31. listopada 2024., ispred središnjeg Spomen-obilježja u Stenjevcu odali smo počast svim poginulim, nestalim i preminulim braniteljima Stoprve. Položili smo vijence, upalili svijeće a u minuti ponosne tišine još smo intenzivnije mislili na one koji više nisu s nama…
Predsjednik UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad pozdravio je sve okupljene: članove obitelji preminulih branitelja, pripadnike 101. brigade, pripadnike naše Udruge kao i pripadnike drugih braniteljskih udruga s ovog područja: iz Španskoga, iz Gornjeg Vrapča i HVIDRE Susedgrad. Pozdravio je i predstavnike dvaju Vijeća gradske četvrti: Podsused-Vrapče i Stenjevec, koji već tradicionalno obilježavaju ovaj blagdan zajedno sa nama.
U svom obraćanju nazočnima, Dražić je rekao: „Prvoga dana studenoga slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u Kraljevstvo Božje. Blagdan Svih svetih u Katoličkoj se crkvi počeo slaviti još od 6. stoljeća. Papa Grgur IV. odredio je 835. da se blagdan Svih svetih slavi 1. studenoga.
Sv. Odilon, opat u Clunyju, uveo je 998. Dušni dan koji se slavi 2. studenoga. Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život. Kršćani vjeruju u besmrtnost duše, odnosno da se život duše nastavlja i nakon tjelesne smrti, iako u drukčijem vidu. Dušni dan posebno je posvećen molitvi i sjećanju na pokojne.
Uoči oba ova blagdana i mi se prisjećamo svojih najmilijih, koji više nisu s nama. Danas se ovdje posebno prisjećamo svih poginulih, nestalih i preminulih branitelja 101. susedgradske brigade u Domovinskom ratu. Mogli bismo reći da njihova smrt nije samo obična smrt, nego uzvišena smrt jer su svoje mlade živote poklonili Domovini. Njihovi izgubljeni životi obvezuju na stalnu izgradnju boljeg i pravednijeg društva.
Kada ovih dana razmišljam o tome, prisjećam se legendarne domoljubne pjesme: „U boj, u boj“, koju je napisao Franjo Marković, hrvatski filozof i književnik, rođen 1845. a preminuo 1914. godine. Glazbu na ovu domoljubnu pjesmu skladao je 1866. godine Ivan pl. Zajc, a kasnije je ona uklopljena u njegovu operu Nikola Šubić Zrinski. Svi se sjećamo riječi i melodije čuvenih stihova:
U boj, u boj!
Mač iz toka, braćo,
nek’ dušman zna kako mremo mi!
i, malo dalje u pjesmi:
Za domovinu mrijeti kolika (je) slast!
Prot’ dušmaninu! Mora on mora past’!
U sličnom zanosu odlazili su mnogi mladi ljudi u Domovinski rat. Borili se i izborili pobjedu. Nažalost, nisu se svi vratili… Na slavnom ratnom putu 101. brigade ZNG-a/HV-a, u grmljavini topova i kiši vrelog čelika, ugasili su se životi četrdeset osmorice naših dragih prijatelja, suboraca, sinova i očeva, a jedan se još uvijek vodi kao nestao. Ranjenih je bilo 211 pripadnika.
Časnim vojničkim ponašanjem pripadnika i bojnim učinkom u Domovinskom ratu, 101. brigada osvjetlala je obraz Hrvatske vojske, poput elitnih gardijskih brigada, na ponos hrvatskog naroda. Ponosimo se što smo bili hrvatski vojnici, branitelji, i što pripadamo generaciji Hrvata koja je ostvarila tisućljetni san stvaranja slobodne, demokratske i neovisne Hrvatske države.
Hvala svima danas ovdje okupljenima što njegujete i čuvate uspomenu na Domovinski rat, na herojske dane ponosa i slave, ali i na žrtve koje su u krvi stečenu slobodu platile onim najvrjednijim – svojim životima.
Pomolimo se danas za njihove duše da počivaju u miru, a našeg župnog vikara Ivana molim da povede molitvu.“ – rekao je na kraju Sergije Dražić.
Nazočnima se prigodnim kraćim govorom obratio i vikar Ivan, koji je naglasio veliku žrtvu hrvatskih branitelja koju svi mi ostali moramo poštovati i njegovati uspomene na te dane ponosa i slave. Zatim je poveo molitvu „Oče naš“ kojoj smo se svi pridružili.
Razišli smo se u mislima na onih kojih više nema, ali koji su, nažalost i svojom smrću, ostavili neizbrisiv trag – slobodnu i samostalnu Domovinu – na radost svima nama i generacijama koje dolaze.
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Ivo Šoštarić
