Na početku Stare Vlaške ulice u Zagrebu, uz spomenik podignut njemu u čast, svečano je proslavljen 185. rođendan Augusta Šenoe, u organizaciji Udruge umjetnika koja nosi njegovo ime. Tom prilikom okupio se pristojan broj štovatelja lika i djela Augusta Šenoe.
Uvodno slovo održala je predsjednica Udruge, Danica Vukelić, rekavši: „Zagrebačko jutro pozdravilo dan, zamirisale crvene ruže sjete, osvanuo je 185. Šenoin rođendan. Jesenje lišće zarumenilo, tlo pozlatnilo…te davne 1838. godine, 14. studenoga, u Vlaškoj 43 u Zagrebu, od oca Vjekoslava (Alojzija) i majke Terezije rođen je naš August Šenoa. Rođen je u zamahu preporoda da preporodi hrvatsku književnost. Matoš ga naziva „Augustom Prvim“. Puno desetljeće (1871.-1881.) Šenoa vlada hrvatskom književnošću pa se to razdoblje u njegovoj povijesti naziva „Šenoino doba“. Piše pjesme, kritike, feljtone, pripovijetke, povijesne romane i slično. Realist mišlju a romantik srcem, Šenoa je živio za književnost. Njegova ostavština govori da je bio jedan od literarno najobrazovanijih pisaca 19. stoljeća, veliki humanist i dobrotvor. Njegov dobri duh vječito bdije nad voljenim mu Zagrebom.
Šenoin ugled nije ni danas ništa manji…upravo danas listamo stranice romana „Zlatarevo zlato“ – prvog umjetničkog hrvatskog i zagrebačkog romana…mnogom se građanskom sinu, a ne kojekakoviću, otimale oči za Dorom. Ali, nije se Dora dičila samo lijepim licem, već i lijepom dušom. Nije dakle ni čudo da su mladicu svi zorniji zagrebački mladići nudili božićnicom, željkujući i snujući „Zlatarevo zlato“. Svojim umom i srcem Dora je vječiti uzor, i djevojkama današnjeg vremena…“. U Šenoinoj rodnoj ulici i danas stanuje Dora, vjerno čuvajući ključeve dobrote i plemenitosti. Njen veliki pobornik je i naša gospođa Nevenka Medić, koja oblači naše Dore, kako bi bile što ljepše našem ŠENOI i ljubljenom joj PAVLU.“…kazivala je na svoj umjetnički i emotivan način gospođa Danica.
Evo jednog odlomka iz romana, koji govori o Zagrebu: „Divna si, bujna si zelen-goro rodnoga mi kraja, ti prvi vidiku moga djetinjstva. I dignem li oči prema tebi kada večernje sunce poigrava vrhom i dolom, kad svoje zlato prosiplje tvojim zelenilom, tu bude se u mojoj duši slike iz davne davnine, vrli junaci, uznosite gospe, ljuti silnici, bijedni kmetovi, a stari Medvedgrad, plamteći živim rumenilom, kao da je opet oživio! Ali nije! Ruši se stara gradina, ruši, nu dalje, dolje pod gorom, uspinje se sjajan, snažan kao mlađahan junak – naš Zagreb grad.“
U svom tekstu „Svestranost Šenoina genija“, dr. sc. Miroslava Tušek je , između ostaloga, napisala:
„Rođen (u Zagrebu 1838.) u prvom zamahu hrvatskoga preporoda, kao mlad čovjek nadahnjivao se idejama tadašnjih uglednih ličnosti i rodoljuba (Gaja, A. Mažuranića i dr.); već kao gimnazijalcu budila se u njemu i učvršćivala nacionalna svijest, što će trajno prožeti i odrediti njegovo književno djelo. Nastojao je stvaralački unaprijediti zasade preporoditelja, čime je Hrvatska premostila zabrinjavajući jaz prema europskim narodima, uvjetovan povijesnim nasljeđem i okolnostima. Ostavio je djela kojima smo prevladali nekoliko stoljeća i počeli opet hvatati korak s književnom Evropom. Posjedovao je visoku razinu europske svijesti; bio je umjetnik koji je već onda znao pouzdano da umjetnost mora biti nacionalna kako bi dosegla razinu svjetske vrijednosti i granice univerzalnog.“
U ugodnom razgovoru uz kavu, nakon svečanosti, doznali smo od gospođe Danice i mnoge druge važne detalje, koji možda svima nisu toliko poznati: Šenoa je kao gradski senator puno toga predložio: zalagao se za veću mogućnost školovanja i obrazovanja djevojaka (što tada nije bio slučaj); zalagao se da Zagreb dobije jedno veliko groblje, prema krasnim uzorima diljem Europe, da Zagreb dobije vodovod, da se nakon potresa Crkva Gospe Remetske sačuva u izvornom izdanju – da vide buduće generacije kako se nekada živjelo. Bio je veliki humanist, a na njegovoj sahrani, u dobi od samo 43 godine, u prvim redovima išla je zagrebačka sirotinja, odajući mu tako počast.
Da je Šenoin duh i danas itekako živ i aktualan, svjedoči i to da su brojni članovi Udruge umjetnika danas, uz Šenoin spomenik govorili njegove stihove, uz pratnju gitare i usne harmonike Zvonimira Pongraca pjevali pjesme poput „Ribara starog kći“ u kojima su njegovi stihovi uglazbljeni, ili kazivali svoje vlastite stihove.
Poslijepodne istoga dana u Knjižnici Špansko-sjever otvorena je Izložba „Sjećanja“, posvećena 185. rođendanu Augusta Šenoe. Na toj izložbi umjetnici Udruge predstavili su svoja djela. Gospođa Danica Vukelić rekla je, između ostalog, na otvaranju izložbe: „Radi se o afirmiranim i vjerodostojnim autorima koji u sebi i oko sebe prezentiraju snagu stvaralačkog akta. Jedinstvo u umjetničkoj različitosti daje smisao likovnom dijalogu. Prostor i vrijeme za svakog umjetnika je izazov u kojem otkrivamo dio nove stvarnosti i istine u nama koje nas čine sretnima.“
Udruga umjetnika August Šenoa utemeljena je 23. siječnja 1989. godine pod nazivom „Društvo pisaca Augusta Šenoe“. Idejni začetnik bio je profesor Juraj Lončarević. Upisana je u registar Udruga grada Zagreba 21. siječnja 1998. godine pod nazivom „Udruga umjetnika August Šenoa“. Njeni članovi s ponosom nose ime slavnoga književnika i daju značajan doprinos kulturnoj klimi grada Zagreba. Djeluju u tri područja: književnom, likovnom i glazbenom. Članovi Udruge su i mnogi javni djelatnici hrvatskog kulturnog života. Udrugu su vodili: Juraj Lončarević, Zlatko Durbešić, prof. Josip Sladić, dr. sc. Ivan Dujmović, a od 2023. godine Danica Vukelić.
Udruga je nazočna na mnogim manifestacijama Zagreba i diljem Hrvatske. Već godinama, svakog mjeseca osim srpnja i kolovoza, održavaju tribine, a njihova redovita manifestacija je i obilježavanje rođendana Augusta Šenoe. Izdaju i Zbornik „Naša riječ“.
Prijateljskom i ljubaznom pozivu Danice Vukelić, predsjednice Udruge umjetnika „August Šenoa“ Zagreb na današnje događanje rado se odazvao predsjednik UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Sergije Dražić. Pozvan da i on kaže nekoliko riječi, spomenuo je svoj ponos što je i on rođen u Zagrebu, odrastao u neposrednoj blizini Šenoine kuće, išao u OŠ Kaptol koju je nekada pohodio i Miroslav Krleža. To domoljublje za rodni kraj i Lijepu Našu bilo je itekako prisutno u srcima brojnih zagrebačkih branitelja koji su u Domovinskom ratu branili i obranili svoju Domovinu. Dražić je zahvalio Danici Vukelić i preminulom njihovom članu Marku Silađi, koji su bili česti gosti-izvođači na našim braniteljskim proslavama i obljetnicama, pa je ovo, moglo bi se reći, „uzvratni posjet“ koji je sve nas, nazočne, ispunio dubokim emocijama i sjećanjem. Pisac ovih redaka zahvaljuje i nazočnome gostu – pjesniku Vladimiru Provči iz Matulja, koji mu je, uz posvetu, poklonio svoju najnoviju knjigu pjesama „Rasute misli“. Knjiga je nedavno tiskana u Opatiji, u nakladi Kulturnog društva Rusina i Ukrajinaca Primorsko-Goranske županije.
Tekst i fotografije: Sergije Dražić
