Zašto je Vukovar nakon tri mjeseca krvave bitke morao umrijeti da bi Hrvatska mogla živjeti, članovi Udruge HBDR 101. brigade ZNG-a/HV-a, Zagreb-Susedgrad svoja predznanja proširili su nakon posjete Vukovaru i pripovijedanju s vukovarskim braniteljima.
Ovu projektnu aktivnost osmislili su i realizirali Upravni odbor Udruge na čelu s predsjednikom Sergijem Dražićem i Vjeran Nadovski, predsjednik Udruge DVDR RH – Ogranak Vukovar, a u cilju potpunijeg shvaćanja i razumijevanja prostora, vremena i uloge 101. brigade ZNG-a u Bitci za Vukovar.
Nakon uspješno izvedenog napadnog boja preko Kupe (Pokupsko – Slatina Pokupska), Stoprva 18. studenoga 1991. izvlači se s Pokuplja i prebacuje na istočnoslavonsko bojište poradi proboja u Vukovar. No, niti nakon tri mjeseca krvave Bitke za Vukovar branitelji ga nisu mogli obraniti. JNA žestoko napada Osijek s ciljem presijecanja jedinog slobodnog smjera Osijek – Đakovo i prodora ka Zapadnoj Slavoniji. Ojačana Stoprva 21. studenoga 1991., sučelila se sa snagama JNA i pobunjenih Srba južno od Osijeka. U suradnji sa slavonskim brigadama i 3. brigadom ZNG-a, zaustavila je daljnji proboj združenih snaga JNA i pobunjenih Srba, na glavnom smjeru napada, spriječila presijecanje istočne Slavonije i spajanje sa snagama JNA i pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, kao i odsijecanje 75% okruženog Osijeka.
U Vukovaru osobno nas je dočekao Vjeran Nadovski, branitelj Vukovara do posljednjeg dana, i u dvodnevnom druženju s nama prezentirao nam povijest, kulturu i obranu Vukovara. Naša znatiželja bila je usmjerena na memorijalne objekte i lokacije u Vukovaru i šire koje povezuje Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar i odavanje zahvalnosti i počasti svim braniteljima Vukovara, posebice onima koji su dali svoje živote u obrani Grada Heroja.
Na Mjestu sjećanja – Vukovarska bolnica 1991. upoznali smo se s radom bolnice u ratnim uvjetima, uz multimedijalni prikaz rada osoblja i brige o ranjenicima (bez obzira na njihovu nacionalnost) tijekom Krvave bitke za Vukovar. Usprkos velikoj humanosti i nadljudskim naporima djelatnika bolnice u pružanju stručne medicinske pomoći svakom pacijentu, i usprkos što je bolnica obilježena i po Međunarodnim konvencijama zaštićeni je objekt, JNA ih je „nagradila“ granatama i avio-bombom od 250 kg (krmača).
Pod dojmovima JNA-evakuacije ranjenika i medicinskog osoblja iz Vukovarske bolnice ka Ovčari – mjestu najvećeg zlostavljanja i pokolja od strane JNA i srpskih paravojnih postrojbi u DR-u, stigli smo na Ovčaru. Posjetili smo Spomen dom „Ovčara“ – nekadašnji koncentracijski logor (hangari na farmi Vupik) u kojima su zatočenici zlostavljani, a 20. studenoga 1991. u skupinama 10 – 20 ubijani kilometar dalje i bačeni u masovnu grobnicu.
Posjetili smo i najveću masovnu grobnicu u Europi – danas Memorijalno groblje žrtava iz DR-a. Na mjestu grobnice postavljeno je 938 bijelih križeva (koliko je žrtava ekshumirano) od kojih su dva posebno izdvojena i simboliziraju najstariju žrtvu od 102 i najmlađu od 2 godine. Na ovom groblju položena su tijela junaka obrane Vukovara, među kojima i tijela Blage Zadra, majke Kate Šoljić i njezina 4 sina, Marka Babića…
Naš kolega Vjeran Nadovski, licencirani turistički vodič, u Memorijalnom centru DR-a pokazao nam je izložene eksponate na otvorenom, hotel za smještaj osmaša iz Republike Hrvatske tijekom poučavanja o Domovinskom ratu, izložbu naoružanja iz DR-a, te prezentirao Bitku za Vukovar i preživljavanje Vukovaraca u srpskim koncentracijskim logorima. Pripovijedao nam je o sebi i svojim suborcima u obrani Vukovara, ali i o teškoj torturi koju je preživio u srpskom koncentracijskom logoru Stajičevo. Pripovijedanje je nastavljeno i ispred Središnjeg križa na ušću Vuke u Dunav te na Trpinjskoj cesti (Spomen dom hrvatskih branitelja).
Upoznali smo se i s dijelom bogate povijesti i kulture, bogate arheološke i etnografske građe Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. S Dunavskim kraljevstvom starina i vina u Vukovaru, Vučedolu, Sotinu, Iloku, Kopačkom ritu.
Na povratku iz Baranje pogledom na osječku Tvrđu našem vodiču Vjeranu riječima i pljeskom zahvalili smo na umijeću dvodnevne prezentacije bogate povijesti hrvatskog Podunavlja.
Potom smo obišli mjesta bojnih djelovanja zagrebačke 101. brigade ZNG-a na istočnoslavonskom bojištu i odali počast poginulim suborcima.
