih gradova i sela. I zato vam hvala pripadnici Stoprve brigade što ste časno i junački izvršili svoj zadatak“.
Treća obljetnica Brigade održana je 11. lipnja 1994. godine. Program obilježavanja izveden je svečanim postrojavanjem postrojba Brigade na brežuljcima Ponikava (Susedgrad), nakon što je na groblju u Stenjevcu otkriveno, prvo u Zagrebu, spomen-obilježje Velikog križa hrvatskim vitezovima s područja Susedgrada, koji su položili svoje živote na Oltar Domovine. U nazočnosti savjetnika predsjednika RH i izaslanika načelnika GS HV-a, generala zbora Antona Tusa, zapovjednika ZP-a Zagreb, general-pukovnika Petra Stipetića, predstojnika Područnog ureda gradske uprave Mihovila Klapšića, velečasnog Ilije Žugaja i brojnih uzvanika, pročitan je Ukaz predsjednika RH, dr. sc. Franje Tuđmana o dodjeli 4031 Spomenice Domovinskog rata 1990. – 1992. pripadnicima 101. brigade HV-a – sudionicima Domovinskog rata, te zapovijed načelnika GS HV-a, generala zbora Janka Bobetka o dodjeli samokresa i pohvalama pripadnika Brigade.
Na samom početku Vojno redarstvene operacije „Oluja“, prvoga dana bojnih djelovanja – 4. kolovoza 1995. godine, zapovjedno mjesto (ZM) Brigade obišao je naš „stari prijatelj“, general zbora Anton Tus, koji nas je svojim dolaskom ohrabrio i prijedlozima usmjerio pred nastavak napadnih djelovanja.
Nakon „Oluje“ slijedile su proslave 5. obljetnice Brigade (1996.) i 10. obljetnice (2001.).
Petnaesta obljetnica organizirana je i provedena u okviru zajedničkih aktivnosti i proslave na razini Grada Zagreba, u vremenu od 8. do 14. lipnja 2006. godine. Predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Stjepan Mesić 22. svibnja 2006., u povodu petnaeste godišnjice OS RH-a, odlikovao je 101. brigadu ZNG-a/HV-a Odličjem RED NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG za junački čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu. Odličje je uručio njegov izaslanik, general zbora Josip Lucić, na svečanom postrojavanju zagrebačkih brigada 10. lipnja 2006. na stadionu Sportsko-rekreativnog centra „Mladost“. I ovom prigodom bio je nazočan general zbora Anton Tus koji je uveličao naše slavlje.
Gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić, u nazočnosti predsjednika RH Stjepana Mesića i načelnika GS HV-a, generala zbora Josipa Lucića, 11. lipnja 2006. dodijelio je i uručio, povodom petnaeste godišnjice ustroja Brigade, Medalju grada Zagreba 101. brigadi ZNG-a Susedgrad. Među brojnim uglednim uzvanicima bio je i general Tus.
I što reći na kraju? Kronologija prethodno opisanih događaja svjedoči u dugogodišnjoj i trajnoj izvrsnoj suradnji, kako na profesionalnom planu, tako i na velikom prijateljstvu između generala Tusa i pripadnika 101. brigade. Sjećati ćemo se generala Tusa kao iznimnog vojnog stratega i stručnjaka, ali i operativca te vojnog zapovjednika, uvijek sabranog i fokusiranog na predstojeće zadaće, uvijek spremnog da pomogne svojim znanjem i savjetom, naročito u najtežim trenucima, što je bilo dragocjeno. Sjećati ćemo ga se kao mirnog, tihog, samozatajnog, uglađenog gospodina, kao velikog domoljuba ali nadasve kao velikog čovjeka, koji je sve svoje znanje i sposobnosti uložio u stvaranje „Lijepe naše“ – drage nam domovine Republike Hrvatske. Vrijednosti koje su krasile Antona Tusa upravo su one vrijednosti koje mogu i trebaju biti primjer svim budućim generacijama hrvatskih vojnika, naročito časnicima. Zbog toga, dragi generale, neka Vam je svaka čast, slava i zahvala, kao i trajno sjećanje Vaših ratnika!
Izvor informacija: Wikipedija, dnevni tisak, Monografija: 101. brigada HV-a
Fotografije: Naslovna – MORH
Ostale fotografije: Iz Monografije 101. brigada HV-a, presnimio Ivo Šoštarić
