Predstavnici UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb-Susedgrad, zajedno s drugim braniteljskim udrugama na ovom području: HVIDROM Susedgrad, UHDIBDR Gornje Vrapče, Ogrankom Gradske četvrti UHDDR Stenjevec-Špansko kao i s predstavnicima Vijeća gradskih četvrti: Stenjevec i Podsused-Vrapče i njihovih mjesnih odbora, okupili su se u četvrtak 30. listopada 2025. godine u 13:30 sati na centralnom Spomen-obilježju u Stenjevcu da uoči blagdana Svih svetih polože cvijeće i zapale svijeće u spomen na naše drage poginule, nestale i preminule branitelje iz Domovinskog rata, koji više nisu s nama.
Predsjednik Udruge Stoprve Sergije Dražić zahvalio je svima prisutnima što su se okupili u velikom broju te je pozdravio Ivana Zelenića – bivšeg i sadašnjeg predsjednika Vijeća gradske četvrti Stenjevec i predstavnike njihovih mjesnih odbora. Pozdravio je i novoizabranog predsjednika Vijeća gradske četvrti Podsused – Vrapče Ivana Vedaka kao i predstavnike njihovih mjesnih odbora. Gospodin Vedak nije danas mogao nazočiti zbog službenog puta ali svima šalje srdačne pozdrave.
U najavi komemoracije Dražić je rekao da ćemo danas biti u mislima na sve branitelje iz Domovinskog rata koji više nisu s nama a posebno ćemo se ovom prigodom sjetiti i moliti za pokoj duše Jean-Michela Nicoliera, heroja Domovinskog rata iz Francuske koji je branio Vukovar, koji je ubijen na Ovčari 20. studenog 1991. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u blizini Spomen-obilježja na Ovčari nakon 34. godine. Pored njega, na Ovčari su ekshumirani i posmrtni ostaci hrvatskih branitelja Zorislava Gašpara i Josipa Batarela, a na Petrovačkoj Doli Dragutina Štica, za koje ćemo također moliti.
Nakon polaganja vijenaca, cvijeća i paljenja svijeća, poštovanje preminulima odali smo i minutom ponosne tišine a zatim je Sergije Dražić održao prigodan emotivni govor, koji prenosimo u cijelosti:
„Prvoga dana studenoga slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u Kraljevstvo Božje. Blagdan Svih svetih u Katoličkoj se crkvi počeo slaviti još od 6. stoljeća. Papa Grgur IV. odredio je 835. da se blagdan Svih svetih slavi 1. studenoga.
Sv. Odilon, opat u Clunyju, uveo je 998. Dušni dan koji se slavi 2. studenoga. Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život. Kršćani vjeruju u besmrtnost duše, odnosno da se život duše nastavlja i nakon tjelesne smrti, iako u drukčijem vidu. Dušni dan posebno je posvećen molitvi i sjećanju na pokojne.
U životu svake osobe postoje vremena u kojima intenzivnije razmišlja o smrti, pogotovo onda kada je naša ljudska sigurnost duboko uzdrmana, a to su elementarne nepogode, bolesti, prometne nesreće. Takvi događaji nas dodatno, a posebno ratovi, suočavaju s pitanjem bolesti, patnje, i konačno smrti.
I sama priroda podsjeća nas na životni ciklus kroz svoja godišnja doba. Jesen je, za razliku od proljeća, vrijeme sazrijevanja i ubiranja plodova, ali i opadanja lišća i umiranja. Tako nam i sama priroda pripovijeda o početku, tijeku i završetku života.
A posebno nas naša vjera uči o čovjekovoj prolaznosti na Zemlji i o pravoj svrsi njegova života. A to je činiti Dobro, odnosno i boriti se za Dobro ako ga ugrožava Zlo. Samo dobra djela donose čovjeku istinsku sreću i duboki duševni mir. Časna sestra Valentina Mandarić vrlo lijepo o tome govori: „U spomenaru svojih pokojnika čuvamo znakove dobrote kojima su nas za života darivali. Stoga, čineći dobro, ovdje na Zemlji, i to svima, usijecamo neizbrisive tragove i gradimo mostove koji spajaju Zemaljski i vječni život… (Ovih dana) groblja posjećuju svi oni koji su sačuvali i čuvaju spomen na svoje pokojne s kojima su životno bili povezani. Potreba da se dođe na grob, pomoli, zapali svijeća i stavi cvijeće, svjedoči o čovjekovoj čežnji za životom koji ne prolazi, koji traje i onkraj smrti… Stoga grobovi nisu hladne ploče nego podsjetnici na život, ljubav i dobrotu. Oni su učionice života, spomenici ljubavi i svjetionici dobrote onih s kojima smo život dijelili.“
Uoči oba ova blagdana i mi se prisjećamo svojih najmilijih, koji više nisu s nama. Danas se ovdje posebno prisjećamo svih poginulih, nestalih i preminulih branitelja 101. susedgradske brigade u Domovinskom ratu. Mogli bismo reći da njihova smrt nije samo obična smrt, nego uzvišena smrt jer su svoje mlade živote poklonili Domovini. Njihovi izgubljeni životi obvezuju na stalnu izgradnju boljeg i pravednijeg društva. U sličnom zanosu odlazili su mnogi mladi ljudi u Domovinski rat. Borili se i izborili pobjedu. Nažalost, nisu se svi vratili… Na slavnom ratnom putu 101. brigade ZNG-a/HV-a, u grmljavini topova i kiši vrelog čelika, ugasili su se životi četrdeset osmorice naših dragih prijatelja, suboraca, sinova i očeva, a jedan se još uvijek vodi kao nestao. Ranjenih je bilo 211 pripadnika. Časnim vojničkim ponašanjem pripadnika i bojnim učinkom u Domovinskom ratu, 101. brigada osvjetlala je obraz Hrvatske vojske, poput elitnih gardijskih brigada, na ponos hrvatskog naroda. Ponosimo se što smo bili hrvatski vojnici, branitelji, i što pripadamo generaciji Hrvata koja je ostvarila tisućljetni san stvaranja slobodne, demokratske i neovisne Hrvatske države.
Hvala svima danas ovdje okupljenima što njegujete i čuvate uspomenu na Domovinski rat, na herojske dane ponosa i slave, ali i na žrtve koje su u krvi stečenu slobodu platile onim najvrjednijim – svojim životima. I još nešto na kraju: nikada ne zaboravimo da će ljubav i dobrota, kao i život posvećen pravim idealima biti jedini kriterij po kojem će nam biti suđeno, kada se i mi osobno, jednog dana, nađemo s Bogom oči u oči.“ rekao je Dražić.
Vikar Župe BDM u Stenjevcu, vlč. Krešimir Haramija također se prisutnima obratio s nekoliko prigodnih riječi te je zatim predvodio molitvu.
Nakon protokola stari ratni prijatelji ali i predstavnici lokalne i mjesne samouprave iskoristili su kraće druženje u obližnjem ugostiteljskom lokalu za načelne dogovore o budućim zajedničkim planovima i aktivnostima.
Tekst i fotografije: Ivan Šoštarić
