Potkraj 1980-ih srpski nacionalni pokret pod vodstvom Slobodana Miloševića nastojao je preurediti Jugoslaviju u formalnu federalnu ali centralistički uređenu državu (pokrenuo je tzv. antibirokratsku revoluciju, kojom su rušena republička i pokrajinska vodstva). U takvim se okolnostima Savez komunista Hrvatske odlučio za demokratizaciju sustava, što je potaknulo slobodu tiska i nastajanje neovisnih političkih inicijativa, a 1989. i prvih oporbenih političkih stranaka (Hrvatska socijalno-liberalna stranka – HSLS, Hrvatska demokratska zajednica – HDZ). Potkraj 1989. u vodstvu SKH prevladala je reformistička struja, što je dovelo do odluke o višestranačkim izborima i do potpunog osamostaljenja SKH na 14. izvanrednom kongresu SKJ u siječnju 1990.
Na višestranačkim izborima u proljeće 1990. pobijedio je HDZ pod vodstvom Franje Tuđmana (42 % glasova i 60 % zastupničkih mandata). On je predvodio masovni nacionalni pokret usmjeren na hrvatsko državno osamostaljenje i napuštanje komunističkog poretka. U prosincu 1990. prihvaćen je novi demokratski ustav, potom je proveden referendum o državnom položaju Republike Hrvatske (19. svibnja 1991.), prihvaćena Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.) te donesena Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ (8. listopada 1991.). Tek je ovom zadnjom Odlukom Republika Hrvatska postala suverena i samostalna država. Hrvatsku su 15. siječnja 1992. priznale zemlje EZ-a, a 22. svibnja primljena je u UN.
Predsjednik Sabora Goran Jandroković poručio je da obilježavajući Dan hrvatske državnosti izražavamo trajnu zahvalnost dr. Tuđmanu, braniteljima i njihovim obiteljima te svima koji su sudjelovali u stvaranju Hrvatske i njezinoj međunarodnoj afirmaciji. Danas, dodao je, nastavljamo graditi Hrvatsku s vizijom koja će omogućiti siguran, sadržajan i kvalitetan život svim našim ljudima. Jandroković je zaključio da ćemo u vremenu globalnih izazova samo zajedničkim naporima i smirivanjem napetosti u društvu prevladati podjele i osigurati boljitak. “Zahtjevna razdoblja od nas traže nacionalno jedinstvo, baš kao i 30. svibnja 1990. godine”, poručio je Jandroković.
„Hrvatski je narod krenuo u proces osamostaljenja i neovisnosti i taj put u protekla tri desetljeća donio je, ne samo slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, nego i državu koja ima svoje institucije, zaštitu ljudskih i manjinskih prava, koja se integrirala u sve ključne međunarodne i europske institucije, osobito Ujedinjene narode.“ Istaknuo je to premijer Andrej Plenković uoči svečanog koncerta u HNK u povodu Dana državnosti i 30. obljetnice međunarodnog priznanja (15. siječnja 1992).
Dan državnosti čestitao je i ministar branitelja Tomo Medved, izrazivši posebnu zahvalnost obiteljima poginulih, nestalih i umrlih, kao i svim hrvatskim braniteljima uz poruku da je ponosan na tu povijesnu ulogu u stvaranju, obrani i oslobađanju naše domovine.”Danas se suočavamo s novim izazovima i sigurnosnim prijetnjama, iznalazimo odgovarajuća rješenja i gradimo sigurnu Hrvatsku, koja je domovina i Hrvatima izvan Hrvatske, a veliko srce pokazali smo i pruživši utočište prognanima”, poručio je Medved.
Važno je sjetiti se ovom prigodom i dubokih riječi našeg kardinala Franje Kuharića: „Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje. Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko – naše je rodoljublje kršćansko.“
Sveti Toma Akvinski još davno je naučavao: „Čovjek je dužan iskazivati ljubav prema svojoj domovini…Čovjek najviše duguje Bogu, koji u svojoj beskrajnoj ljubavi daruje život i održava nas na životu. Bog je apsolutni gospodar života, no poslije Boga, roditelji i Domovina prenose nam život i njime ravnaju. Stoga, čovjek je poslije Boga najveći dužnik roditeljima i Domovini.“
Domovini smo dakle dužni iskazivati ljubav, ne samo riječju i srcem nego i čitavim svojim životom, a često i molitvom za Domovinu, a na poseban način danas na Dan državnosti.
Uredništvo
Izvor podataka: Wikipedija, dnevni tisak, Hrvatski radio
