Početkom ove godine UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad dostavila je Gradskoj skupštini Grada Zagreba – Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova ponovljeni prijedlog da se ime Tihomira Dubrete uvrsti u Fond imena iz kojeg se imenuju javne površine za područje Grada Zagreba.
Povodom našeg prijedloga kontaktirali smo i Gradski ured za katastar i geodetske poslove a presliku dokumentacije poslali smo svojedobno i Vijećima gradskih četvrti: Stenjevec i Podsused-Vrapče. Prethodno smo kontaktirali i dobili suglasnost za ovu našu inicijativu od gospođe Irene, supruge pokojnog Tihomira.
Tihomir Dubreta, sin Marije i Ive, rođen je 23. studenoga 1955. u Cetinju (Crna Gora). Bokeljski je Hrvat. Osnovnu školu i gimnaziju te osnovnu i srednju muzičku školu za violinu završio je u Kotoru. Bio je izvrstan violinist, svirao izvrsno klavir, gitaru i harmoniku, bio je nagrađivani glazbenik i prvi glas Boke, pjevao je u klapama i po tome su ga svi cijenili.
Ekonomski fakultet i postdiplomski studij menadžmenta i organizacije završio je u Zagrebu, gdje je samo trebao obraniti već napisani magistarski rad i postati asistent na istoimenoj katedri kod prof. dr. Sikavice. Nakon diplomiranja 1979. g. radio je u „Končaru“ gdje je bio cijenjen a njegovo zadnje radno mjesto bilo je: direktor prodaje u informatičkoj firmi „Olivetti – Končar“. Oženjen je suprugom Irenom, otac je sina Rade.
Bio je dragovoljac Domovinskog rata. Svojim vojnim znanjima i iskustvom dragovoljno je sudjelovao u pripremi i osnutku postrojba 101. brigade ZNG-a (11. lipnja 1991.), prvo-osnovane pričuvne susedgradske i zagrebačke brigade ZNG-a. Mobiliziran je 28. lipnja 1991., u vrijeme napada JNA na Sloveniju, kada je 1. bojna pod zapovijedanjem Ivice Hrnčića obnašala bojne zadaće obrane zapadnog dijela Zagreba, u suradnji s 1. samostalnom satnijom Podsused, 1. A brigadom ZNG-a iz Rakitja i snagama policije. Tihomir je sudjelovao u osiguranju vojarni u Samoboru i Selskoj ulici u Zagrebu. Početkom listopada sudjelovao je u pripremi postrojba 3. bojne za mobilizaciju te zapovijedao 1. satnijom 3. bojne u opsadi i zauzimanju vojarne Velika Buna. Krajem listopada 101. brigada ZNG-a razmještena je u rajonu Kravarsko – Pokupsko sa zadaćom sprečavanja prodora snaga JNA i pobunjenih Srba s Banovine u smjeru Zagreba radi spajanja s njihovim snagama u blokiranim vojarnama.
Napadni boj 28. listopada 1991. na smjeru Pokupsko – Slatina Pokupska – Taborište, (prvi takve vrste od pričuvnih postrojba) preko porušenog mosta na Kupi, koji je trebala izvesti 10. velikogorička brigada, izvodi 101. brigada sa svojim Diverzantskim vodom pod zapovijedanjem Želimira Milašina Gaše i 1. bojnom pod zapovijedanjem Mire Andrića. Pod jakom topničkom i minobacačkom vatrom neprijatelja, preko mosta porušenih kaskada prešli su rijeku Kupu i neprijatelja potisnuli 3 – 5 km, nanijevši mu velike gubitke u ljudstvu i tehnici, čime su oslobodili i stvorili dovoljno široki mostobran za uvođenje svježih snaga za nastavak boja u smjeru Gline. Kako planirane postrojbe velikogoričke brigade i dalje nisu bile spremne za prebacivanje preko porušenog mosta na Kupi, zapovjednik 101. brigade ZNG-a Ivica Hrnčić samoinicijativno u pomoć 1. bojni prebacuje, pod snažnom vatrom neprijatelja, 1. satniju 3. bojne pod zapovijedanjem Tihomira Dubrete. Nakon prebacivanja na desnu obalu Kupe, pripadnici satnije započinju napad prema Sv. Trojstvu. Prilikom zauzimanja Vikend naselja u Slatini Pokupskoj (u podnožju Svetog Trojstva) 30. listopada 1991. g. od minobacačke granate teško je ranjen u nogu Tihomir Dubreta. Suborci u neposrednoj blizini i njegov zamjenik Mate Rupić (danas vrsni istraživač Domovinskog rata – djelatnik HMDCDR-a), imobilizirali su mu ranu i na rukama ga prenijeli preko porušenog mosta, izlažući se pogibelji, te žurno otpremili u bolnicu Sestara milosrdnica u Zagrebu. Nažalost, usprkos brzo ukazanoj liječničkoj pomoći (amputirana mu je desna noga iznad natkoljenice) Tihomir je preminuo u noći 31.10./1.11.1991. od zadobivenih rana na prvoj crti obrane grada Zagreba. Uz Tihomira ranjeni su i Marijan Petruša (otvoreni prijelom lijeve noge) i Željko Skender (šrapnel u nozi).
Tihomir Dubreta jedan je od dvojice bokeljskih Hrvata koji su poginuli u Domovinskom ratu, u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Našem dragom suborcu posmrtno su dodijeljeni: čin pukovnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
Stanovnici naselja Špansko u Zagrebu, u kojem je smrtno stradali Tihomir živio, izgubili su čestitog sugrađanina koji im je osvjetlao obraz položivši svoje tijelo na oltar Domovine. Dajući predloženoj ulici ime Tihomira Dubrete, odajemo mu najveće priznanje i zahvalnost promičući njegovo junačko djelo, a mlade generacije učimo cijeniti veliku žrtvu ljudskih života utkanih u temelje slobodne, drage nam i jedine domovine Hrvatske.
Posebno nas raduje što je prije nekoliko dana podršku našoj inicijativi dala i Zajednica bokeljskih Hrvata na čelu s predsjednikom mr.sc. Srećkom Đuranovićem, dipl. ing. Od njih smo saznali da je drugi poginuli bokeljski Hrvat u Domovinskom ratu Anton Brkan, koji je poginuo 1992. godine kao pripadnik 204. Vukovarske brigade HV.
Zajednica bokeljskih Hrvata okuplja bokeljske Hrvate sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj te prijatelje Boke, neovisno o vjeri i naciji, a utemeljena je s ciljem očuvanja nacionalnog i vjerskog identiteta autohtonog hrvatskog naroda u Boki kotorskoj te zaštite svih kulturnih, materijalnih i nematerijalnih dobara hrvatskog naroda u Boki kotorskoj.
Osnovne djelatnosti Zajednice su: prezentacija društveno-političkih interesa Hrvata iz Boke kotorske pred institucijama javne vlasti u Republici Hrvatskoj, pomoć bokeljskim Hrvatima, građanima Republike Hrvatske u ostvarivanju njihovih prava zagarantiranih zakonima Republike Hrvatske i Crne Gore i to posebno prava koja proistječu iz međunarodnih akata a odnose se na prava nacionalnih manjina, organizirano djelovanje u suradnji s tijelima državnih i kulturnih institucija RH u očuvanju kulturne, umjetničke, materijalne, nematerijalne i tradicijske baštine hrvatskog naroda u Boki kotorskoj i Republici Hrvatskoj, organiziranje stručnih, znanstvenih i edukativnih skupova i slično. Ovoga puta zaista se iskreno nadamo da će našem prijedlogu biti žurno udovoljeno.
Tekst: Sergije Dražić
Fotografija: Iz arhive Udruge.
Izvor podataka: iz Obrazloženja prijedloga za imenovanje, iz podataka o Zajednici bokeljskih Hrvata.
