U Stenjevcu, ispred centralnog Spomen obilježja svim poginulim, nestalim i preminulim braniteljima iz Domovinskog rata, 18.09.2026. svečano je obilježena 35. obljetnica mobilizacije 101. br. HV-a.
Počast smo iskazali polaganjem cvijeća, paljenjem svijeća, minutom ponosne tišine i molitvom koju je, kao i mnogo puta ranije, predvodio župnik Župe uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, vlč. Vjekoslav Meštrić, održavši nakon molitve i kraći prigodni govor.
Govor, pripremljen upravo za prigodu obilježavanja jubilarne 35. obljetnice, održao je predsjednik Udruge Sergije Dražić, čiji govor objavljujemo u cijelosti:
„Na današnji dan, prije točno 35 godina, u uvjetima neposredne ratne opasnosti, u vrlo složenoj situaciji u Hrvatskoj i Zagrebu, pod stalnim uzbunama zračne i opće opasnosti, započela je mobilizacija 101. brigade u noći 17. na 18. rujna 1991., u 02:00 sata.
18. rujna 1991. Brigada je mobilizirana u cijelosti na četiri mobilizacijska zborišta na području Susedgrada, na kojima su uspostavljena i zapovjedna mjesta brigade i bojni tadašnje Općine Susedgrad.
Dozvolite mi da u nekoliko riječi opišem tadašnju situaciju u Zagrebu i na tadašnjoj zagrebačkoj općini Susedgrad, kao i aktivnosti koje su prethodile pripremama za obranu, osnivanju Zbora narodne garde, osnivanja 101. brigade i njenoj mobilizaciji te upućivanju na bojište:
U ljeto 1990. godine, pojavom prvih barikada pobunjenih Srba, i na području grada Zagreba uvode se mjere sigurnosti i započinju pripreme za obranu. Imenovani su novi sekretari za narodnu obranu tadašnjih općina pa tako i u Susedgradu. Stanovništvo se masovno uključuje u obranu grada pristupajući po mjesnim zajednicama jedinicama Narodne i Civilne zaštite. Istodobno s tim aktivnostima, po mjesnim zajednicama formiraju se grupe naoružanih ljudi, takozvane „trojke“. Budući da je oružje TO bilo oduzeto, a šanse za njegovo vraćanje vrlo male, Sekretarijat za narodnu obranu je radio na kupovini i opremanju oružjem pojedinih dragovoljaca, često se snalazeći na sve moguće i nemoguće načine.
Krajem kolovoza 1990. skupina ljudi s područja Susedgrada u tajnosti je počela s dogovorima za osnivanje dragovoljačke postrojbe koja bi se uvježbala i opremila za bojna djelovanja. Tako je 9. rujna 1990. osnovana 1. samostalna satnija Podsused, prva dragovoljačka postrojba u Hrvatskoj izvan sustava MUP-a. Za opremanje, naoružavanje i obuku bio je zadužen Željko Prpić ispred SNO Susedgrad. Za zapovjednika je izabran Siniša Ratković, a za zamjenika zapovjednika Gordan Čačić.
Također, već od listopada 1990. izrađuju se planovi zaprečivanja, organiziraju dežurstva u poduzećima, pripremaju prepreke, izvode gađanja i priprema ratna proizvodnja. Napori oko organiziranja za obranu, prikupljanja oružja, razgovori s ljudima spremnima na suradnju, u tadašnjim uvjetima bili su prilično nesigurni i opasni za djelatnike Sekretarijata te se mnogo toga moralo obavljati u tajnosti.
U siječnju 1991., u tijeku opasnosti od vojne intervencije JNA, slijedi planiranje i priprema za osnivanje brigade Narodne garde, te se provodi izbor zapovjednog kadra i v/o koji su dali dragovoljni pristanak. Te su poslove obavljali Mate Obradović, koji je bio predložen za zapovjednika brigade i Miroslav Starčević.
Nakon osnivanja Zbora narodne garde, 11. lipnja 1991. dolazi do osnivanja prvih četiriju zagrebačkih pričuvnih brigada ZNG „R“: 99. Peščenica, 100. Centar, 101. Susedgrad i 102. Novi Zagreb.
9. kolovoza 1991. osnovan je Krizni štab Područnog ureda Susedgrad. Na njegovom čelu od kolovoza do rujna bio je Ivan Bevanda, a potom Mihovil Klapšić, predstojnik Područnog ureda gradske uprave.
Na području tadašnje općine Susedgrad nalazila su se četiri vojna objekta JNA, koje je temeljem zapovijedi Kriznog štaba grada Zagreba trebalo blokirati i osvojiti. Svakako najvažniji od njih bila je vojarna Prečko između Susedgrada i Trešnjevke, koja je predstavljala jednu od najopremljenijih logističkih baza na području 5. vojne oblasti. Ostali, manje važni objekti bili su garnizonsko strelište Vrapčanski potok, Vojni sabirni centar u Zagrebačkoj ulici i Studentski dom Senjak na Oranicama. Ti manje važni objekti predali su se bez otpora, nakon pregovora i pritisaka na posadu. Vojarnu Prečko, u kojoj su bila smještena vozila, pohranjeni rezervni dijelovi za vozila i uskladištene veće količine oružja i streljiva, čuvalo je oko 90 starješina i vojnika JNA. Nakon nekoliko dana blokade i uspješnih pregovora, 18. rujna 1991. (dakle, na današnji dan) izvršena je mirna predaja vojarne. Vojarnu su preuzeli Zvonimir Červenko, Željko Prpić i Siniša Ratković.
Istovremeno s prethodno opisanim događajima, u uvjetima neposredne ratne opasnosti, u vrlo složenoj situaciji u Hrvatskoj i Zagrebu, pod stalnim uzbunama zračne i opće opasnosti, mobilizacija 101. brigade započela je 17./18. rujna 1991., u 02:00 sata. Mobilizaciji se odazvalo 1315 pripadnika (62 časnika, 129 dočasnika i 1124 vojnika). Oboružano je 933 pripadnika, zbog nedostatka oružja.
18. rujna 1991. Brigada je mobilizirana u cijelosti na četiri mobilizacijska zborišta na području Susedgrada, na kojima su uspostavljena i zapovjedna mjesta brigade i bojni tadašnje Općine Susedgrad. Brigadom je zapovijedao Ivica Hrnčić.
Prve bojne zadaće Brigada je započela izvršavati već 21. rujna 1991. u gradu Zagrebu u opsadi vojarni: „Maršal Tito“ u Zagrebu, Samoboru, Velikoj Gorici, Velikoj Buni i Kerestincu.
Istovremeno djeluje na zapadnoslavonskoj bojišnici u obrani Novske s 1. bojnom i satnijom 3. bojne, te 1. samostalnom satnijom Podsused (od kada joj se pridodaje).
Krajem listopada 1991. Brigada je briljantno izvela prvi napadni boj na rijeci Kupi kod Pokupskog, nasilno prešla Kupu i, iz neposrednog dodira, odbacila snage JNA i pobunjenih Srba do 5 km.
Nakon prvog napadnog boja Brigade, zapovijedanje 101. brigadom ZNG-a, 15. studenog 1991., preuzima Jozo Petrašević, djelatni časnik HV-a.
U vrijeme sve izglednijeg pada Vukovara, Brigada je s prve crte zagrebačke bojišnice na rijeci Kupi, kao najbolja zagrebačka pričuvna brigada ZNG-a, izvučena u Jastrebarsko i pripremana za proboj u Vukovar.
Potom je, ojačana 3. bojnom 100. brigade ZNG-a i 1. samostalnom satnijom Podsused, prebačena na istočno-slavonsko bojište radi obrane istočne Slavonije. Na toj zadaći, 21. studenog 1991., sučelila se sa snagama JNA i pobunjenih Srba, južno od Osijeka. Vodila je bojeve u Paulin Dvoru, Ivanovcu i Antunovcu, kojima je zaustavila opću ofenzivu jedinica 12. K JNA (novosadskog korpusa) nakon zauzimanja Vukovara. U obrani Osijeka bojno je djelovala do kraja lipnja 1992. godine.
U srpnju 1992., nakon prevođenja Brigade u pričuvu, velik broj pripadnika Brigade prelazi u 145. i 153. brigadu HV-a, a časnici brigade preuzimaju vođenje i zapovijedanje taktičkom grupom (TG-145) i 145. brigadom HV-a, u cjelini.
Jedan broj pripadnika Brigade, hrabrih dragovoljaca, u 1992. godini odlazi se boriti na bojišnicama Posavine i Južnog bojišta.
Od srpnja 1992. do srpnja 1995. bila je u pričuvi, pripremala se i uvježbavala za konačno oslobođenje okupiranih područja RH.
Pred sam početak Oluje mobilizirana je 31. srpnja 1995. i angažirana u oslobađanju Banovine do 20. kolovoza 1995. Završetkom ove slavne akcije oslobođena su sva okupirana područja Republike Hrvatske, osim Hrvatskog Podunavlja.
Nakon što je Hrvatsko Podunavlje 16. siječnja 1998. mirnim putem vraćeno u državno-pravni poredak Republike Hrvatske, započele su pripreme za ukidanje Brigade.
Odlukom MORH-a, junačka Stoprva susedgradska brigada 30. lipnja 2001. ukinuta je u mobilizacijskom razvoju HV-a i odlazi u povijest, na čast i ponos građana Susedgrada, Zagreba i Republike Hrvatske.
U deset godina djelovanja snažilo ju je 7225 pripadnika (od kojih trinaest pripadnica), s područja Susedgrada, Zaprešića, Medveščaka, Sesveta i drugih četvrti Zagreba i Zagrebačke županije.
Za junački čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu, Brigada je odlikovana Odličjem RED NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG, a 1. samostalna satnija Podsused Odličjem RED HRVATSKOG TROLISTA, za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu. Dobitnica je brojnih povelja, priznanja i zahvala.
Na oltar Domovine, tijekom slavnog ratnog puta Brigade, svoje živote položilo je 48 hrvatskih branitelja (od kojih su petorica iz 100. brigade ZNG-a/HV-a). Jedan se vodi među nestalima (u Oluji), a 211 pripadnika je ranjeno.
Mogu samo reći da smo mi, preživjeli pripadnici brigade, ponosni smo što smo bili hrvatski vojnici, branitelji, i što pripadamo generaciji koja je pridonijela stvaranju samostalne i neovisne države Hrvatske i time ostvarila tisućljetni san Hrvata.
Hrvatski branitelji koji su nakon demokratskog buđenja stali na crtu obrane Domovine bili su hrvatski heroji koji nisu branili Hrvatsku iz udobnih fotelja, ni iz sigurnih daljina, nego iz rovova, s položaja, s bojišnica, iz opkoljenih gradova i iz kolona koje su nosile ranjene, poginule i nestale. Oni najbolje znaju cijenu slobode. Zbog toga sve naše obljetnice moramo mjeriti i vrednovati žrtvom onih koji su Hrvatsku sanjali, izborili i obranili. Sve te obljetnice organizirao je u početku Klub 101. brigade, osnovan 1998. godine, koji je djelovao neprekinuto do 2009. godine, kada je osnovana Udruga 101. brigade koja djeluje do danas.
Povodom nedavnog obilježavanja 35. obljetnice osnivanja 101. brigade Udruga je otisnula 36 Zahvalnica za osobito zalaganje i nesebičnu pomoć u ostvarivanju njenih plemenitih ciljeva. Danas s posebnim zadovoljstvom dodjeljujemo Zahvalnicu župniku Župe uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, vlč. VJEKOSLAVU MEŠTRIĆU, zbog njegovog dugogodišnjeg i predanog dušobrižništva ispunjenog misama, molitvama i prigodnim govorima tijekom svake naše komemoracije za poginule, nestale i preminule pripadnike 101. brigade. U Domovinskom ratu vjera u Boga i krunica u rukama bili su naše čvrsto duhovno uporište, koje nas je snažilo do konačne pobjede.
Dragi Župniče, s radošću i zahvalnošću se sjećamo svih naših dušobrižnika iz Domovinskog rata a Vama posebno zahvaljujemo što nas i danas duhovno osnažujete nakon pobjede, u miru, jer mir nije sve, ali bez mira (naročito u srcu i duši) sve je ništa.“
Nakon opisanog programa s radošću smo se odazvali pozivu župnika Meštrića na kraće druženje i piće dobrodošlice u Župnome dvoru.
Zahvaljujemo svima koji su svojim prisustvom uveličali ovu našu značajnu obljetnicu.
Tekst: Uredništvo
Fotografije: Ivo Šoštarić
