U sklopu projekta „In memoriam preminulim hrvatskim generalima istočnog bojišta Domovinskog rata“ pripadnici Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo obišli su 18. ožujka 2024. godine groblja u Sisku, Zagrebu i Ogulinu, gdje su počasnim pozdravom, paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća i molitvom odali počast preminulim velikanima. Događanje su predvodili: dopredsjednik udruge Josip Barišić i tajnik Nenad Bunoza.
Na put iz Đakova krenuli su rano ujutro, njih pedesetak, i u Sisku odali počast stožernom generalu Janku Bobetku. Bobetko je rođen u mjestu Crnac pored Siska 10. siječnja 1919. godine. Među mnogim dužnostima koje je obnašao, bio je i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine. Preminuo je 29. travnja 2003. u Zagrebu. Pokopan je na gradskom groblju Viktorovac u Sisku.
U Zagrebu, ispred gradskog groblja Mirogoj, veterane 122. brigade dočekali su pripadnici UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad: Sergije Dražić, Stjepan Bratković i Ivan Šoštarić te su svi zajedno odali počast: pred Zidom boli svim civilnim i vojnim žrtvama Domovinskog rata, dr. Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, Antonu Tusu, Petru Stipetiću i Imri Agotiću.
Dr. Franjo Tuđman rođen je u Velikom Trgovišću 14. svibnja 1922. godine. Bio je hrvatski povjesničar, akademik HAZU, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske i vrhovnik Hrvatske vojske. Od svibnja 1990. do smrti Tuđman je bio ključni akter hrvatske unutarnje i vanjske politike. Smrću prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana završilo je najuspješnije doba novije hrvatske povijesti i obnova hrvatske državnosti. Unatoč nepovoljnim međunarodnim okolnostima i agresiji kojoj je Hrvatska bila izložena, konačno se ispunio neprekidni tisućljetni san Hrvata za samostalnom i slobodnom državom. Franjo Tuđman preminuo je 10. prosinca 1999. godine a pokopan je 13. prosinca 1999. godine u posebnu, upravo izgrađenu grobnicu na ulazu u Mirogoj, iza crkve Krista Kralja. Ispratilo ga je blizu 200.000 ljudi.
Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. godine u Širokom Brijegu (BiH). Bio je hrvatski političar i ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. godine, te jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske. Preminuo je 3. svibnja 1998. godine u Zagrebu. Pokopan je 7. svibnja 1998. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja. Šušak je 5. svibnja 1998. godine posmrtno promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske.
Anton Tus rodio se 22. studenoga 1931. godine u Bribiru kod Crikvenice. Ima čin stožernog generala, bio je prvi načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i savjetnik za vojna pitanja predsjednika Republike Hrvatske. Početkom rujna 1991. general Anton Tus, netom imenovani načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske u nastajanju, pitao je svog ađutanta s koliko granata za haubice HV raspolaže.»Točno nula komada, gospodine generale!«, glasio je odgovor. Četiri mjeseca kasnije, Hrvatska vojska brojala je oko 250 tisuća vojnika naoružanih s nekoliko stotina tenkova, velikim brojem topova, haubica i minobacača, i vagonima streljiva svih kalibara. U jesen 1991. hrvatske su oružane snage pod zapovjedništvom generala Tusa osvojile niz vojarni i skladišta oružja JNA u Hrvatskoj, i tako stvorile materijalne preduvjete za obranu zemlje. General Tus proveo je masovnu, opću mobilizaciju, i tako stvorio ljudske preduvjete za formiranje relevantne oružane sile, koja je na kraju pobijedila.
U prosincu 1991. hrvatska je vojska pod zapovjedništvom generala Tusa i generala Stipetića pokrenula prvu veliku ofenzivnu akciju i oslobodila dio zapadne Slavonije. Kad je početkom siječnja 1992. na snagu stupilo Sarajevsko primirje, kojim je završena najopasnija i najkrvavija faza Domovinskog rata, bilo je jasno da Hrvatska više ne može izgubiti rat.
General Tus preminuo je 4. rujna 2023. godine u Zagrebu. Njegov grob nalazi se neposredno pored groba generala Stipetića u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom Mirogoju.
Petar Stipetić, stožerni general, rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu. Na poziv predsjednika Franje Tuđmana tj. razgovora u strogoj ilegali, u rujnu 1991. godine, general Stipetić prelazi u HV s dužnosti načelnika “Operativnog odjela 5. vojne oblasti JNA”. Odmah je raspoređen na najviše zapovjedne dužnosti tj. na dužnost zamjenika generala Antona Tusa, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. General Stipetić je bio stalni član komisije koja je pregovarala s mirovnim snagama Ujedinjenih naroda i srpskim pobunjenicima s okupiranog teritorija Hrvatske. U srpnju 1992. godine general Stipetić postaje zapovjednikom Zbornog područja (ZP) Osijek i slavonskog bojišta, a u prosincu iste godine postavljen je za zapovjednika ZP Zagreb. Tu je dužnost obnašao do kolovoza 1994. godine. Tijekom razrade plana za VRO Oluja, general Stipetić je obnašao dužnost pomoćnika načelnika GS-a za borbeni te je aktivno sudjelovao u razradi plana. General Stipetić je po naredbi načelnika GS-a, generala Zvonimira Červenka upućen da zapovijeda obrambenim sektorom Istok. 5. kolovoza ujutro, generala Stipetića je nazvao predsjednik Tuđman i naredio mu da zbog zastoja operacije preuzme zapovijedanje sektorom Sjever kod Petrinje od generala Ivana Basarca. Dana 6. kolovoza general Stipetić je zapovjedio napad na cijelom bojištu prema postojećim planovima. Rezultat toga je bio da je Hrvatska vojska već sutradan ujutro 7. kolovoza ušla u Petrinju, zatim oko podne u Kostajnicu i na večer u Glinu. Nakon operacije Oluja general Stipetić se 10. kolovoza 1995. vratio u Zagreb, gdje je postavljen na novu dužnost unutar GS-a. Dana 10. ožujka 2000. godine, predsjednik RH Stjepan Mesić imenovao je generala Stipetića načelnikom GS-a, te je na toj dužnosti ostao do 16. siječnja 2003. godine.
Petar Stipetić preminuo je 14. ožujka 2018. godine u Zagrebu. Na posljednjem ispraćaju, 20. ožujka, na groblju Mirogoj u Zagrebu, okupio se uz pokojnikovu obitelj i veliki broj državnih dužnosnika, prijatelja i suboraca. Ispred UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad nazočni su bili: naš ratni zapovjednik Jozo Petrašević, Sergije Dražić, Franko Križman, Dragan Lončar, Stipe Brtan, Božidar Čebrajec, Jasim Ramić i Ivan Šoštarić.
General zbora Imra Agotić rođen je 12. siječnja 1943. godine u Gorjanima kraj Đakova. Dana 2. srpnja 1991. godine Agotić odlazi iz JNA i stavlja se na raspolaganje predsjedniku Tuđmanu, koji ga svojom odlukom od 10. kolovoza 1991. postavlja za v.d. načelnika stožera Zbora narodne garde (ZNG) i vršitelja dužnosti zapovjednika ZNG-a. Početkom 1992. godine Agotić je imenovan za prvog zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. U ožujku 1996. godine imenovan je pomoćnikom načelnika GS OS RH za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, te je ovu dužnost obnašao do 21. veljače 2000. godine, kada ga je predsjednik RH Stjepan Mesić imenovao svojim pomoćnikom za obranu i vojna pitanja, a nakon umirovljenja i svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, što je radio do 2005. godine.
General Agotić iznenada je preminuo 18. ožujka 2012. godine u Zagrebu a pokopan je u prisustvu najviših državnih dužnosnika 22. ožujka 2012. godine na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji hrvatskih branitelja. Na dan našeg zajedničkog posjeta bila je 12. godišnjica smrti generala Agotića.
Nakon odavanja počasti na Mirogoju, uz grobove Šuška, Tusa, Stipetića i Agotića (koji se svi nalaze u neposrednoj blizini) prigodni kraći govor održao je Nenad Bunoza, tajnik Udruge veterana 122. br. HV Đakovo. Pritom je Bunoza uručio pripadnicima Udruge 101. brigade Zahvalnicu za suradnju i potporu u radu njihove Udruge, povodom obilježavanja 15. obljetnice njenog osnivanja. Također, ratni prijatelji iz Đakova poklonili su nam uramljenu presliku Povelje o prijateljstvu koju su u Beketincima 18. ožujka 1992. godine potpisali: zapovjednik 101. br. HV Jozo Petrašević i zapovjednik 122. br. HV Andrija Boričić. Na dar smo dobili i njihov originalan video zapis o polaganju svečane prisege, koju su 23. prosinca 1991. godine u Đakovu zajednički položili pripadnici 101. i 122. brigade HV-a.
U svojoj zahvali, koja je uslijedila, Sergije Dražić, predsjednik UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad pozdravio je sve prisutne i čestitao im na hvalevrijednoj ideji da organiziraju posjet i odavanje počasti preminulim velikanima iz Domovinskog rata.
Dražić je govorio i o dolasku 101. brigade u istočnu Slavoniju, 19. studenoga 1991. godine, koja dolazi iz Zagreba kao ojačanje iscrpljenim hrvatskim snagama na tom području, s ciljem stabilizacije i učvršćenja crte bojišnice te sprječavanja daljnjeg prodora snaga JNA i pobunjenih Srba. Bojna djelovanja 101. br. je izvršavala u suradnji sa 122. br. HV Đakovo, 106. i 130. br. HV Osijek, sa 132. br. HV Našice, kao i s 3. brigadom ZNG-a. Zapovjedništvo i postrojbe 101. brigade od samog početka uspostavili su izravnu vezu i vrlo dobru suradnju sa zapovjedništvima i postrojbama susjednih brigada. Plodna suradnja naših dviju brigada (101. i 122.) na terenu otpočela je već drugog dana i nastavila se, u raznim operativnim oblicima, sve do našeg povratka iz Slavonije. U najkraćim crtama, suradnja i potpora 122. brigade našoj brigadi sastojala se u:
– djelomičnoj opskrbi prehrambenim artiklima;
– dopremi prijeko potrebnih topničkih i protuoklopnih sredstava, mina za minobacače 120 mm, sredstava veze (g. Kerešonji) te motornih vozila;
– značajnoj topničkoj potpori postrojbama 101. brigade koju je pružao Mješoviti artiljerijski divizijun (MAD) i Mješoviti protuoklopno-artiljerijski divizijun (MPOAD) 122.brigade HV-a iz rajona Radljevca, uz svesrdno zalaganje načelnika topništva 122. br. gospodina Galića, kao i topnička potpora s bitnicom SO 122 mm “Gvozdika”, čiji je zapovjednik bio Josip Barišić – Mekso;
– prigodom jednog napada agresora, poslanoj desetini maljutkaša (POVRS 9K11);
– značajnoj pomoći poručnika Daria Jordanića prigodom topničkog mjerenja i topografskih radova;
– značajnoj stručnoj pomoći koju nam je pri uvježbavanju naše brigadne protiv-oklopne postrojbe oružjem za blisku protiv-oklopnu borbu pružio poručnik Jure Senkić.
Dražić je zatim govorio o uspješnoj suradnji naših braniteljskih udruga koja se nastavila nakon Domovinskog rata:
„U Đakovu, 15. rujna 2018., povodom svečanog obilježavanja 27. obljetnice oslobođenja vojnih objekata i osnutka 122. br. HV Đakovo, bili smo vaši gosti. U znak sjećanja i zahvalnosti za izvrsnu vojnu i civilnu suradnju naših dviju brigada tijekom Domovinskog rata, poklonili smo vam originalnu reprodukciju svjetski poznatog umjetnika Ivana Lackovića – Croate. Radosni smo da ta slika resi zidove vašeg lijepog prostora i sjedišta Udruge.
9. listopada 2019. godine u Đakovu izaslanstvo naše Udruge u sastavu: Sergije Dražić, Ahmet Puškar, Ivo Šoštarić i Stjepan Bratković nazočilo je svečanoj premijeri dokumentarnog filma „122. brigada HV Đakovo“, koja se održala u Kino dvorani Hrvatskoga doma. Bili smo gosti Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo; ratnog zapovjednika brigade i tadašnjeg predsjednika Udruge, umirovljenog brigadira Zvonimira Berca i tajnika Udruge Nenada Bunoze. U navedenom filmu koji tematizira doprinos 122. brigade HV Đakovo obrani Domovine, njezin ratni i poslijeratni put (osnovana 26. rujna 1991.) sugovornici iz 101. brigade bili su: Ivan Cukina, Ahmet Puškar i Sergije Dražić, te su njihove izjave uvrštene u Film.
Više puta prisustvovali smo vašim prigodnim izložbama ratnih fotografija. Zajednički smo odavali počast vašim poginulim braniteljima na prekrasnom spomen obilježju u Đakovu, odlazili smo na mise zadušnice u katedralu Svetog Petra u Đakovu.
Naravno, što nas posebno veseli, nikada nije izostalo „zajedničko druženje i osvježenje“ – kako ste to lijepo napisali na jednoj od vaših pozivnica. Hrana i piće izvrsno a muzika još bolja; među pjesmama najbolje one domoljubne, „za dušu“ napaćenih ali ponosnih hrvatskih ratnika, jer „Imamo Hrvatsku!“ kao što euforično i s ponosom reče naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman prilikom podizanja hrvatskog barjaka na Kninskoj tvrđavi!“
Naši ratni i današnji prijatelji iz 122. brigade HV Đakovo i njene Udruge nastavili su svoje putovanje odlaskom u Ogulin, rodno mjesto generala Petra Stipetića, te su mu i tamo odali počast, a nakon ručka vratili se u Đakovo. Žao nam je što se nismo susreli i s Jozom Totićem, sadašnjim predsjednikom Udruge veterana 122. brigade Đakovo. On je naime bio spriječen zbog drugih obveza na projektima Udruge. Ovom prigodom šaljemo mu srdačne pozdrave i nadamo se skorom susretu, bilo u Zagrebu ili Đakovu.
Tekst: Sergije Dražić
Izvor informacija: Wikipedija Hrvatska, arhiva Udruge 101. br.
Fotografije: Ivo Šoštarić
