5. kolovoza 2021. svečano smo obilježili: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i jubilarnu 26. obljetnicu djelovanja 101. br. HV-a u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ na Banovini te 26. obljetnicu pogibije (4. kolovoza 1995.) šestorice pripadnika Stoprve: Gorana Blažića, Rajka Đukića, Damira Frančine, Darka Kravarščana, Gorana Šinceka, kao i nestalog Tihomira Kiseljaka.
U 09:15 sati ispred Spomen – križa poginulim braniteljima 101. vijence su položili i svijeće zapalili predstavnici:
• Ministarstva obrane i Ministarstva hrvatskih branitelja
• Sisačko-moslavačke županije
• Grada Siska
• UHBDR 101. brigade; UHDIBDR Gornje Vrapče; UHDDR Gradske četvrti Stenjevec-Špansko
• Županijske podružnice UHDDR Sisačko-moslavačke županije; Gradskog ogranka UHDDR Grada Siska; UHDDR „Mato Barić“ – Temeljni ogranak Komarevo i UHBDR „Sunja“.
Minutom ponosne tišine odali smo počast poginulim suborcima, kao i svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima.
Predsjednik UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a održao je kratki govor, u kojem je, između ostaloga, istaknuo: „Iako događaji iz Domovinskog rata, pa tako i iz „Oluje“ ostaju neizbrisivo i duboko u srcima svih onih koji su u njima sudjelovali, potrebno je, naročito zbog mladih naraštaja, ovjekovječiti sjećanja na te slavne dane naše povijesti.
Nemojmo se nikada umoriti ponavljati istinu o tome da je Domovinski rat bio rat u kojem je obranjena i oslobođena Hrvatska i koji je s pravom najsvjetlijim slovima upisan u njezine temelje! Zbog toga ne smijemo nikada zaboraviti one koji su u te temelje ugradili svoje živote i svoje zdravlje.
U neizmjernoj vjeri tvrdimo da ni jedan život nije uzalud položen na oltar Domovine. Njihova žrtva dar je budućnosti ove zemlje, a spomenici koje s tugom ali i ponosom posjećujemo, tek su skromno „hvala“ hrabrim sudionicima Oluje, hrvatskoj vojsci u Domovinskom ratu.
Zahvaljujem svima koji su nas se danas sjetili i svojim dolaskom iskazali svoje poštovanje, u nadi da ni ubuduće nećemo biti zaboravljeni.
Na tisuće je oluja, ali samo jedna slobode je vrijedna!“ – rekao je na kraju Dražić, čestitajući svima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
U 09:40 okupili smo se u istom sastavu, predvođeni članovima obitelji poginulih branitelja, kod centralnog spomen-obilježja u Komarevu na kojem su upisana imena četrdeset devetorice poginulih i nestalih u „Oluji“, u dvorištu crkve Svete Katarine, gdje smo položili vijence, zapalili svijeće, te minutom šutnje i molitvom koju je predvodio biskup Košić odali počast našim poginulim suborcima te svim poginulim, nestalim i umrlim braniteljima u „Oluji“ kao i u Domovinskom ratu.
U 10:00 sati sisački biskup, mons. Vlado Košić predvodio je u Društvenom domu u Komarevu, (zbog u potresu teško oštećenog zvonika crkve Svete Katarine), misno slavlje za Domovinu te sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Mirko Režek te župnik sisačke Župe sv. Kvirina vlč. Robert Jakica.
Iz Biskupove nadahnute propovijedi izdvojili smo nekoliko stvari koje je vrijedno naglasiti:
Biskup je rekao i kako je upravo Komarevo bilo prva crta obrane Siska i Hrvatske. „Uz Komarevo crte obrane Siska bile su i Mošćenica, Sunja, Nebojan, Novi Farkašić, Glinska poljana… Mi, koji smo tada bili ovdje i proživljavali tu agresiju s jedne strane, strahote rata, ubijanja, opasnost po život, granate, uzbune, sprovode i sve to što ide s ratom kao zlo i izraz mržnje, ali s druge strane i veliku ljubav prema Domovini, spremnost da i život naši branitelji, a s njima i svi mi položimo za Domovinu, znamo o čemu se tu radilo. Međutim oni koji tu nisu bili, djeca koja su se poslije rodila i nisu hvala Bogu to morala proživljavati, ne znaju točno što je to bio Domovinski rat. Zato mi moramo svjedočiti istinu. Istinu i samo istinu. A istina je bila samo jedna: mržnja je napadala, a ljubav se branila – i pobijedila, premda je mržnja imala neograničeno više ljudskim očima gledajući prednost u oružju, ali ljubav je imala neograničeno veću snagu.“
U nastavku biskup osvrnuo se i na neke zabrinjavajuće aktualne pojave te je pozvao sve na molitvu da se to promijeni: „Ove godine je točno 30 godina od početka Domovinskog rata. Svi s pravom kažu da je ta naša pravedna obrana temelj moderne države Hrvatske. Međutim on se ne obilježava ove godine na primjeren način… Ljudi su doista ljudi i treba se pomoliti za sve duše, ali poruka ne smije biti da su svi bili jednaki, i branitelji i napadači… Kao da postoji strah da nekoga ne povrijedimo, da se nekome ne zamjerimo, a rekao sam: nama ne trebaju manipulacije ni laži, nego istina i samo istina. Jer istina oslobađa, pa bila i gorka, a prema svemu što znamo, naša istina je gorka prije svega za nas, naš je narod neviđeno patio kako u Drugom svjetskom ratu, i osobito u poraću kad su ga progonili i ubijali, tako i u Domovinskom ratu… ali pobijedili smo“, upozorio je biskup te kao pozitivan primjer spomenuo blagoslov nove kuće hrvatskog branitelja pravoslavne vjere u Jošavici poručivši kako bi hrvatsko društvo trebalo pomagati takve pravoslavce koji su branili Hrvatsku i koji ju vole a ne one koji su ju napadali i koji ju mrze.
Biskup je spomenuo i primjer Caritasa Sisačke biskupije koji je nakon potresa pomagao i pomaže još i sada sve stradale ljude u biskupiji, ne gledajući ni vjeru ni nacionalnost.
Na kraju rekao je i kako mi vjernici gledamo na našu Domovinu kao na zajednički dom koji treba braniti i štititi. „I to nije tek dopušteno nego je to naša obveza. Kad se sjetimo mladića koji su nosili oko vrata pločice s natpisom svojih osobnih podataka, među kojima i svoje krvne grupe, oni su bili spremni na najgore. Nisu dakle imali iluzija da će sigurno preživjeti ili da neće biti ranjeni, dapače oni su bili spremni i na najgore. Ali išli su u bitke jer su ljubili svoju Domovinu. I borili su se za pravdu i istinu. Nikada međutim ne smijemo zaboraviti da su naši hrvatski branitelji, najprije tzv. zenge, pa policajci i vojnici, pripadnici specijalnih postrojbi, raznih gardijskih brigada, te domobrani gotovo svi nosili krunicu bilo oko vrata bilo na uniformi. Ona je znak Marijine zaštite koju su svi željeli te su nama svećenicima dolazili i znam da sam podijelio stotine krunica, a neki su ju imali i kao uspomenu od svojih majki, žena i djevojaka. Zato možemo reći da je, kao i nekoć u Sinju, hrvatska pobjeda ‘Oluja’ bila čudo Bl. Djevice Marije, naše Majke i Kraljice, koju rado zovemo i Kraljicom Hrvata. I dok se njoj budemo molili i utjecali, sigurno ćemo pobjeđivati u životu“, zaključio je biskup.
U podne organiziran je zajednički ručak i druženje branitelja i gostiju. Naši domaćini bili su: MO Komarevo, Temeljni ogranak UHDDR „Mato Barić“ Komarevo i mještani, ispred kojih nas je pozdravio Vlado Brodarac i predao nam prigodne poklone (sat s oznakama „Oluje“ i Komareva).
Na poklonima se u ime Udruge Stoprve zahvalio njen predsjednik Sergije Dražić, koji je osim Zahvalnice zbog prisustvovanja na obilježavanju 30. obljetnice ustroja 101. brigade ZNG-a/HV-a (11.06.2021. u Zagebu) donio i dar – poklon bocu s oznakama Brigade i njezinog ratnog puta te upravo dovršen i umnožen DVD sa svim aktivnostima koje su tim povodom održane, koji je (DVD) namijenjen svima onima koji su željeli, a nisu mogli nazočiti zbog aktualnih protuepidemioloških mjera.
Svima koji su pridonijeli realizaciji ove aktivnosti, a posebno domaćinima, suborcima i pojedincima: Antunu Perekoviću i Vladi Brodarcu, velika hvala. Moramo posebno pohvaliti vrijedne domaćine i domaćice, koji su nam pripremili izvrstan lovački gulaš i pečeni odojak koji su bili „za prste polizati“, što je pridonijelo već tradicionalno vrlo ugodnom i prijateljskom druženju.
Sa željom da se vidimo i dogodine, srdačan pozdrav i zahvale svim sudionicima!
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Ivo Šoštarić
