33. obljetnicu mobilizacije Stoprve obilježili smo 18. rujna 2024. okupljanjem u 18:00 sati ispred Spomen-križa u Stenjevcu, odavanjem počasti našim poginulim, nestalim i preminulim braniteljima, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća te minutom ponosne tišine. Zajedničku molitvu predvodio je predsjednik Udruge Dražić:
O pripremama za pružanje organiziranog otpora agresoru, koje su u konačnici rezultirale i osnivanjem 101. brigade, okupljenima je govorio Sergije Dražić:
„U ljeto 1990. godine, pojavom prvih barikada pobunjenih Srba, i na području grada Zagreba uvode se mjere sigurnosti i započinju pripreme za obranu. Imenovani su novi sekretari za narodnu obranu tadašnjih općina pa tako i u Susedgradu.
Na čelo Sekretarijata za narodnu obranu (SNO) Susedgrad imenovan je Željko Prpić, a za njegova zamjenika Miroslav Starčević, kojega danas ovdje među nama srdačno pozdravljamo!
Stanovništvo se masovno uključuje u obranu grada pristupajući po mjesnim zajednicama jedinicama Narodne i Civilne zaštite. Istodobno s tim aktivnostima, po mjesnim zajednicama formiraju se grupe naoružanih ljudi, tzv „trojke“. Budući da je oružje TO bilo oduzeto, a šanse za njegovo vraćanje vrlo male, Sekretarijat za narodnu obranu je radio na kupovini i opremanju oružjem pojedinih dragovoljaca, često se snalazeći na sve moguće i nemoguće načine.
Krajem kolovoza 1990. skupina ljudi s područja Susedgrada (Nediljko Matić, Ante Gladović, Tomislav Jelić i Željko Prpić) u tajnosti je počela s dogovorima za osnivanje dragovoljačke postrojbe koja bi se uvježbala i opremila za bojna djelovanja. Tako je 9. rujna 1990. osnovana 1. samostalna satnija Podsused, prva dragovoljačka postrojba u Hrvatskoj izvan sustava MUP-a. Za opremanje, naoružavanje i obuku bio je zadužen Željko Prpić ispred SNO Susedgrad. Za zapovjednika je izabran Siniša Ratković, a za zamjenika zapovjednika Gordan Čačić.
Također, već od listopada 1990. izrađuju se planovi zaprečivanja, organiziraju dežurstva u poduzećima, pripremaju prepreke, izvode gađanja i priprema ratna proizvodnja. Napori oko organiziranja za obranu, prikupljanja oružja, razgovori s ljudima spremnima na suradnju, u tadašnjim uvjetima bili su prilično nesigurni i opasni za djelatnike Sekretarijata te se mnogo toga moralo obavljati u tajnosti.
U siječnju 1991., u tijeku opasnosti od vojne intervencije JNA, u Ured obrane Susedgrada angažiran je Mate Obradović. Nakon toga slijedi planiranje i priprema za osnivanje brigade Narodne garde, te se provodi izbor zapovjednog kadra i v/o koji su dali dragovoljni pristanak. Te su poslove obavljali Mate Obradović, koji je bio predložen za zapovjednika brigade i Miroslav Starčević.
Nakon osnivanja Zbora narodne garde, 11. lipnja 1991. dolazi do osnivanja prvih četiriju zagrebačkih pričuvnih brigada ZNG „R“: 99. Peščenica, 100. Centar, 101. Susedgrad i 102. Novi Zagreb.
9. kolovoza 1991. osnovan je Krizni štab Područnog ureda Susedgrad. Na njegovom čelu od kolovoza do rujna bio je Ivan Bevanda, a potom Mihovil Klapšić, predstojnik Područnog ureda gradske uprave.
Na području tadašnje općine Susedgrad nalazila su se četiri vojna objekta JNA, koje je temeljem zapovijedi Kriznog štaba grada Zagreba trebalo blokirati i osvojiti. Svakako najvažniji od njih bila je vojarna Prečko između Susedgrada i Trešnjevke, koja je predstavljala jednu od najopremljenijih logističkih baza na području 5. vojne oblasti. Ostali, manje važni objekti bili su garnizonsko strelište Vrapčanski potok, Vojni sabirni centar u Zagrebačkoj ulici i Studentski dom Senjak na oranicama. Ti manje važni objekti predali su se bez otpora, nakon pregovora i pritisaka na posadu. Vojarnu Prečko, u kojoj su bila smještena vozila, pohranjeni rezervni dijelovi za vozila i uskladištene veće količine oružja i streljiva, čuvalo je oko 90 starješina i vojnika JNA. Nakon nekoliko dana blokade i uspješnih pregovora, 18. rujna 1991. (dakle, na današnji dan) izvršena je mirna predaja vojarne. Vojarnu su preuzeli Zvonimir Červenko, Željko Prpić i Siniša Ratković.
Istovremeno s prethodno opisanim događajima, u uvjetima neposredne ratne opasnosti, u vrlo složenoj situaciji u Hrvatskoj i Zagrebu, pod stalnim uzbunama zračne i opće opasnosti, mobilizacija 101. brigade započela je 17./18. rujna 1991., u 02:00 sata. Mobilizaciji se odazvalo 1315 pripadnika (62 časnika, 129 dočasnika i 1124 vojnika). Oboružano je 933 pripadnika, zbog nedostatka oružja.
18. rujna 1991. Brigada je mobilizirana u cijelosti na četiri mobilizacijska zborišta na području Susedgrada, na kojima su uspostavljena i zapovjedna mjesta brigade i bojni tadašnje Općine Susedgrad. Brigadom je zapovijedao Ivica Hrnčić. Prve bojne zadaće Brigada je započela izvršavati 21. rujna 1991. u gradu Zagrebu kao i na zapadnoslavonskoj bojišnici: Brigada tada djeluje u opsadi vojarni: „Maršal Tito“ u Zagrebu, Samoboru, Velikoj Gorici, Velikoj Buni i Kerestincu. U obrani Novske djeluje s 1. bojnom i satnijom 3. bojne, te 1. samostalnom satnijom Podsused (od kada joj se pridodaje).
Krajem listopada 1991. Brigada je briljantno izvela prvi napadni boj na rijeci Kupi kod Pokupskog, nasilno prešla Kupu i, iz neposrednog dodira, odbacila snage JNA i pobunjenih Srba do 5 km.
Nakon prvog napadnog boja Brigade, zapovijedanje 101. brigadom ZNG-a, 15. studenog 1991., preuzima Jozo Petrašević, djelatni časnik HV-a.
U vrijeme sve izglednijeg pada Vukovara, Brigada je s prve crte zagrebačke bojišnice na rijeci Kupi, kao najbolja zagrebačka pričuvna brigada ZNG-a, izvučena u Jastrebarsko i pripremana za proboj u Vukovar.
Potom je, ojačana 3. bojnom 100. brigade ZNG-a i 1. samostalnom satnijom Podsused, prebačena na istočno-slavonsko bojište radi obrane istočne Slavonije. Na toj zadaći, 21. studenog 1991., sučelila se sa snagama JNA i pobunjenih Srba, južno od Osijeka. Vodila je bojeve u Paulin Dvoru, Ivanovcu i Antunovcu, kojima je zaustavila opću ofenzivu jedinica 12. K JNA (novosadskog korpusa) nakon zauzimanja Vukovara. U suradnji sa slavonskim brigadama i 3. brigadom ZNG-a zaustavila je daljnji proboj združenih snaga JNA i pobunjenih Srba, na glavnom smjeru napada, spriječila presijecanje istočne Slavonije i spajanje sa snagama JNA i pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, kao i odsijecanje 75% okruženog Osijeka. Crta obrane ostala je nepromijenjena tijekom Domovinskog rata. U obrani Osijeka bojno je djelovala do kraja lipnja 1992. godine.
U srpnju 1992., nakon prevođenja Brigade u pričuvu, velik broj pripadnika Brigade prelazi u 145. i 153. brigadu HV-a, a časnici brigade preuzimaju vođenje i zapovijedanje taktičkom grupom (TG-145) i 145. brigadom HV-a, u cjelini.
Jedan broj pripadnika Brigade, hrabrih dragovoljaca, u 1992. godini odlazi se boriti na bojišnicama Posavine i Južnog bojišta.
Od srpnja 1992. do srpnja 1995. bila je u pričuvi, pripremala se i uvježbavala za konačno oslobođenje okupiranih područja RH. U tom razdoblju razvojna jezgra Zapovjedništva 101. brigade redovito je pozivala na smotre pripadnike Brigade, kako bi ostvarila uvid u popunjenost i kvalitetu opremljenosti te utvrdila mobilizacijsku spremnost. Smotre su se održavale i na lokacijama već ranije spomenutih osnovnih škola. Naravno, bila je i to djelomična priprema za vojno redarstvenu operaciju „Oluja“, iako su službene pripreme Brigade za nju započele 24. srpnja 1995. godine.
Pred sam početak Oluje mobilizirana je 31. srpnja 1995. i angažirana u oslobađanju Banovine do 20. kolovoza 1995. Završetkom ove slavne akcije oslobođena su sva okupirana područja Republike Hrvatske, osim Hrvatskog Podunavlja.
Nakon šest godina vođenja i zapovijedanja Brigadom u izvođenju obrambenih i napadnih bojeva na bojištima u Republici Hrvatskoj, radi odlaska u mirovinu, dužnost zapovjednika 101. brigade HV-a, stožerni brigadir Jozo Petrašević 17. ožujka 1997. predaje pukovniku Draženu Bartolcu.
Nakon što je Hrvatsko Podunavlje 16. siječnja 1998. mirnim putem vraćeno u državno-pravni poredak Republike Hrvatske, započele su pripreme za ukidanje Brigade.
U 2000. godini zapovijedanje 101. brigadom HV-a preuzima pukovnik Stjepan Bebek, koji s djelatnicima Zapovjedništva brigade izrađuje i provodi Terminski plan završetaka desetogodišnjeg djelovanja Brigade.
Odlukom MORH-a, junačka Stoprva susedgradska brigada 30. lipnja 2001. ukinuta je u mobilizacijskom razvoju HV-a i odlazi u povijest, na čast i ponos građana Susedgrada, Zagreba i Republike Hrvatske.
U deset godina djelovanja snažilo ju je 7225 pripadnika (od kojih trinaest pripadnica), s područja Susedgrada, Zaprešića, Medveščaka, Sesveta i drugih četvrti Zagreba i Zagrebačke županije.
Za junački čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu, Brigada je odlikovana Odličjem RED NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG, a 1. samostalna satnija Podsused Odličjem RED HRVATSKOG TROLISTA, za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu. Dobitnica je brojnih povelja, priznanja i zahvala.
Na oltar Domovine, tijekom slavnog ratnog puta Brigade, svoje živote položilo je 48 hrvatskih branitelja (od kojih su petorica iz 100. brigade ZNG-a/HV-a). Jedan se vodi među nestalima (u Oluji), a 211 pripadnika je ranjeno.“ – zaključio je svoje izlaganje Sergije Dražić
Nakon odavanja počasti uslijedilo je kraće ugodno druženje u obližnjem ugostiteljskom objektu uz prisjećanje na te slavne dane naše Brigade i naše ne tako davne prošlosti, koja je zasigurno vrijedna spomena i poštovanja.
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Ivo Šoštarić
