5. kolovoza 2019. svečano smo obilježili: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 24. obljetnicu djelovanja 101. br. HV-a u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ na Banovini te 24. obljetnicu pogibije (4. kolovoza 1995.) šestorice pripadnika Stoprve: Gorana Blažića, Rajka Đukića, Damira Frančine, Darka Kravarščana, Gorana Šinceka, kao i nestalog Tihomira Kiseljaka.
U 9:00 sati ispred Spomen-križa poginulim braniteljima 101. vijence su položili i svijeće zapalili:
- obitelji poginulih branitelja
- Ivan Celjak, zamjenik župana Sisačko – moslavačke županije;
- Marko Krička, prvi zamjenik gradonačelnice grada Siska;
- Izaslanstvo UHBDR 101. brigade;
- Izaslanstvo UHDIBDR Gornje Vrapče;
- Izaslanstvo UHDDR Gradske četvrti Stenjevec, Špansko;
- Izaslanstvo UHDDR „Mato Barić“ – Temeljni ogranak Komarevo.
- Izaslanstvo UHBDR „Sunja“.
Minutom ponosne tišine odali smo počast poginulim suborcima, kao i svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima.
Prigodnim riječima prisutnima se obratio Sergije Dražić, predsjednik UHBDR 101. brigade koji je govorio o pogibiji naših pripadnika Brigade, o devetnaestorici naših ranjenih branitelja, te o ranjavanju Mirka Hrgovića, koji je proveo dva dana „na ničijoj zemlji“, pruživši si sam prvu pomoć.
Ideju za izradu Spomen-križa na samom mjestu pogibije naših suboraca dali su Ivan Cukina, načelnik Stožera i Marko Bijelić, ratni zapovjednik 2. bojne 101. brigade HV-a. Svečano otvorenje bilo je 5. kolovoza 1998. Godine 2013. novi Spomen-križ postavljen je na impozantnom, pristupačnijem i sigurnijem mjestu (zbog mina) kraj groblja u Komarevu, kojega je postavio Temeljni ogranak UHDDR „Mato Barić“ – Komarevo, uz potporu i suglasnosti Mjesnog odbora Komarevo i Grada Siska. Željezni križ izradio je i donirao Viadukt iz Zagreba, uz veliko zalaganje Marka Bijelića.
3.lipnja 2012. svečano je otkriven centralni spomenik u dvorištu crkve svete Katarine u Komarevu. Bilo je to u sklopu obilježavanja Dana grada Siska, kao spomen na poginule i nestale branitelje u Domovinskom ratu, na prvoj crti obrane Siska, od Blinjskog Kuta do Komareva, odakle su u „Oluji“ krenuli u konačno oslobađanje Domovine. Na spomeniku su upisana imena četrdeset i devetorice poginulih i nestalih u „Oluji“, među kojima i šest pripadnika 101. brigade.
U 9:30 okupili smo se u istom sastavu kod centralnog spomen-obilježja u Komarevu, u dvorištu crkve svete Katarine. Nakon članova obitelji, predstavnika župana i županijske skupštine te grada Siska, pripadnici braniteljskih udruga položili su vijence i cvijeće, zapalili svijeće, te minutom šutnje odali počast našim poginulim suborcima te svim poginulim, nestalim i umrlim braniteljima iz „Oluje“ kao i iz Domovinskog rata.
U 10:00 sati služena je misa za branitelje, koju je u crkvi svete Katarine predvodio župnik Robert Jakica, a zatim smo razgledali Spomen-sobu 57. br. HV-a „Marijan Celjak“ u Komarevu, koja se nalazi u prostorijama Vatrogasnog doma.
U podne organiziran je zajednički ručak i druženje branitelja i gostiju.Naši domaćini bili su: MO Komarevo, Temeljni ogranak UHDDR „Mato Barić“ Komarevo i mještani.Prije ručka skupu (prepunoj dvorani Vatrogasnog doma u Komarevu) obratili su se: Vlado Brodarac, Sergije Dražić, Marko Krička i Ivan Celjak.
U svome govoru Sergije Dražić je istaknuo: značaj i dosege VRO „Oluja“; bojno djelovanje 101. brigade HV-a u „Oluji“ od 4. kolovoza do 20. kolovoza 1995.; te o poginulim pripadnicima Stoprve.Među ostalim pripadnicima Hrvatske vojske koji su poginuli u akciji „Oluja“, Dražić je govorio o brigadiru Stjepanu Grgcu – Grgi, zapovjedniku 57. brigade HV-a „Marijan Celjak“ iz Siska, brigadiru Marijanu Celjaku, koji je poginuo u samom početku djelovanja 57. brigade HV-a, tada kao dozapovjednik samostalnog bataljuna, te Mati Bariću, prvom zapovjedniku Komarevačke satnije, u čiju čast i spomen, naš domaćin, ovaj Temeljni ogranak UHDDR-a i nosi ime.Protekom vremena, nažalost, napuštaju nas prirodnim putem mnogi zaslužni dionici „Oluje“. Tako nas je 20. ožujka 2018. napustio stožerni general Petar Stipetić, zapovjednik hrvatskih snaga na Banovini, a 24. svibnja iste godine ratni zapovjednik 101. brigade ZNG-a/HV-a, stožerni brigadir Jozo Petrašević.
Govoreći o djelovanju Udruge HBDR 101. brigade ZNG-a/HV-a, Zagreb–Susedgrad promiče doprinos zagrebačke (susedgradske) pričuvne 101. brigade ZNG-a/HV pobjedi u Domovinskom ratu, predsjednik Dražić je rekao da smo zahvaljujući Vijeću gradske četvrti Podsused-Vrapče i MO Gajnice dobili smo na korištenje prostor u Meksičkoj ulici 2 u Zagrebu, koji upravo uređujemo kao Spomen sobu 101. brigade.
Tomislav Pavić, Ivan Cukina i Marko Bijelić inicirali su, a Upravni odbor Udruge 101. brigade jednoglasno prihvatio da se Odboru za javna priznanja Gradskog vijeća Grada Siska predloži dodjela „Plakete Marijan Celjak“ pripadniku 1. voda, 2. satnije 101. brigade, Mirku Hrgoviću, koji je teško ranjen dva dana „samopreživio“ na vjetrometini između dviju unakrsnih vatri u VRO „Oluja“ 4. kolovoza 1995. izvršavajući ratnu zadaću. Nakon što je i Sisačko-moslavačka županija dala svoje pozitivno mišljenje i preporuku, očekujemo da ovih dana Gradsko vijeće Grada Siska donese Odluku o dodjeli Plakete Marijan Celjak-junak obrane Grada Siska u Domovinskom ratu, između ostalih trinaestoro predloženih i našem Mirku Hrgoviću, i tome se veselimo.
Na kraju, Dražić je naglasio: „Nemojmo se nikada umoriti ponavljati istinu o tome da je to bio rat u kojem je obranjena i oslobođena Hrvatska i koji je s pravom najsvjetlijim slovima upisan u njezine temelje! Zbog toga ne smijemo nikada zaboraviti one koji su u te temelje ugradili svoje živote“.Iako događaji iz Domovinskog rata, pa tako i iz „Oluje“ ostaju neizbrisivo i duboko u srcima svih onih koji su u njima sudjelovali, potrebno je, naročito zbog mladih naraštaja, ovjekovječiti sjećanja na te slavne dane naše povijesti.“
Svima koji su pridonijeli realizaciji ove aktivnosti, a posebno domaćinima, suborcima i pojedincima: Antunu Perekoviću i Vladi Brodarcu, velika hvala. Hvala i vrijednim kuharicama, mještankama Komareva, koje su nas posluživale sa odličnim lovačkim gulašom i odojkom koji su pripremili članovi lovačkog društva., te s kolačima i pićem. Mnoge od spomenutih žena izgubile su svoje muževe, očeve ili djecu u Domovinskom ratu.
Zahvaljujemo svima koji su nas se danas sjetili i svojim dolaskom iskazali svoje poštovanje, u nadi da ni ubuduće nećemo biti zaboravljeni.
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Robert Kučinac
