Nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, Generalštab OS SFRJ razoružao je Teritorijalnu obranu, legalnu vojsku Republike Hrvatske. Kninski Srbi, osnaženi s JNA, 17. kolovoza 1990. „Balvan revolucijom“ objavljuju „ratno stanje“ i započinju otvorenu organiziranu velikosrpsku pobunu protiv Hrvatske i njezine legalno izabrane vlasti.
Istoga dana, u takvom okružju, institucije civilne obrane Zagreba, na čelu sa Zvonimirom Červenkom donose odluku o organiziranju i oružanom suprotstavljanju svim oblicima ugroze Republike Hrvatske.
28. kolovoza 1990. u prostorijama zagrebačke Općine Susedgrad, na tajnom sastanku Ante Gladovića, predsjednika Izvršnog vijeća s Nediljkom Matićem, Željkom Prpićem i Tomislavom Jelićem dogovoreno je organiziranje i osnivanje te oboružavanje i osposobljavanje dragovoljačkih snaga za vojnu obranu na području Susedgrada.
Nakon desetak dana priprema 9. rujna 1990. izvan sastava MUP-a, osnovana je prva oružana, dragovoljačka, nestranačka, samostalna postrojba u Republici Hrvatskoj – 1. samostalna satnija Podsused od 90 dragovoljaca. Toga dana u kući danas pokojnoga generala Gordana Čačića, u strogoj tajnosti i u dubokoj ilegali okupili su se: Tomislav Jelić, Željko Prpić, Gordan Čačić Tomislav Paurić, Anđelko Cerovac, Ivan Jozinović Pop i Nediljko Matić i zaključili da se osnuje dragovoljačka postrojba ne manja od satnije, popuni dragovoljcima, što bolje opremi, oboruža i uvježba za zadaće vojne obrane i borbe protiv terorista. Nakon par dana priključili su se: Krešimir Šurmanović, Slavko Jambrišak, Mladen Tršan, Ivan Mladen Gudlek, Ivan Repec i Siniša Ratković. Potom su dragovoljci izabrali Sinišu Ratkovića za zapovjednika Satnije te izabrali zapovjednike vodova i rojeva. Za njezino oboružavanje, osposobljavanje i zapovijedanje bio je zadužen Sekretarijat za narodnu obranu Susedgrad, na čelu sa Željkom Prpićem. Prvo okupljanje cjelokupnog sastava izvršeno je 18. listopada 1990.
U prvim pisanim zapovijedima od 2. i 22. listopada 1990., razvidne su bojne zadaće Satnije u 1990./1991., za koje su se njezini pripadnici – dragovoljci osposobljavali u suradnji s pripadnicima – dragovoljcima tek osnovane Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje.
Prvi poziv ljudi s oružjem (108) pripadnika Satnije izvršen je 17. siječnja 1991. odlukom ministra obrane, s ciljem blokade prometnica i mostova na zapadnom dijelu grada Zagreba.
Pripadnici Satnije, zajedno s pripadnicima Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje, obavljaju i prve bojne zadaće za slučaj vojnog puča od 19. do 25. siječnja, te u travnju 1991., nakon iskazivanja javnog neposluha institucija obrane u RH naspram naredbi komandi JNA i Generalštaba OS SFRJ.
Od 1. lipnja 1991. Satniji se priključuje jezgro Diverzantskog voda buduće 101. brigade ZNG-a, na čelu sa Želimirom Milašinom – Gašom. Unutar Satnije Diverzantski vod se ustrojava, oprema, oboružava i osposobljava za izvidničko – diverzantske zadaće te bojno djeluje na banovinskoj bojišnici do pada Petrinje 21. rujna 1991., a potom u 101. br. ZNG-a.
Za vrijeme izravne agresije na Hrvatsku i kratkog rata u Sloveniji, već od 27. lipnja1991., Satnija na području Susedgrada, u suradnji s 1. bojnom 101. br. ZNG-a, 1. A brigadom ZNG-a iz Rakitja i snagama Policijske postaje Črnomerec obavlja bojne zadaće na zapadnim prilazima Zagrebu.
Tijekom rujna Satnija, u suradnji s drugim postrojbama i Narodnom zaštitom obavlja zadaće deblokade i preuzimanja vojarni JNA na području Susedgrada: vojarne „Prečko“ (koja se nalazila između Susedgrada i Trešnjevke i bila je jednu od najopremljenijih logističkih baza na području 5. vojne oblasti), garnizonskog strelišta „Vrapčanski potok“, Vojno-sabirnog centra u Zagrebačkoj ulici i Vojno-studentskog doma „Senjak“ na Oranicama. Snagama za bojna djelovanja u osvajanju i preuzimanju vojarni zapovijedao je zapovjednik Satnije – Siniša Ratković.
28. rujna 1991. Satnija je pridodana susedgradskoj 101. brigadi ZNG-a gdje:
– odmah bojno djeluje na prvoj crti zapadnoslavonske bojišnice (Novska),
– koncem listopada na zagrebačkoj bojišnici (Pokupsko),
– a od studenoga 1991. do kraja ožujka 1992. na istočnoslavonskom bojištu (južno od Osijeka).
Satnija bojna djelovanja završava 31. ožujka 1992., ukidanjem iz mobilizacijskog razvoja. Tijekom Domovinskog rata 1. samostalnu satniju Podsused snažilo je 255 pripadnika, od kojih je jedan poginuo a desetak ranjeno.
Znanja i umijeća ratovanja koja je stekao u bojevima sa Samostalnom satnijom Siniša Ratković nesebično je primijenio i u Oluji kao zapovjednik 1. bojne 101. brigade HV-a na banovinskom bojištu.
Povodom obilježavanja 30. obljetnice ustroja 1. samostalne satnije Podsused, predsjednik UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad Sergije Dražić govorio je o doprinosu, u međuvremenu preminulog (22. svibnja 2020.) Siniše Ratkovića nakon Domovinskog rata, rekavši:
„Siniša je svojim znanjima, ratnim iskustvima, darom pripovijedanja, umijećem pisanja, znakovito pridonosio i radu Udruge 101. brigade ZNG-a/HV-a, posebno u:
– pripovijedanju mladima o Domovinskom ratu u okviru školskog odgoja i obrazovanja,
– obilježavanju znakovitih obljetnica Brigade iz Domovinskog rata,
– posjetama mjestima stradavanja hrvatskih branitelja i evociranju ratnih uspomena,
– pisanju priloga za monografiju „101. brigada HV-a“ ,
– snimanju filma o 101. brigadi HV-a
Bio je vrlo aktivan u radu upravnih tijela Udruge (kao član Stegovnog povjerenstva na zajedničkim sjednicama s Upravnim odborom). Uvijek je davao konstruktivne primjedbe i uvijek je na provođenju dogovorenog aktivno i zdušno radio.
U svojoj knjizi „Pod okriljem magle“ koja je objavljena u veljači 2003. godine Siniša je govorio o mnogim ratnim i okoratnim temama na sebi svojstven način: otvoreno, bez zakulisnih primisli, jasno i jednostavnim riječima, neposrednim i svima lako razumljivim. Evo nekoliko citata iz njegove knjige prema kojoj je snimljen i dokumentarni film „Bojnik“:
„Na prvom mjestu, bez konkurencije, nalazi se moja obitelj. Bez njihove podrške tijekom rata i vjere da je ono što radim jedino ispravno, možda ja ne bih izdržao sve one teške kušnje.“ (govori o supruzi Branki, kćerima Nikici i Vlatki, bratu Draženu, majci Filki ali posebno i o svim pripadnicima Samostalne satnije Podsused (koje je smatrao dijelom svoje obitelji). (str. 5 – Zahvale)
Na drugom mjestu Siniša piše: „O nekima od tih ljudi koji su dragovoljno prvi krenuli u obranu Domovine, čitat ćete na ovim stranicama. To su oni koji su nadolazeću sablast rata osjetili rano, daleko prije nego večina drugih. Danas su uglavnom zaboravljeni, marginalizirani. Neki drugi su na glavu stavili lovorove vijence. I to je, shvatio sam tek na kraju pisanja, jedan jedini razlog zašto sam se uhvatio papira i olovke: Da se ne zaboravi.“ (str. 9, zadnji pasus)
Pišući o ratu, on kaže: „I djeca se rađaju u krvi, a kamo ne država“. (str.13, 3. pasus odozdo (dio)i dalje: „Rat je teško i tužno stanje. Koliko prirodno (povijest čovjeka je povijest ratovanja) toliko i neprirodno. A zapovijedanje u njemu je usamljenički posao. Usamljeniji nego bilo koji drugi. Teško je zapovijedati da se puca znajući da će to uzrokovati nečiju smrt. Voditi ljude u bitku, slati ih u vatru i biti svjestan da u trenutku jedan ili svi možemo biti mrtvi. Tko može predvidjeti minu koja pada samo malo bliže, rafal neznatno skrenut, tenk čiji je vozač odlučio zaobići prepreku s druge strane? A obitelji koje čekaju? Supruge i djeca. Majke i očevi. Nebrojeno pitanja, sumnji, strahova.“ (str.8, 5. pasus)
Međutim, knjiga Sinišina istovremeno svjedoči o hrabrosti njegovih suboraca, o spremnosti na sve da se dođe do cilja, a cilj je bio pobjeda. Vi ste ostvarili taj cilj, pobijedili. Kroz svoja djela i riječi on je i danas s nama. Nemojte mi zamjeriti što govorim samo o Siniši, jer on je bio vi – pripadnici Prve samostalne satnije Podsused, a vi ste bili on – jedno tijelo koje je disalo istim plućima. Zato danas u ime Udruge 101. brigade i u svoje osobno ime od srca čestitam Vaš vrijedan jubilej – 30 godina pobjede i slave, na koji svi vi možete s punim pravom biti ponosni. I ponosni što živimo u jednoj maloj, prelijepoj zemlji velikih ljudi – Hrvatskoj. Živjeli!“
Govoreći također na obilježavanju 30. obljetnice ustroja 1. samostalne satnije Podsused, mr. sc. Tomislav Pavić, prof., rekao je, između ostaloga: „Pozdravljam Vas kao vaš suborac i jedan od zamjenika ratnog zapovjednika 101. br. HV-a stožernog brigadira Joze Petraševića i čestitam Vam 30. rođendan… Tijekom DR-a bili smo ponosni na vas, osnaženi vašim bojnim djelovanjima i ratnim iskustvima. Bili ste nam uzor od samog osnutka 101. br. ZNG-a (11. lipnja 1991.) i bila nam je čast braniti Hrvatsku zajedno s vama, pripadnicima Jedinice za posebne namjene MUP-a RH – Rakitje, pripadnicima Policijske postaje Črnomerec i dr.
Jedan od Vas na postrojavanju Zbora narodne garde RH – 28. svibnja 1991. od predsjednika RH dr. sc. Franje Tuđmana preuzima ratnu zastavu pričuvnih brigada ZNG-a. Sjećate se Mladena Tucibata, meni jako dragog suborca…
Na novljanskom, pokupskom i istočno-slavonskom bojištu rame uz rame izvodili smo bojna djelovanja. Nakon demobilizacije Satnije dio vas preuzima odgovorne dužnosti u 101. brigadi HV-a i zapovijeda bojnim djelovanjima u oslobađanju RH, posebice pokojni Siniša Ratković, moj dragi prijatelj.
Dečki iz 1. Samostalne satnije Podsused osvjetlali su obraz ne samo Susedgrada i Zagreba, već i Hrvatske.
Tijekom bojnih djelovanja imao sam prigodu čuti od mještana s prve crte bojišnica velike hvale pripadnicima Satnije ne samo za obranu njihovih domova, već i za zaštitu njihovih života, blaga, imovine (osobne i crkvene).
Satnija je iznjedrila dva generala – pok. Gordana Čačića i Željka Prpića.
Za svaku pohvalu je redovita nazočnost svakoj obljetnici Satnije izaslanika predsjednika RH, Vlade, Sabora, Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva obrane, Grada Zagreba i mjesne samouprave, a posebice generala: Lucića, Marekovića i Prpića. Oni su uvijek vjerni Satniji i štuju ratna postignuća njezinih pripadnika.
Hvala gospodo generali vama i pripadnicima Satnije što ste pridonijeli rezultatima bojnih djelovanja 101. br. ZNG-a/HV-a tijekom Domovinskog rata.“ rekao je tada Tomislav Pavić (koji je nažalost također preminuo 19. srpnja 2021.).
Tada, na već spomenutom obilježavanju 30. obljetnice ustroja 1. samostalne satnije Podsused, završne riječi uputio je pripadnicima Satnije general pukovnik Marijan Mareković, posebni savjetnik predsjednika RH za veterane DR-a, rekavši, između ostaloga:
„Osobito mi je zadovoljstvo biti danas s vama kao izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića na obilježavanju ove značajne obljetnice – 30 godina od osnutka prve oružane, dragovoljačke, nestranačke samostalne postrojbe u Republici Hrvatskoj. Stoga mi je i iznimna čast što ću u ovoj svečanoj prigodi uime Predsjednika Republike uručiti odlikovanja vašim suborcima: posmrtno Gordanu Čačiću, Siniši Ratkoviću i Renatu Smesu, kao i Anđelku Cerovcu i Ivanu Jozinoviću.
Osnutak ove postrojbe ima posebno značenje jer je tim činom ispisana nova stranica hrvatske vojne povijesti. No, još važnije, iako u samim počecima organizirana u tajnosti, njezinim osnutkom i djelovanjem poslana je i jasna poruka svima onima koji su ustali protiv novoizabrane demokratske hrvatske vlasti i u konačnici protiv mlade hrvatske države. Sam ratni put ove postrojbe i njezina vojna postignuća zorno svjedoče o uspješnosti kojim je obavljala svoje borbene zadatke.
Iako je od 9. rujna 1990. prošlo 30 godina vjerujem da se još živo sjećate zanosa, odvažnosti i hrabrosti, emocija koje su vas pokretale i koje su danas uspomena ali i nadahnuće. Ne samo zato da bi se sjećali bitaka i pobjeda, nego da bismo našu djecu učili što znače i koliko vrijede nesebičnost, pravednost, zajedništvo i ljubav prema bližnjima i Domovini, bez mržnje i osvete. To su naše povijesne vrijednosti, to je hrvatska veličina, to su moralni i socijalni stupovi na kojima treba graditi Hrvatsku – sve drugo doći će tada, uz malo mudrosti i marljivosti samo po sebi. A Domovinski rat treba biti dodana vrijednost našeg nacionalnog i državnog identiteta.
Stoga se, dragi prijatelji, u zajedništvu i slozi trebamo okrenuti budućnosti naše Domovine, za dobrobit hrvatskog naroda i svih naših građana, jer nas je na to trajno obvezala žrtva hrvatskih branitelja! Živjeli!
Svim pripadnicima 1. samostalne satnije Podsused čestitamo 35. obljetnicu ustroja!
Tekst: Sergije Dražić, predsjednik UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad
Fotografije: Monografija 101. BRIGADA HV-A,
O Satniji više u:
a) Dan 1. samostalne satnije Podsused – 9. rujna, mrežna stranica Udruge 101. brigada (više priloga mr. sc. Tomislava Pavića, prof. i Sergija Dražića, dipl. oec.,)
b) RATKOVIĆ, Siniša, Pod okriljem magle, Zajednica udruga HDDR-a, Zagreb 2003.,
c) BRIGOVIĆ, Ivan i RADOŠ, Ivan, monografija 101. BRIGADA HV-A, UHBDR 101. brigade Susedgrad i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb, Zagreb, 2013.,
d) Dokumentarni film Samostalna satnija Podsused, u produkciji HTV (redatelj Zdravko Fuček), 8. rujna 2010. (u povodu 20. obljetnice Satnije),
e) Dokumentarni film Bojnik, redatelja Kristijana Milića, koji je premijerno prikazan na 9. Vukovar film festivalu, 23. kolovoza 2015. (povodom 25. obljetnice Satnije).
