5. kolovoza 2025. svečano smo obilježili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja kao i 30. obljetnicu VRO „Oluja“ u Komarevu.
Dvadesetak pripadnika UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad i članova UHDDR Gradske četvrti Stenjevec iz Španskog okupili smo se ujutro toga dana, u 9:30 sati u Zagrebu, ispred našeg centralnog Spomen-obilježja u Stenjevcu. Odali smo počast svim poginulim, nestalim i preminulim braniteljima 101. br. HV-a paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća, minutom ponosne tišine, molitvom i recitacijom domoljubne pjesme.
Program je predvodio predsjednik Udruge Stoprve Sergije Dražić, koji je na kraju rekao nekoliko riječi o autorici pjesme Katarini Pavičić a zatim govorio stihove njene pjesme „Zemljo Hrvatska“:
„Danas 36-godišnja Katarina Pavičić u Škabrnji je živjela do kobnog 18. studenog 1991. kada su joj srbočetnici ubili oca, baku, oba djeda i pradjeda, a ona biva zarobljena i potjerana iz svog doma zajedno sa majkom i sestrom. Katarini je tada bilo tek nepunih dvije godine, točnije 23 mjeseca. Nakon zarobljavanja prolazi prognanički put od Kukljice, Zadra, Rijeke, Munchena, Zuricha te Ludvigshafena koji završava u Zadru, gdje dolaze u ožujku 1992. godine i ostaju cijeli Domovinski rat. Po završetka osnovne i srednje škole vraća se živjeti u Škabrnju. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Splitu na odsjeku za učiteljski studij. Njena pjesma objavljena je, dozvolom autorice, na mrežnoj stranici Udruge 101. br. „Zajedno kroz sjećanja“ naziv je njene zbirke u kojoj je pjesma objavljena“ rekao je Dražić.
Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si moj prvi plač s radošću primila!
Kako te voljeti neću kad sam svoj prvi korak tebi poklonila!
Kako te voljeti neću kad me majka moja učila!
Kako te voljeti neću kad te otac moj životom branio!
Kako te voljeti neću kad si ga Ti u zagrljaj primila!
Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si ti tad suzu pustila!
U 10:00 sati krenuli smo prema Komarevu, gdje su nas u 12:00 sati dočekali domaćini: MO Komarevo, UHDDR „Mato Barić – temeljni ogranak Komarevo i mještani.
U 12:00 sati okupili smo se ispred Spomen- križa poginulim braniteljima 101. brigade ZNG-a/HV-a, koji su na jučerašnji dan, 4. kolovoza 1995. u VRO „Oluja“ svoje mlade živote položili i darovali za slobodu hrvatske Domovine. Nedaleko od toga mjesta poginuli su naši vitezovi: Goran Blažić, Rajko Đukić, Damir Frančina, Darko Kravarščan, Goran Šincek. Svi su bili pripadnici 2. satnije 2. bojne. Tijelo Tihomira Kiseljaka nije pronađeno i on se od tada, 4. kolovoza 1995. do danas vodi kao nestao s pretpostavkom da je stradao u minskom polju kod potoka Blinja. Poduzete su dvije potrage za njim i pretraživanje terena gdje je nestao, ali bez uspjeha. Devetnaest naših branitelja ranjeno je tijekom „Oluje“, od toga osam teže.
Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i minutom šutnje počast poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima 101. br. HV odali su, između ostalih, i zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije kao i predstavnici grada Siska i Petrinje. Nakon molitve koju je predvodio župnik u Komarevu, predsjednik UHBDR 101. br. HV Sergije Dražić je održao govor u kojem je, između ostaloga, rekao:
„Ponosni smo jer smo bili pripadnici Hrvatske vojske u obrambenom Domovinskom ratu. Danas, kada obilježavamo 30. obljetnicu, posebno smo ponosni da smo sudjelovali u vojno redarstvenoj operaciji „Oluja“, koja je bila kruna svih borbenih aktivnosti u Domovinskom ratu.
101. brigada ZNG-a/HV-a bojno je djelovala u „Oluji“ od 4. do 20. kolovoza 1995. Djelovala je od samog početka napada na probijanju četiri godine utvrđivane prve crte obrane Samostalnog odreda Sisak – Caprag Banijskog korpusa Srpske vojne krajine. Smjer djelovanja bio je: Komarevo – Blinjski Kut – Knezovljani – Zrinska gora (kraj Šamarice, gdje je bilo zapovjedno mjesto 39. Korpusa Srpske vojne krajine) – Trgovi (kraj Dvora na Uni) – Kotarani i time izbijanje na državnu granicu sa Republikom Bosnom i Hercegovinom. Vojna zadaća je u cijelosti i na vrijeme izvršena.
Naša je sloboda krvlju plaćena i uz goleme žrtve izborena. 243 hrvatska viteza poginula su u Oluji, 12 je nestalih a oko 1100 ranjenih. 101. brigada imala je petoricu poginulih i jednog nestaloga, a pred njihovim spomen obilježjem danas ovdje stojimo. Žrtvu svih poginulih, nestalih i ranjenih nikada ne smijemo zaboraviti i nikada obezvrijediti. Posebno pozdravljamo i suosjećamo s njihovim obiteljima koje hrabro podnose njihov gubitak.
Zahvaljujem Marku Bijeliću i članovima Udruge hrvatskih dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata „Gornje Vrapče“ iz Zagreba, što su svojim ovogodišnjim radovima dodatno uredili i oplemenili ovo spomen -obilježje pred kojim se nalazimo.
Hrvatska proslavom pobjede u “Oluji” ne slavi ničiju tragediju ili nesreću, nego teritorijalno ujedinjenje zemlje i završetak rata. Vodila nas je vjera u Boga i ljubav prema našim obiteljima i Domovini. I, pobijedili smo! Na kraju ponovimo još jednom onaj izvrsni slogan: Na tisuće je oluja, ali samo jedna slobode je vrijedna!“ – rekao je Dražić.
Odmah nakon toga, u 12:30 sati odana je u istom sastavu počast svim poginulim hrvatskim braniteljima pokraj Spomen obilježja u dvorištu crkve svete Katarine u Komarevu. Župnik je predvodio molitvu za Domovinu kao i za sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu.
U 13:00 sati nastavili smo naše zajedničko druženje u Društvenom domu u Komarevu, uz piće dobrodošlice s kojim su nas počastili naši domaćini – Udruga „Mato Barić“. Ujedno su zainteresirani mogli razgledati Spomen sobu 57. br. HV-a „Marijan Celjak“ koja se nalazi u tom Društvenom domu, u pokrajnjoj prostoriji.
U 14:00 sati krenuli smo iz Komareva prema Sisku, na kupalište „Zibel“ gdje nas je čekao izvrstan grah i kotlovina. Vrijeme je bilo vrlo lijepo, ambijent u prekrasnoj prirodi odličan (rijeka, šuma, livada). Stoga je naše druženje s hrvatskim braniteljima i gostima bilo još ljepše i tako smo u najugodnijem raspoloženju završili naš susret oko 16:00 sati, krenuvši prema Zagrebu, prepuni dojmova današnjeg dana i sjećajući se nekadašnjih DANA PONOSA, SLAVE I POBJEDE.
Tekst: Uredništvo
Fotografije: Ivan Šoštarić
