Povodom blagdana Velike Gospe i Dana Općine Pokupsko, 15. kolovoza 2019. u centru Pokupskog svečano je otkriven spomenik poginulim hrvatskim braniteljima. Svečanost je započela procesijom od zgrade općine do crkve, a zatim od crkve do spomenika “Svim poginulim hrvatskim braniteljima”.
Otkrivanju spomenika nazočio je i ministar branitelja Tomo Medved koji je istaknuo: “Spomenik ovdje u Pokupskom je podsjetnik, on je i svjetionik, on je i putokaz svima onima koji ponekad i zalutaju. Putokaz posebno mladima kad su u iskušenjima i u neizvjesnosti i kada ne znaju kojim putem krenuti. Moj poziv prema njima je neka dođu ovdje, neka se naklone pred ovim spomenikom svim onim hrabrim hrvatskim braniteljima koji nisu dvojili kada je bilo u pitanju braniti svoju domovinu. Upravo je to osnovna poruka – neka bude ohrabrenje, neka bude poticaj za nastavak da puno dobrog u životu svi zajedno učinimo, i da u konačnici budemo ponosni na našu noviju hrvatsku povijest, da budemo svjesni svih izazova koje nosi sadašnje vrijeme i da imamo vjeru u bolju budućnost, ohrabreni onime što smo zajedno učinili u najtežim danima u Domovinskom ratu.
Općinski načelnik Božo Škrinjarić prisjetio se žrtava hrvatskih branitelja koje su omogućile slobodu Pokupskog: “Pokupsko se ranih 1990-ih našlo na prvoj crti bojišnice. Tada je Pokupsko pripadalo Gradu Zagrebu. Kada smo se probudili ujutro, probudile su nas granate koje su padale po selu, kućama, ljudima… Našli smo se zatečeni. Međutim, na tom području već su djelovale mnoge brigade, mnogi bojovnici koji su već tada branili Zagreb i Hrvatsku. Jedan od njih bio je i naš ministar gospodin Medved. Nije bilo kuće koja nije prihvatila borbu s neprijateljem. Jednostavno, trebalo je braniti svoj dom, ono što smo stvarali i što smo stvorili. Uništavali su ono što nam je najvrednije i najsvetije. Na kraju krajeva, platili smo slobodu brojnim životima branitelja koji su poginuli ovdje u Pokupskom.”
Autor spomenika, kipar i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Siniša Reberski otkrio je što spomenik simbolizira: “Ideja ovog spomenika je sjećanje koje svi mi nosimo u sebi. Shvatio sam da sve te emocije i uspomene u sebi nosi naša zemlja. Ranili su zemlju, ali i ostavili poruku za sve nas. Iz ranjenih, razorenih i razrušenih domova, iz preorane zemlje preko koje su prešle tenkovske gusjenice i razna druga oružja, izrasla je jedna nova zemlja, još ljepša i blistavija, i iz nje raste drvo novog života sazdanog od čistog svjetla.”
Zamjenik sisačko-moslavačkog župana Ivan Celjak otkrivanju spomenika nazočio je kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Tom prigodom, između ostaloga, on je naglasio: “Sisačko-moslavačka županija i Općina Pokupsko njeguju prijateljske odnose. Pokupsko se nalazi na tromeđi Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovčke županije i rijeka Kupa povezuje Pokupsko sa Općinom Lekenik i gradom Siskom. Upravo Kupa može biti osnova za neke buduće zajedničke projekte Općine Pokupsko i Sisačko-moslavačke županije, kao što je to primjerice bio projekt Žitne lađe. Danas je poseban dan za žitelje općine Pokupsko, danas je otvoren spomenik svim poginulim hrvatskim braniteljima i upravo su mnogi hrvatski branitelji za vrijeme Domovinskog rata s glinskog područja branili, stvarali našu domovinu ovdje u Pokupskom. Koristim ovu prigodu i čestitam svim žiteljima Općine Pokupsko Dan općine i blagdan Velike Gospe”.
Nakon otkrivanja spomenika uslijedila je svečana sjednica Općinskog vijeća Općine Pokupsko.Zamolivši za riječ, predsjednik UHBDR 101. brigade pozdravio je sve prisutne u ime Udruge kao i u ime 1. samostalne satnije Podsused, koja je djelovala u okviru 101. brigade ZNG-a/HV-a, Zagreb – Susedgrad. Tom prigodom Dražić je, između ostaloga, rekao: „Na pokupskom bojištu 101. brigada ZNG-a djelovala je od 26. listopada do 18. studenoga 1991. godine, pod zapovijedanjem Ivice Hrnčića do 7. studenoga, a nakon toga Joze Petraševića. Dolaskom postrojbi brigade počela su se planirati napadna djelovanja na desnu obalu rijeke Kupe preko mosta u Pokupskom, koji je zbog oštećenja bio neprohodan za tenkove i motorna vozila, ali je pješaštvo moglo prijeći s jedne na drugu obalu rijeke Kupe. Upravo zbog toga, snage JNA i pobunjenih Srba čvrsto su branile most i prostor oko njega.
Prema zapovijedi Damira Goršete, zapovjednika pokupskog smjera, trebalo se istovremenim i isforsiranim napadom hrvatskih snaga na svim smjerovima Pokuplja (od Slane do Lasinje) izvršiti nasilni prijelaz rijeke Kupe i iz neposrednog dodira snage JNA i pobunjenih Srba na desnoj obali Kupe potisnuti prema Glini i Vrginmostu.Pripadnici 101. brigade ZNG-a zadaću napada na desnoj obali rijeke Kupe izvršili su usprkos snažnom otporu neprijatelja i u vrlo teškim vremenskim uvjetima, iako su bili slabo naoružani te nedovoljno opremljeni i pripremljeni za napad. No, imali su veliko domoljubno srce i hrabrost, kojima su odlično obavili jednu od najtežih zadaća napadnih djelovanja i uspjeli potisnuti znatno nadmočnijeg neprijatelja u dubinu okupiranog područja Banovine.
Tijekom bojnih djelovanja, uspostave mostobrana i prijelaza na desnu obalu rijeke Kupe, pripadnici 101. brigade ZNG-a uspjeli su potisnuti snage pobunjenih Srba i JNA pet kilometara u dubinu, nanijevši im velike gubitke u ljudstvu i tehnici, te su uspješno, zajedno s pripadnicima 10. brigade TO Velika Gorica i 1. samostalne satnije Podsused pod zapovijedanjem Siniše Ratkovića držali mostobran na rijeci Kupi 72 sata. Forsiranje rijeke Kupe te uspostava i držanje mostobrana bilo je prvo napadno bojno djelovanje takve vrste tijekom Domovinskog rata.Tijekom bojnih djelovanja na pokupskom bojištu poginuo je jedan pripadnik 101. brigade ZNG-a (Tihomir Dubreta), dok ih je 26 bilo ranjeno.
Nemojmo se nikada umoriti ponavljati istinu o tome da je Domovinski rat bio rat u kojem je obranjena i oslobođena Hrvatska i koji je s pravom najsvjetlijim slovima upisan u njezine temelje! Zbog toga ne smijemo nikada zaboraviti one koji su u te temelje ugradili svoje živote. Njihova žrtva dar je budućnosti ove zemlje, a spomenici, pa tako i ovaj koji danas svečano otkrivamo u Pokupskom, tek su skromno „hvala“ na vječnu slavu svima njima koji su bili, i sada koji jesu trag u vremenu jedne male zemlje velikih ljudi!“
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Tomislav Jelić
