U Đakovo, na snimanje priloga za dokumentarni film o 122.br., krenuli smo 21. siječnja 2019. u sastavu : Ivan Cukina, pukovnik, načelnik topništva, a poslije načelnik Glavnog stožera 101. brigade; Ahmet Puškar, pukovnik, zapovjednik 2. bojne 101. brigade; Sergije Dražić, zapovjednik brigadne topničke postrojbe, natporučnik, predsjednik UHBDR 101. brigade; Ivan Šoštarić, natporučnik, tajnik UHBDR 101. brigade.
U Đakovu su nas dočekali: ratni zapovjednik 122. brigade i danas predsjednik Udruge veterana 122. br. Zvonimir Berc, tajnik Nenad Bunoza, redatelj filma i snimatelj Zlatko Mesić – Mele, Antun Šimić – Šima, Josip Barišić – Mekso i Ivan Stojić – Čarli. Nakon pozdravne dobrodošlice počela je priprema za snimanje u improviziranom studiu. Izjave su dali: Ivan Cukina, Sergije Dražić i Ahmet Puškar.
Ivan Cukina rekao je: „101.br. je svoje položaje, sjeverno od rijeke Vuke zaposjela noću 20/21.11.91. Već 24.11.91. navečer održan je sastanak u stožeru 122. br. kojem su nazočili gospoda časnici: Boričić, Berc, Petrašević, Cukina i ostali. Od prvih minuta razgovora osjećalo se veliko međusobno povjerenje i uvažavanje. U takovoj su si atmosferi oba zapovjednika brigada referirali osnovnu organizacijsko-formacijsku strukturu i vatrenu moć 122. odnosno 101. br. Zapovjednik 122. br. iznio je i njihov pristup u organizaciji PO obrane, dakle sa što više raznovrsnih vatrenih sredstava po dubini obrane, kojih su zaista i imali na raspolaganju. Taj smo koncept uvažili i mi u našem bojnom rasporedu, kako smo, iz dana u dan, dograđivali našu obranu.
Imali smo čast čuti i informaciju da su njihove postrojbe PZO do tada oborile znatan broj neprijateljskih zrakoplova.
Plodna suradnja naših brigada na terenu otpočela je već drugi dan, i nastavila se, u raznim operativnim oblicima, sve do našeg povratka iz Slavonije.To u nama budi ogromnu zahvalnost i čast da smo imali sreću ratovati uz tako respektabilnu brigadu, kakova je bila 122. br.
Veliku hvalu upućujemo i domicilnom gradu 122. br., gradu Đakovu na ogromnoj logističkoj potpori od strane tadašnjih gospodarskih subjekata, uz obećanje da to nećemo nikada zaboraviti. Hvala.“
Nastavio je Sergije Dražić, koji je izjavio: „Zahvaljujući svojoj velikoj vatrenoj moći, 122. brigada nam je ponajviše pomogla u topničkoj potpori. Tu posebno želimo istaknuti bitnicu samohodnog oruđa te svesrdno zalaganje načelnika topništva gospodina Galića. U više navrata žestoka vatra tih haubica pomogla je da 101. brigada uspješno obrani svoje položaje jer je tako povećana vatrena moć ispred našeg prednjeg kraja. Zahvalni smo i na tome da smo za ozbiljnije topničko mjerenje i topografske radove mogli računati na pomoć poručnika Daria Jordanića.
Nadalje, i kod uvježbavanja bojnog gađanja 16. prosinca 1991. naše brigadne protivoklopne postrojbe oružjem za blisku protivoklopnu borbu, organizacija poručnika Jure Senkića bila nam je od velike pomoći.
Podršku smo dobili i kod sredstava veze, koju nam je pružio gospodin Kerešonji. Rado se sjećamo i vaše pomoći u sredstvima i municiji, posebno za tenkove, koju nam je, pored ostalog, poklonila logistika 122. brigade. Ovo nam je zalog za trajno sjećanje i poštovanje prema 122. brigadi.“
Zatim je o plodnoj suradnji naših dviju brigada i za naše pješačke postrojbe govorio Ahmet Puškar, rekavši pritom: „Svjesni činjenice da nismo imali značajnijih sredstava veće vatrene moći, 101. brigada je posebnu pažnju posvetila organizaciji obrane u svom sektoru optimalnim rasporedom pješačkih snaga. No, već 25.11.1991. godine izviđači 1. bataljuna (bojne) pomogli su u lociranju neprijateljskih tenkova za BOV 9 KA 11 (borbeno oklopno vozilo) 122. brigade koje se (kratko) uklopilo u naš borbeni raspored. Sličan je zadatak izvršen i u prosincu 1991. u 3. bataljunu.
Kada su prilike dopustile, 122. brigada nam je pomogla pri dodatnoj obuci pješačkog sastava za POB (protu oklopnu borbu) i uporabu MES (minsko eksplozivnih sredstava) u Gašincima. Za odličnu organizaciju i provedbu ove odluke zahvalni smo na nesebičnom zalaganju poručniku Juri Senkiću, pripadniku 122. brigade.
Rečeno govori o tome da smo plodnu suradnju sa 122. brigadom ostvarili i za naše pješačke postrojbe. To nam ostaje na ponos i trajno sjećanje.“
Ne zaboravimo! Operativno-taktička situacija prilikom dolaska 101. brigade ZNG-a/HV-a u Slavoniju bila je slijedeća: (citat iz Monografije o 101. brigadi): „Brigada dolazi na područje istočne Slavonije u trenutku opće ofenzive jedinica 12. korpusa JNA, koji je imao sjedište u Novom Sadu, i lokalnih pobunjenih Srba, koji su nakon zauzimanja Vukovara 18. studenoga prebacile znatne snage prema Osijeku i krenule u ofenzivu duž cijele crte istočnoslavonske bojišnice, zauzevši 21. studenoga 1991. sela Stari i Novi Seleš te Ernestinovo, a tri dana kasnije i Laslovo. Time su ugrozili i sam Osijek s južne strane te otvorili put za daljnji prodor prema Đakovu.“
Sve ovo, gore spomenuto, zalog je za trajno sjećanje, poštovanje i zahvalnost pripadnicima 122. brigade, istaknuli su svi govornici. Upisali smo svoje dojmove i u knjigu utisaka otvorenu u Udruzi.
Nakon snimanja priloga domaćini su nas počastili slavonskim specijalitetima i odličnim đakovačkim vinom, pa se spontano zaorila i pjesma, kasnije i uz pratnju Šime i njegove gitare koja se tu brzo stvorila.
Pri kraju našeg posjeta Đakovu obišli smo Spomen-obilježje, gdje smo zapalili svijeće za sve poginule i nestale branitelje. Putem kući, u Zagreb, misli su nam bile s našim ratnim drugovima i prijateljima, pripadnicima junačke 122. brigade HV Đakovo. Nadamo se da će dokumentarni film što prije ugledati svjetlo dana, veselimo se i čekamo pozivnicu na svečanu premijeru.
Tekst: Ivan Cukina i Sergije Dražić
Fotografije: Ivo Šoštarić
