U organizaciji Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva održana je u Konvencijskom centru Solaris u Šibeniku od 23. do 25. listopada 2019. godine Konferencija „Civilno društvo 2030.: HR-EU_Euro-Mediteran“.
Svečano otvorenje započelo je uvodnim pozdravima ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije g. Marka Pavića, ravnateljice Ureda za udruge Vlade RH gđe Helene Beus, predsjednika Upravnog odbora g. Dražena Vikić-Topića i upraviteljice Nacionalne zaklade gđe Cvjetane Plavša-Matić.
Poslije svečanog otvorenja uslijedili su uvodni paneli o budućnosti civilnoga društva, mogućnostima ESI fondova u novom razdoblju i potencijalima europskih programa mobilnosti o čemu su govorili: g. Marko Pavić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije, gđa Antonija Gladović, ravnateljica Agencije za mobilnost i programe EU te gđa Đordana Barbarić, predsjednica udruge MoSt. Kraj prvog dana konferencije završio je umrežavanjem i povezivanjem 311sudionika Konferencije.
Drugi dan Konferencije započeo je uvodom upraviteljice Nacionalne zaklade Cvjetane Plavša-Matić o viziji razvoja civilnoga društva do 2030. godine te su potom održani posebni programi izobrazbe te savjetovanja o strateškom okviru za daljnji razvoj civilnoga društva te oblicima podrške civilnom drustvu u idućem desetljeću. Predavači su bili g. Colin Habberton iz organizacije Relativ (Južnoafrička Republika), g. Ante Loboja iz Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta te predstavnici Ureda za udruge i Nacionalne zaklade.
Treći dan Konferencije započeo je s nastavkom posebnih programa izobrazbi nakon kojih je održan plenarni završetak Konferencije na kojem se razgovaralo o zaključcima.
Cilj Konferencije je postaviti osnovu za daljnji razvoj civilnoga društva u novom desetljeću – do 2030. godine kako u Republici Hrvatskoj tako i na razini Europske unije te na Euro-Mediteranu. Stvaranje okruženja poticajnog za razvoj civilnoga društva jedna je od pretpostavki i mjerila demokracije te stabilnosti društvenoga i političkoga sustava svake zemlje.
Civilno društvo podrazumijeva da građani, u različitim skupinama,inicijativama i organizacijama, pa i individualno, uključivanjem u javni prostor zastupaju različite interese i vrijednosti. Jedino dopustivo ograničenje može proizaći iz zahtjeva da se ne ugrozi sloboda svih drugih te da se ne narušavaju ustavne vrijednosti. Država, prema tome, treba osigurati okruženje u kojem će civilno društvo djelovati neovisno o državi i ostalim akterima u javnim i političkim procesima. Osiguravši prostor za njegovo neovisno djelovanje, država uvažava civilno društvo kao ravnopravnog sudionika i korektiv u promišljanju i suodlučivanju o pitanjima od javnog interesa i provedbi odluka i mjera s javnim utjecajem. Posebnu pozornost valja usmjeriti na slučajeve kada civilno društvo kritizira pojedine političke odluke. I u tim trenucima važno je kritiku shvatiti prvenstveno kao konstruktivnu, a ne destruktivnu – ako se temelji na transparentnim i provjerenim informacijama koje proizlaze iz istinskih potreba pojedinih skupina građana. Država ne vidi u civilnom društvu prijetnju ili prepreku, već legitimnog i vrijednog dionika u razvoju, provedbi i evaluaciji javnih politika. Iz toga proizlaze i vrijednosti na kojima se temelji odnos države i civilnoga društva, a sadržane su u načelima transparentnosti, javnosti i otvorenostipri donošenju, provedbi i vrednovanju javnih politika. Takav odnos podrazumijeva pristup sveobuhvatnim, pravodobnim i točnim informacijama, otvorenost za argumentirane prijedloge i spremnost na savjetovanje.
Među „sadržajnim vrijednostima“ najznačajnije su aktivnosti civilnoga društva koje pridonose oživotvorenju najviših vrednota ustavnog poretka u Hrvatskoj: slobode, jednakosti, nacionalne ravnopravnosti i ravnopravnosti spolova, mirotvorstva, socijalne pravde, poštivanja prava čovjeka, nepovredivosti vlasništva, očuvanja prirode i okoliša, vladavine prava i demokratskog višestranačkog sustava. Ostvarenje temeljnih vrednota koje je država već usvojila svojim najvišim normativnim aktom, Ustavom, ne ovisi samo o djelovanju državnih i javnih institucija, nego i o aktivnom zalaganju i sudjelovanju građana, organizacija civilnoga društva i šire javnosti.
Pluralizam se osigurava pravnim mjerama i otvaranjem javnog komunikacijskog prostora u kojem nema nasilja ili prijetnji.
Danas je jasno da razvoj demokracije nije samo pitanje političkih stranaka, izbornih zakona, vlasništva kapitala, dionica i burzi, već i snažnoga civilnoga društva – građana koji su organizirani i aktivno ostvaruju širok spektar posebnih i skupnih interesa.
Republika Hrvatska među prvim je državama srednje i jugoistočne Europe sustavno pristupila stvaranju normativnog i institucionalnog sustava za podršku razvoju civilnoga društva krajem devedesetih godina 20. stoljeća.
Ova Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva strateški je dokument Vlade Republike Hrvatskekoji se bavi civilnim društvom te predstavlja kontinuitet u stvaranju poticajnog okruženja za njegov razvoj. Također, Strategija uključuje konkretne mjere, aktivnosti, rokove i nositelje njihove provedbe, izvore sredstava za provedbu planiranih mjera i aktivnosti, kao i pokazatelje za mjerenje uspješnosti provedbe.
Opći cilj Strategije stvaranje je poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva.U provedbi Strategije očekuje se stalan rad na preispitivanju i širenju prostora za razvoj civilnoga društva te suradnje među sektorima u društvu: javnom, profitnom i neprofitnom. Pritom država treba raditi na jačanju svoje uloge medijatora i partnera u društvenim i ekonomskim promjenama, a profitni sektor razvijati svoju društvenu odgovornost temeljenu na principima općeg dobra i organizacijske etike.Privatni neprofitni sektor treba poticajan okvir za postizanje što većeg utjecaja u društvu.
Civilno društvo u Hrvatskoj, kakvo prepoznajemo danas, imalo je dug i dinamičan razvojni put.
Civilno društvo i različiti oblici organiziranja građana imali su značajnu ulogu u nastojanjima da se odgovori na ključne povijesne i političke izazove. Tim oblicima javnog djelovanja promicale su se ideje nacionalnog jedinstva te artikulirale želje i nastojanja građana za izgradnjom nacionalne države.
Nakon uspostave samostalne i suverene države upravo organizacije civilnoga društva potiču daljnju demokratizaciju i konsolidaciju demokratskih institucija, pridonose izgradnji i jačanju prostora slobodne javnosti te promiču vrijednosti multikulturalizma, interkulturalnog dijaloga te aktivnog i odgovornog građanstva.
Neposredno prije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata vrlo je intenzivan rad humanitarnih i mirovnih organizacija, organizacija civilnoga društva za zaštitu i promicanje ljudskih i ženskih prava i onih koje se bave zaštitom okoliša te udruga hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata.
Pored ulaska Hrvatske u Europsku uniju, hrvatsko se društvo proteklih nekoliko godina suočilo s nizom izazova koji su posljedica globalizacijskih procesa, a za koje ne može očekivati da će se odvijati mimo nje ili da će u njima moći zadržati ulogu pasivnog promatrača. Jedan od tih izazova predstavlja pitanje migracija, prihvata, regulacije boravka i integracije izbjeglica.
Izvor: Ministarstvo uprave, Registar udruga Republike Hrvatske, 8. lipnja 2017., obrada podataka Ured za udruge
U Hrvatskoj 90-ih godina, za razliku od danas, nije bilo strukturiranog i institucionaliziranog odnosa prema civilnom društvu. Normativni i institucionalni okvir za razvoj civilnoga društva razvija se tek potkraj tog desetljeća. Godine 1997. godine donosi se Zakon o udrugama (NN 70/1997) kojim se omogućava da pored fizičkih osoba i pravne osobe budu osnivači i članovi udruga.
Vlada Republike Hrvatske 1998. godine osniva Ured za udruge. Njegova osnovna zadaća bila je uspostava povjerenja i poticanje suradnje između Vlade RH i udruga te osiguranje redovitog financiranja.
Nakon 2000. godine jača suradnja Vlade s organizacijama civilnoga društva. 2001. godine Hrvatski sabor donosi novi Zakon o udrugama (NN 88/2001), a 2002. godine Vlada osniva Savjet za razvojcivilnog društva kao međusektorsko savjetodavno tijelo sa svrhom rada na Strategiji za razvoj civilnog društva.Daljnjim zakonskim rješenjima osigurana su dodatna sredstva za financiranje OCD-ova: Zakonom o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara (NN 83/2002) iz 2002. godine 50 posto sredstava od dijela prihoda od igara na sreću usmjerava se u projekte i programe organizacija civilnoga društva, a poticanje filantropije kao dodatnog modela osiguravanja financijskih sredstava za projekte OCD-ova ostvaruje se Zakonom o porezu na dobit (NN 127/2000) i Zakonom o porezu na dohodak (NN 127/2000) iz 2000. godine kojima se donacije u iznosu do 2% ostvarenih prihoda u prethodnoj godini smatraju porezno priznatim rashodima.
Kao jedan od najznačajnijih pokazatelja uspješne suradnje i skrbi za civilno društvo, 2003. godine Hrvatski sabor donosi Zakon o Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva (NN 173/03) čija je osnovna svrha promicati razvoj civilnoga društva u Republici Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je 2007. uspostavljena značajna regionalna infrastruktura za podršku razvoju civilnoga društva koju je financijski podupirala Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Pet regionalnih centara uključenih u provedbu Programa regionalnog razvoja civilnoga društva i lokalnih zajednica u Republici Hrvatskoj pružali su podršku organizacijama civilnoga društva putem izobrazbe, savjetovanja i informiranja te poznavanja lokalnih prilika i potreba za razvoj organizacija civilnoga društva kroz komunikaciju i suradnju s drugim dionicima na lokalnoj i regionalnoj razini. Od 2018. tu će podršku pružati regionalne podružnice Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.
Danas Vlada Republike Hrvatske prepoznaje važnost i ulogu djelovanja organizacija civilnoga društva. Potiče njihov rad i volonterstvo te razvija suradnju državnih tijela s organizacijama civilnoga društva kroz duh i načelo partnerstva koristeći nekoliko okvira za djelovanje – strateški okvir za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, institucionalni i normativni okvir za suradnju vlasti i civilnoga društva, financijsku podršku projektima i programima te savjetovanje s organizacijama civilnoga društva u oblikovanju javnih politika.
Potrebno je napomenuti da su udruge u Republici Hrvatskoj značajni korisnici sredstava fondova Europske unije.
Tekst i fotografije: Sergije Dražić
Izvor podataka:
• Prijedlog Nacionalne strategijestvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2017. do 2022. godine Vlade Republike Hrvatske;
• Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
• Zaključci sa Konferencije „Civilno društvo 2030.: HR-EU_Euro-Mediteran“.
