Tijekom noći 21./22. svibnja 2020. junačko srce Siniše Ratkovića – hrvatskog domoljuba i dragovoljca Domovinskog rata nije izdržalo u boju sa zloćudnom bolešću.
Bojnik u miru Siniša Ratković (14. 7. 1950. – 22. 5. 2020.) – zapovjednik slavne i junačke Prve samostalne satnije Podsused iz Zagreba i obnašatelj dužnosti od zapovjednika bojne – do zapovjednika brigade u Hrvatskoj vojsci, blago u Gospodinu je prerano preminuo. Otišao je u vječnu domovinu u miru Božjemu, prije proslave znakovitih obljetnica: svojega 70. rođendana i 30. rođendana Prve samostalne satnije Podsused, koje bi ponosito proslavio uz obitelj, „svoje dečke“ iz Satnije i prijatelje.
Duboko suosjećajući s obitelji, u mislima i molitvama, dragog suborca Sinišu ispratili smo u Božje kraljevstvo i vječni život, uz počasne straže i vojne počasti, na zaprešićkom Gradskom groblju 26. svibnja 2020. godine.
U počasnoj straži uz odar bojnika u miru Siniše Ratkovića izmjenjivali su se suborci iz Udruge HDIBDR Gornje Vrapče, 1. samostalne satnije Podsused, 101. brigade ZNG-a, generali HV-a i visoki dužnosnici RH, bratimi Bratovštine BDM Gospe Stomorija iz Kaštel Novog, te osnivači dragovoljačke Samostalne satnije Podsused.
Siniši počast su odali, a članovima obitelji sućut izrazili generali: Josip Lucić, Marijan Mareković, supruga generala Blage Zadro gospođa Kata, Zdravko Andabak, Željko Prpić i Miro Andrić, Stjepan Sučić – pomoćnik ministra hrvatskih branitelja, prof. dr. sc. Ante Nazor, Zoran Komar, Zdravko Vladanović, Ivan Kozlica – zamjenik ratnog načelnika Uprave za obranu grada Zagreba, Ivica Hrnčić – zapovjednik i Ivan Cukina – načelnik Stožera 101. brigade ZNG-a, suborci iz 1. samostalne satnije i 101. brigade ZNG-a/HV-a, članovi braniteljskih udruga, bratimi Bratovštine BDM Gospe Stomorija iz Kaštel Novog, prijatelji, građani grada Zagreba, Kaštel Novog, Trogira i dr.
Sprovodni obred predvodio je don Drago Škarica, župnik Župe Svete Ane iz Rudeša (Zagreb), uz zajedničku molitvu za pokojnog Sinišu Ratkovića, navijestio riječ Božju.
U ime suboraca, prijatelja i na sahrani nazočnih od Siniše Ratkovića oprostio se brigadni general u miru Željko Prpić, emotivnim govorom:
Siniša je rođen 14. srpnja 1950. godine u Trogiru u obitelji dubokih hrvatskih korijena, od oca Jure i majke Filomene, rođene Stude. Doselio u Zagreb, školovao i s Brankom zasnovao obitelj koju su povećali kćerima Vlatkom i Nikolinom. Bio je sretan i zadovoljan obiteljski čovjek. No, ugroze Hrvatske već od 1990. godine u njemu i obitelji unose nemir. Nije vjerovao u mirni raspad Jugoslavije.
U noći 17./18. kolovoza te 1990. godine, dio srpske nacionalne manjine oružjem je blokirao javni i građanski život u Hrvatskoj. Te iste noći sada pokojni general Zvonimir Červenko, tada sekretar Gradskog sekretarijata za narodnu obranu nama, sekretarima obrane zagrebačkih općina, rekao je: „Noćas je rat protiv Hrvatske započeo, imamo grdog neprijatelja.“ Rekao je i da se pripremimo za oružanu obranu. Kako? Nije nam mogao reći. Svatko od nas, u svojoj općini, započeo je pripreme oružane obrane kako je tko najbolje znao. Istoga dana (18. kolovoza) nas nekoliko domoljuba sastali smo se u Podsusedu. Zaključili smo da je potrebito žurno osnovati oružanu postrojbu ne manju od satnije, ali izvan sastava MUP-a RH.
Na sastanku 9. rujna 1990. od dragovoljaca s području Susedgrada osnovali smo Prvu samostalnu satniju Podsused i odredili zapovjednike vodova. Zapovjednika Satnije izabrali smo kasnije na prijedlog pripadnika. Prema našim strogim kriterijima izabrali smo Sinišu Ratkovića, iskrenog domoljuba i dragovoljca. Bio je svjestan dužnosti i odgovornosti, čestit i hrabar. Zahvalio na ukazanom povjerenju i zamolio da mu ostavimo 24 sata vremena za konačnu odluku. Prihvatio je povjerenu mu dužnost. Odmah je započeo s aktivnostima organizacije, opremanja, odabira terena za taktičku obuku na Sljemenu, Samoborskom gorju, obuke u gađanju naoružanjem, rukovanju s minsko-eksplozivnim sredstvima, ali uz strogu vojničku stegu bez obzira što su mu suborci bili uvijek „moji dečki“. Ostvario je suradnju s dragovoljcima Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH – Rakitje.
Sudjelovao je u kreiranju zastave i znaka „uvijek vjerni“, a prema heraldičkim principima, koje smo s ponosom nosili cijeli rat.
Ovom prilikom treba reći, radi mladih ljudi i hrvatskih vojnika koji su nazočni, da su tadašnje pripreme za obranu Hrvatske bile prema zakonima tadašnje Jugoslavije, „teroristički čin“ a kazna „smrt strijeljanjem“. Na to smo Sinišu upozorili i nasmijali se. Znali smo da ćemo pobijediti i da se to na nas ne odnosi.
Ratni put Satnije, time i Sinišin, započeo je u listopadu 1990. godine. Sjećam se odgovorne zadaće 22. siječnja 1991. kada smo Satnijom u suradnji s dečkima iz Rakitja osiguravali zapadni dio Zagreba, od Jankomirskog do Mosta Zaprešić. Očekivali smo napad JNA iz smjera Jastrebarskog i Brežica. Naš predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je u Beogradu. U neizvjesnosti hoće li ga vrh JNA uhititi ili čak i ubiti i time započeti državni udar u Hrvatskoj, bili smo odlučni braniti svoje. U rujnu 1991. Satnija sudjeluje u zauzimanju vojarni JNA: strelište Vrapčanski potok, dio fakulteta JNA u Senjaku te vojarne u Španskom.
Prva samostalna satnija Podsused 28. rujna 1991. pod Sinišinim zapovijedanjem pridodana je susedgradskoj 101. brigadi ZNG-a i bojno je djelovala na zapadnoslavonskom bojištu u obrani Novske, u listopadu na zagrebačkom i na pokupskom, a nakon pada Vukovara na istočnoslavonskom bojištu, južno od Osijeka.
Satnija je demobilizirana 31. ožujka 1992., kada je nakon Sarajevskog sporazuma demobilizirano oko 72 000 hrvatskih branitelja.
Ratni put Satnije čist je, svijetao, dostojanstven i na čast cijeloj Hrvatskoj.
Nakon demobilizacije Satnije Siniša je postavljen za zapovjednika 1. bojne 101. brigade HV-a u pričuvi. Njome je zapovijedao u Oluji na banovinskom bojištu. U rujnu 1995. postavljen je za načelnika Stožera 145. brigade HV-a. Vojnu karijeru završio je umirovljenjem 31. 12. 2004. na dužnosti zapovjednika 606. brigade HV-a.
Za zasluge u Domovinskom ratu dodijeljena su mu odličja: Spomenica Domovinskog rata 1990.-1992., Medalja „Oluja“, Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog pletera i Red hrvatskog trolista.
U knjizi „Pod okriljem magle ili Male priče iz velikog rata“, otisnute 2003., Siniša opisuje znakovita događanja na ratnom putu Satnije od 1990. do 1992. godine.
U povodu 25. obljetnice Satnije (2015.) na devetom Vukovar film festivalu premijerno je prikazan film „Bojnik“, redatelja Kristijana Milića u kojem autori, inspirirani Sinišinom knjigom, prezentiraju domoljubnost i dragovoljnost hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu na primjeru bojnika Siniše Ratkovića, zapovjednika Samostalne satnije Podsused.
Planirao je Sinko izdati još jednu knjigu, već je napisana. Velika želja mu je bila izdati monografiju Satnije. Za Satniju je živio za vrijeme rata, ali i do svojeg zadnjeg daha. Ništa manje nije volio ni svoja Kaštela niti svoju bratiju Bratovštine BDM Gospe Stomorija iz Kaštel Novog.
Nakon smrti majke Filke bori se za istinu Kevine jame, gdje mu je djed ubijen.
Dragi Siniša, imali smo mi, naša generacija, privilegiju ratovati za Domovinu i stvoriti samostalnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku!
Trag Tvoje borbe trajati će dok nam hrašće bura vije! UVIJEK.
Draga Branka, suprugo našeg junaka, Vama, Vašim i Sinišinim kćerima Nikolini i Vladimiri, unuku Jakovu, bratu Draženu i njegovoj obitelji, u ime svih pripadnika Satnije, suboraca i na sahrani nazočnih iskrena sućut!
Siniša dragi, hvala Ti i zbogom! Bio si plemić hrvatskog duha!
Neka ti je laka hrvatska gruda koju si toliko volio!
U vječno počivalište dragog nam Sinišu, u pratnji pripadnika Bojne za potporu HV-a, ispratili su vojničkim pozdravom njegovi dečki iz Samostalne satnije i 101. brigade HV-a. Prijatelji mu otpjevali pjesme koje je volio. Nakon predaje državne zastave obitelji, počasnog pucnja i molitve tijelo Siniše Ratkovića položeno je u vječni dom, uz posljednji pozdrav nazočnih.
Nakon sahrane don Drago Škarica u crkvi Svete Ane, na Rudešu, predvodio je svetu misu zadušnicu.
Uz obitelj u organizaciji sahrane sudjelovali su osnivači Satnije: Željko Prpić i Tomislav Jelić, don Drago Škarica, pripadnici Satnije: Tom Kačinari, Mladen Tucibat, Dražen Katić i Davor Glivarec.
Obitelj Siniše Ratkovića, članovi Udruge 1. samostalne satnije Podsused i Udruge HBDR 101. brigade ZNG-a/HV-a, Zagreb-Susedgrad zahvaljuju svima koji su izrazili sućut, uputili riječi utjehe, pružali potporu, javnosti priopćili tužnu vijest, molili i na sahrani i svetoj misi nazočili, s porukom: Neka naš dragi Siniša živi vječno u vašim srcima, mislima, sjećanjima i molitvama!
Tužnu vijest o Siniši objavili su: Braniteljski, Dragovoljac i drugi portali. U spomen na Sinišu Ratkovića Hrvatska televizija je na dan sprovoda prikazala dokumentarni film Samostalna satnija Podsused. U kinu SC – Studentskog centra u Zagrebu 28. svibnja održana je projekcija dokumentarnog filma Bojnik. Hrvatski tjednik br. 818 od 28. svibnja, na str. 9. piše Otišao je ratnik Domovine. Hvala im!
Tekst: mr. sc. Tomislav Pavić, prof.
Fotografije: T. Pavić i S. Kolačko
