Povodom obilježavanja 35. obljetnice ustroja obrane Osijeka-nepokorenog grada, u Osijeku i Đakovu 26. i 27. lipnja 2026., nakon dugih 11 godina, održani su susreti časnika i dočasnika HRVATSKOG ČASNIČKOG ZBORA ZAJEDNICE UDRUGA. Uspješan organizator i domaćin susreta ove je godine bio HČZ OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE na čijem je čelu v.d. predsjednik, bojnik Zlatko Dernaj.
Riječ je o najvećem okupljanju hrvatskih časnika, dočasnika, vojnika i domoljuba nakon Domovinskog rata u Osijeku. U sklopu bogatog programa održana su razna predavanja, prikazan je dokumentarni film „Heroji Osijeka“, a u atriju dvorane „Franjo Krežma“ u Kulturnom centru Osijek mogla se pogledati i međunarodno afirmirana, multimedijalna izložba „Osijek na udaru brutalne agresije“. Sve je pratio i glazbeni program.
Predstavnici UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb-Susedgrad na Susretima HČZ ZU „Osijek 2026“ bili su: predsjednik udruge Sergije Dražić, dopredsjednik Ahmet Puškar i tajnik Ivan Šoštarić.
Hrvatski časnici iz svih dijelova Hrvatske svoj su susret u Osijeku započeli svečanim polaganjem vijenaca poginulim braniteljima-herojima obrane i građanima Osijeka, na Krunskoj utvrdi kod kapelice „Kraljica mira“.
Časnici i dočasnici, članovi Hrvatskog časničkog zbora tijekom dvodnevnog boravka u Osijeku i Đakovu obišli su umjetničku instalaciju “Crveni fićo”, najvažnije povijesne i turističke sadržaje Osijeka.
Svečani i stručni dio programa održan je u sklopu svečane akademije, u koncertnoj dvorani „Franjo Krežma“ od 11:00 do 16:00 sati. Glavna tema bila je obrana grada Osijeka u Domovinskom ratu jer organizatori smatraju da je ova tema katkada zapostavljena kada se govori o obrani čitave Hrvatske.
Na otvaranju Susreta bojnik Zlatko Dernaj, v. d. predsjednika HČZ OBŽ, održao je emotivan i nadahnut pozdravni govor koji prenosimo u cijelosti:
“Poštovani, izuzetna mi je čast ispred Hrvatskog časničkog zbora Osječko-baranjske županije u našem gradu pozdraviti Vas, sve ovdje nazočne, u prelijepom okruženju Kulturnog centra Osijek, posebno naše goste, ugledne časnike i dočasnike Hrvatske pobjedničke vojske.
Ljubav prema domovini, zajedništvo i kultura sjećanja ponovo nas je nakon 11 godina okupila u gradu koji je tijekom agresije na Hrvatsku pretrpio ogromna razaranja graditeljske baštine, sakralnih objekata, industrije, obrazovnih, sportskih i kulturnih institucija.
Veliki obol branitelja i građana od 1731 poginulih i više tisuća ranjenih utkan je u slobodu i svjetlu budućnost našeg Nepokorenog grada.
Pobjeda i sloboda koju smo izborili snagom naše odlučnosti i hrabrosti sada se pretvorila u borbu za identitet hrvatskog naroda, i ne smije prestati sada kada imamo svoju državu.
Svjedoci smo javnog nametanja ideologije s kojom se ne možemo složiti, a nameće se društvu i djeci kao nešto što svi moraju prihvatiti. Hrvatski branitelji i većina građana osjećaju kako se tradicijske vrijednosti i identitet sve više potiskuju iz javnog prostora. Ljudi su ginuli za hrvatsku trobojnicu i slobodu ove zemlje. Zato mnoge boli kada osjećaju da se naši simboli i vrijednosti minoriziraju i guraju u stranu.
Veličanje genocidnog komunizma u Hrvatskoj, koje se odvija pod državnim pokroviteljstvom, a kojeg se naziva antifašizmom, ponovo se medijski nameće i postaje prihvatljiv narativ. Ignoriraju se obvezujuće Europske rezolucije i Saborska deklaracija osude totalitarnih komunističkih režima, a 35 godina nakon Domovinskog rata obilježavaju se izmišljeni praznici bivše države, uz postojanje komunističkih spomenika, čime se poništava Domovinski obrambeni rat, žrtve za slobodu i postojanje moderne hrvatske države.
Ovdje na istoku Republike Hrvatske moramo ustrajati na institucionaliziranju stvaranja moderne hrvatske države i obrambenog rata. Ako promicanje kulture sjećanja na najslavnije vrijeme stvaranja i obrane stoljećima sanjanog sna generacija hrvatskih ljudi činimo kroz institucije, tada možemo reći kako smo stvoriti temelj zaštite identitetske vrijednosti i opstanka hrvatske države i društva za buduće generacije.
Iz Osijeka šaljemo poruku kako na krizu hrvatskog institucionalnog suvereniteta Hrvatski časnički zbor odgovara odlukom nositelja Projekta uspostave Muzeja Domovinskog rata Osijek na reprezentativnom mjestu i u zgradi koja je u strateškim dokumentima nadležnih institucija izabrana upravo za tu namjenu.
S ovoga mjesta pozdravljamo i dajemo punu podršku uspostavljanju katastarskih granica Republike Hrvatske na svim spornim graničnim točkama, posebno na lijevoj obali Dunava jer je krajnje vrijeme implementacije pune teritorijalne cjelovitosti i rješavanje problema granice koja se još uvijek provodi na sredini Dunava, te naknadi ratne štete od agresora Srbije, za što niti jedna Vlada nema mandat o odustajanju.
Također izražavamo punu podršku vraćanju obuke vojnih ročnika i povećanju obrambenih kapaciteta, čime ćemo onemogućiti svaku novu agresiju na našu Domovinu i osigurati slobodu svih građana.
Našim uglednim gostima hrvatskim časnicama, dočasnicama, časnicima i dočasnicima želimo ugodan boravak u Osijeku, Osječko-baranjskoj županiji i čitavoj Slavoniji i Baranji, dobro zdravlje i puno uspjeha u radu matičnih udruga.
Neka nam živi vječno sretna, slobodna i prosperitetna Hrvatska” – zaključio je bojnik Dernaj.
Izaslanik Gradonačelnika Osijeka, bivši dožupan OBŽ Mato Lukić, vijećnik Grada Osijeka, izrazio je zadovoljstvo organiziranjem susreta časnika u Osijeku te uz dobrodošlicu naglasio kako će i ubuduće programi zaslužne generacije hrvatskih časnika imati punu potporu Grada Osijeka.
Predsjednik Hrvatskog časničkog zbora Zajednice udruga bojnik Igor Majetić izrazio je zadovoljstvo izvanrednom organizacijom susreta časnika u Osijeku, posebno zbog toga što je vodstvo udruge na čelu s bojnikom Dernajem uspjelo obnoviti rad udruge i organizirati ovaj skup na najvišoj razini.
U stručnom dijelu programa predstavljene su sljedeće teme:
– T-1: Predavanje o obrani grada Osijeka u Domovinskom ratu “OSIJEK NEPOKORENI GRAD” i prigodni dok. film: „HEROJI OSIJEKA” (izlagač: bojnik Zlatko Dernaj, dopredsjednik HČZ OBŽ)
– T-2: Predavanje na temu: “Izazovi novog globalnog poretka” (Predavač: prof. dr. sc. Marinko Ogorec, brigadir u miru, Sveučilište V. Gorica).
– T-3 “Iskustva dosadašnjeg tijeka temeljnog vojnog osposobljavanja ročnika” (Predavač: Ivan Jušić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale MORH-a i/ili bojnik Mario Rukavina, zamjenik zapovjednika Bojne za temeljno vojno osposobljavanje).
– T-4: Predavanje na temu: “Glavne stručno-tematske rasprave tijekom aktivnosti međunarodnih časničkih asocijacija CIOR i GIE”. (Predavač: puk. Nevenka Kovač, predsjednica Povjerenstva HČZ-ZU za međunarodnu suradnju).
U sklopu domoljubno-glazbenog programa ekskluzivno je predstavljena nova domoljubna pjesma “Mojoj zemlji Hrvatskoj” autora Darija Osekovca, koju je premijerno izvela profesorica Andrea Opačak uz klavirsku pratnju maestra Domagoja Ćošića na oduševljenje svih nazočnih.
Tijekom svečane večere u hotelu „Osijek“, uz prigodan domoljubni glazbeni program osječkog TS “Žeteoci”, podijeljene su nagrade istaknutim članicama Zajednice udruga Hrvatskog časničkog zbora koje ove godine proslavljaju 35 obljetnicu osnutka. Uručena su i priznanja zaslužnim pojedincima, članovima i institucijama za suradnju s Hrvatskim časničkim zborom OBŽ, a dva su priznanja i primljena od gostiju.
Na kraju našeg susreta i druženja riječ je zatražio i dobio Sergije Dražić, predsjednik UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb-Susedgrad. Njegov govor, pripremljen posebno za ovu prigodu, koji govori o zajedništvu Zagrepčana i Slavonaca tijekom Domovinskog rata i koji šalje poruke za suradnju i djelovanje u budućnosti, također prenosimo u cijelosti:
Poštovani i dragi svi, osobita mi je čast i zadovoljstvo što vas danas mogu pozdraviti u ime Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb-Susedgrad kao njen predsjednik i u svoje osobno ime. Donosim vam srdačne pozdrave iz Zagreba!
Uvodno, dozvolite mi nekoliko riječi o 101. brigadi, koja je osnovana 11. lipnja 1991. godine, na području općine Susedgrad, u uvjetima neposredne ratne opasnosti, pred početak rata u Sloveniji, kao jedna od prvih većih organiziranih vojnih postrojbi grada Zagreba. Bojne zadaće brigada je obavljala na: novljanskom, lasinjskom, pokupsko-banovinskom te istočno-slavonskom bojištu. Od 1991. do 1995. u postrojbama 101. brigade borilo se 7225 pripadnika, od toga 13 žena. Nažalost, poginulo je 48 naših pripadnika (od kojih petorica iz 100. brigade HV-a). Ranjenih je bilo 211.
Odmah nakon pada Vukovara, 19. studenog 1991. g. 101. brigada je s prve crte zagrebačke bojišnice na rijeci Kupi, kao prva zagrebačka pričuvna brigada Zbora narodne garde (ojačana zagrebačkim postrojbama: 3. bojnom 100. brigade HV-a i 1. samostalnom satnijom Podsused) prebačena na istočno-slavonsku bojišnicu. U istočnu Slavoniju došlo je 1900 Zagrepčana.
Brigada dolazi na područje istočne Slavonije u trenutku opće ofenzive jedinica 12. korpusa JNA, koji je imao sjedište u Novom Sadu, i lokalnih pobunjenih Srba, koje su nakon zauzimanja Vukovara 18. studenoga, prebacile znatne snage prema Osijeku i krenule u ofenzivu duž cijele crte istočno-slavonske bojišnice, zauzevši 21. studenoga 1991. sela Stari i Novi Seleš te Ernestinovo, a tri dana kasnije i Laslovo. Time su ugrozili i sam Osijek s južne strane te otvorili put za daljnji prodor prema Đakovu. Brigada dolazi u istočnu Slavoniju kao ojačanje iscrpljenim hrvatskim snagama, s ciljem stabilizacije i učvršćenja crte bojišnice te sprječavanja daljnjeg prodora snaga JNA i pobunjenih Srba.
Zapovjedništvo i postrojbe brigade od samog početka uspostavili su izravnu vezu i vrlo dobru suradnju sa zapovjedništvima i postrojbama 106. brigade HV-a Osijek, 107. brigade HV-a Valpovo, 122. brigade HV-a Đakovo, 130. brigade HV-a Osijek, 132. brigade HV-a Našice i s 3. brigadom ZNG-a.
Ta odlična suradnja, koja je ostvarivana ne samo tijekom bojnih djelovanja, već i putem sportskih natjecanja, kulturno – zabavnog programa i vjerskih obreda, rezultirala je potpisivanjem Povelja o bratimljenju sa 130. i prijateljstvu sa 122. brigadom HV-a, u ožujku 1992.
Za zasluge i doprinos obrani Domovine na istočno-slavonskom bojištu te u znak zahvalnosti Slavonaca pripadnicima brigade, Osječko – baranjska županija dodijelila je 101. brigadi HV-a „Povelju zahvalnosti županije Osječko – baranjske“ 30. svibnja 1996. godine.
Međutim, život teče, godine brzo prolaze… i već je 35 godina od tih davnih ratnih dana zajedništva, ponosa i slave. Ako mi poklonite još malo vremena i pažnje, želio bih sa svima vama podijeliti misli svoga prijatelja, književnika Krešimira Butkovića, napisane za 35. obljetnicu ustroja 101. brigade, koje sam bio slobodan malo prilagoditi za ovaj današnji susret:
…unatoč proteku mnogih godina, stanimo načas, molim vas, pogledajte jedni druge. Pogledajte se i prepoznajte u tim očima onu mladost koja se dragovoljno podigla braniti domovinu. Odlično! Sada, kad ste osvijestili svoju prošlost, kad se mladost i ponos ponovno probudila u vama, želim da taj osjećaj zadržite ne samo u ovom trenutku SVEČANOG SUSRETA ČASNIKA HRVATSKOG ČASNIČKOG ZBORA ZAJEDNICE UDRUGA „OSIJEK 2026“ već i sve druge dane koji se nižu pred vama.
S druge strane, ako vam netko priđe i s visoka vam kaže: ”E, moj sinko, za što si se ti to borio?”, ne zamjerite mu. Ima ogorčenosti i u nas branitelja, ali odgovorite mu: mi i nadalje govorimo hrvatskim jezikom, imamo svoju domovinu, svoju znanost, umjetnost, sportska postignuća, svoje škole, bolnice, vrtiće…svoj identitet!
Zaboga, ljudi, o nama se uči u svijetu. O vojnoj taktici, o ratnoj medicini, o identificiranju srca s domovinom koja se brani intenzivnije, ponosnije, iznemoglije nego što to neki okupator može probuditi u svojim redovima. Naše iskustvo pomoglo je i nesretnoj Ukrajini da i nakon četiri godine izdrži, jer ”…što se krvlju brani, ne pušta se lako…”
Zašto smo se borili? Zato što smo u rat išli zbog svojih obitelji, zbog svjesnosti da se dom ne brani na rubu svog dvorišta već na bojišnici duž cijele naše prelijepe Hrvatske. Borili smo se za čisto hrvatsko nebo lišeno olovnih oblaka, za more koje rađa život, za ravnice koje sjaje poput zlata, za rodne vinograde, voćnjake, za bogata sela. Za to smo se borili. Borili smo se da danas možemo čuti hrvatsku himnu na mnogim sportskim borilištima, na međunarodnim kulturnim događanjima, za to da danas naši znanstvenici diljem svijeta mogu s ponosom reći da su iz male, prelijepe Hrvatske, ili da porijeklo vuku od naših korijena. Borili smo se za to da jednom, jednom kad našu prošlost prekrije plava trava zaborava, neko dijete, dok leti negdje oko Marsa, s ponosom ustvrdi kako su nekoć, u davna vremena, njegovi preci bili Hrvati koji su bili hrabri braniti i čuvati svoj dom i tako svima nama dati do znanja koliko je važno voljeti i cijeniti svoje i svoju prošlost. Ustvrdit će još; kako su, poslije rata, otkrili novi smisao u miru. Kao pobjednici, odlikovani najvećim počastima, predavali su o ratu, svjedočili o bitkama, al’ ne da bi sijali mržnju već da bi djecu naučili kako voljeti i čuvati svoj identitet bez prolivene krvi. Kako sačuvati mir da bi rat postao besmislen, što i na kraju uvijek i jest.
Mislite li sad da je naš rat završio te da naš ratni put i naši životi više nemaju smisla? Ne zaboravite, dali smo mu smisao kroz raznorazne edukacije po školama, humanitarnim radom, snimanjima dokumentaraca o našim ratnim postrojbama, izložbama te svjedočenjima o Domovinskom ratu izgovorenim i napisanim riječima.
Možemo li mu dati viši smisao? Možemo, jer još uvijek postoje niše na kojima možemo djelovati i pokrenuti promjene. Možemo u mladih ponovno probuditi nacionalni zanos, identificiranje s domovinom, pomoći da nam mladost ne odlazi raditi u tuđinu…
Upravo jedinstveni u djelovanju svih živućih branitelja i naših obitelji, a naročito časnika Hrvatske vojske, možemo postati taj moralni korektiv koji će zaustaviti ovo obezvređivanje žrtve hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. Ostanimo i budimo i nadalje dragovoljni branitelji domovine. Kako nekad u ratu, tako i danas u miru! Jer hrvatski dragovoljac nikada nije bio na prodaju niti se je borio za rasprodaju.
Naše sudjelovanje u Domovinskom ratu nikada nije niti će biti uzaludno, dokle god je hrvatskog stijega i lijepe nam naše neovisne i ponosne Hrvatske! ….Tako je, između ostaloga napisao moj prijatelj Krešimir Butković.
Oprostite na ovom mojem malo dužem obraćanju. Završit su s riječima DRAŽEN ŠEMOVČAN ŠEKIJA: … to je Hrvatska. Nije savršena. Nije bogata. Nije uređena kao razglednica iz Švicarske. Ali ima nešto što mnoge bogatije zemlje odavno više nemaju, dušu…Jer čovjek može otići iz Hrvatske. Ali Hrvatska, ona prava, nikad ne ode iz čovjeka.
Hvala na pažnji!
Nakon toga Dražić je uručio prigodan poklon s posvetom Hrvatskom časničkom zboru Osječko-baranjske županije.
Tekst: Uredništvo
Z. Dernaj / Foto: Z. Đurček, Hrvatski časnički zbor, Ivo Šoštarić
