Zahvaljujući financijskoj potpori Grada Zagreba za projekt: Očuvanje uspomena na ime i djelo 101. brigade ZNG-a/HV-a i promicanje digniteta Domovinskog rata, koji već godinama uspješno provodi Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 101. brigade iz Zagreba, uputili smo se i ove, 2021. godine, 27. studenog, na naše tradicionalno putovanje u Slavoniju s ciljem obilježavanja tužne 30. obljetnice pogibije pripadnika Stoprve na istočno-slavonskoj bojišnici
Nazočili su: članovi obitelji naših poginulih i nestalih branitelja, članovi Udruge HBDR 101. brigade, kao i zainteresirano građanstvo. I ove godine pridružili su nam se (u velikom broju, što nas posebno raduje) učenici OŠ Dragutina Domjanića iz Gajnica s njihovom voditeljicom Jasenkom Štimac, profesoricom povijesti, kao i roditelji pojedinih učenika.
Tijekom putovanja u Slavoniju bilo je govora i objašnjenja o spomen-obilježjima pripadnika 101. brigade, kao i o Vukovarskom vodotornju – simbolu hrvatskog zajedništva.
Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća te molitvom, odavali smo počast našim poginulim pripadnicima kod svakog spomen obilježja u mjestima njihove pogibije, kao i pripadnicima drugih postrojba te svim civilnim žrtvama rata u: Beketincima, Vladislavcima, Paulinom Dvoru (2 mjesta), Ernestinovu (2 mjesta), Ivanovcu (2 mjesta) i Antunovcu, gdje smo razgledali i Spomen kapelicu za 40 poginulih i nestalih branitelja Antunovca u Domovinskom ratu, među kojima je i jedan poginuli iz 101. brigade te trojica iz 100. brigade HV-a.
U Antunovcu su nas dočekali i pozdravili: Općinski načelnik Davor Tubanjski te Predsjednik Općinskog vijeća Zlatko Matijević. U druženju s mještanima posebno nas je razveselio dolazak Franje Tokića, koji je 24. studenoga 1991. imenovan zapovjednikom Antunovačke satnije, koja je tada imala 109 ljudi. S njime smo se prisjetili ratnih događanja na tim prostorima, uz veliku zahvalnost za sve što su svojom hrabrošću i odlučnošću, kao dobri poznavaoci terena „domaći dečki“ učinili da pogibije naših branitelja budu što manje, izvlačeći se zajednički iz neprijateljskog okruženja.
Bili smo nakratko i gosti Udruge hrvatskih branitelja Antunovac – Ivanovac, koja je osnovana 20. studenoga 2019. godine, iako je još 14. srpnja 1991. godine osnovan Zbor narodne garde u Općini Antunovac, na što su ponosni svi Antunovčani, koji su se, u okviru svojih mogućnosti, herojski odupirali daleko nadmoćnijem neprijatelju sve do 5. prosinca 1991. godine, kada je u poslijepodnevnim satima Antunovac okupiran, ali je Ivanovačka crta obrane obranjena.
Emotivan je bio i susret sa Natalijom Bulić Kuić, profesoricom povijesti iz OŠ u Antunovcu, koja je tijekom proteklih godina zajedno sa svojim učenicima sedmih i osmih razreda na više načina surađivala s Udrugom Stoprve u raznim projektima vezanim uz poučavanje mladeži o značaju Domovinskog rata općenito, a posebno o doprinosu 101. brigade ZNG-a/HV-a. I ove godine vrijedni učenici još vrijednije nastavnice priredili su dvije izložbe: jednu u Ernestinovu pod naslovom: „Ernestinovo 1991… sjećanja“ i drugu u kapelici u Antunovcu.
Najmlađi sudionik ovogodišnjeg Dana sjećanja bio je Filip Lončarić, star samo 7 godina, a sin je Alenka Lončarića, pripadnika 101. brigade. Slijedeće dijete imalo je 10 godina, zatim 14 itd. Svi su oni, zajedno s učenicima OŠ Dragutina Domjanića iz Zagreba dali svoj emotivni doprinos ovom svečanom obilježavanju, polagali cvijeće i palili svijeće na spomen obilježjima koje smo posjetili. Ova nas činjenica posebno raduje jer vidimo da žrtve nas branitelja iz Domovinskog rata neće biti zaboravljene i da će ostati živjeti u mislima i srcima budućih generacija.
Iako naša Brigada nije imala poginulih neposredno u Vuki, i tamo smo odali počast svim poginulim vojnim i civilnim žrtvama mjesta na isti način kao i drugdje. Zajedničku molitvu predvodio je vlč. Ivan Marković, župnik župe Sv. Josipa iz Vuke. U svojem kraćem obraćanju nakon molitve, emotivno i nadahnuto, istaknuo je značaj branitelja u Domovinskom ratu, a posebno 101. brigade koja je iz Zagreba došla na ove prostore braniti Domovinu.
Uslijedio je ručak u Đakovu. Pozdravio nas je naš domaćin, Općinski načelnik Općine Vuka, Damir Maričić, zajedno s Davorom Biljušem, vijećnikom Općinskog vijeća te Anđelkom i Markom Maričićem, pripadnicima 130. i 106. br. HV-a. Našim domaćinima poklonili smo: Zahvalnicu, poklon bocu s ucrtanim amblemima Brigade i prikazom njenog ratnog puta, kao i video-snimku svečane akademije održane povodom 30. obljetnice ustroja Brigade, 11. lipnja 2021. u zagrebačkim Gajnicama.
Sergije Dražić, predsjednik Udruge, govorio je zatim o ratnom putu 101. br. ZNG-a/HV-a, posebno o dolasku u Slavoniju 19. studenog 1991., u vrijeme pada Vukovara, sa 1900 pripadnika, naoružanih sa 1.940 komada pješačkog naoružanja, šest minobacača 120 mm, četiri protuzračna topa i šest bestrzajnih topova, odlučnih da obrane Osijek koji je tada bio s tri strane u okruženju neprijatelja.
Iako je lokalno civilno stanovništvo, nastavio je Dražić, zbog nesigurnosti i straha za vlastite živote uslijed svakodnevnih i žestokih topničkih napada pobunjenih Srba i JNA, uglavnom već bilo napustilo svoje domove, dolazak 101. brigade HV-a i njoj podređenih postrojbi dao je snagu i sigurnost preostalom stanovništvu u selima: Vladislavci, Hrastin, Ivanovac, Antunovac, Vuka, Beketinci, Gorjani, Josipovac Punitovački i Jurjevac Punitovački, te je djelomično zaustavio njihov odlazak iz navedenih mjesta, ali i iz sela Dopsin, koje neprijatelj nije granatirao jer je bilo naseljeno pučanstvom srpske nacionalnosti.
U Beketincima organizirano je Zapovjedno mjesto 101. brigade, a tu su bile smještene i pristožerne postrojbe. Četvrta bojna (u biti 3. bojna 100. brigade HV-a) razmještena je u Čepinu, Livani i Briješću. Odmah po dolasku u Slavoniju, prvu crtu obrane preuzela je 1. bojna 101. brigade, koja uz pomoć zapovjednika i pripadnika 130. brigade HV-a do 23:00 sata 21. studenoga 1991., u vrlo kratkom vremenu, raspoređuje postrojbe i oruđa bojne. Time je 1. bojna bila prva postrojba koja je raspoređena na prvu crtu istočno-slavonske bojišnice. Osim toga, Sanitetska stanica brigade nalazila se u području sela Vuka i u Gorjanima. U jedno vrijeme u selu Vuka boravili su i pripadnici 1. samostalne satnije Podsused, gdje su imali zadaću izviđanja položaja pobunjenih Srba. Za topničku potporu postrojbama bila je zadužena brigadna bitnica 120 mm, sastavljana od 6 minobacača i razmještena iza sela Hrastin, koja je tijekom svog boravka na ovom području ispalila oko 226 granata kojima je ostvarila maksimalan učinak. Pritom treba istaknuti da njezine vatrene položaje neprijatelj nije uspio otkriti. Najveći problem predstavljao je nedostatak topničkih i protuoklopnih sredstava, mina za minobacače 120 mm. Brigada je raspolagala sa samo dva tenka T-55 i tri borbena vozila pješaštva (BVP) kojima je također nedostajalo streljiva, istaknuo je pri kraju svoga govora Dražić.
Vračajući se u Zagreb, razmišljali smo i pričali o našim poginulima koji su svoje kosti ostavili u Slavoniji, ali i o slavnom uspjehu brigade u ostvarenju svoje zadaće na istočno-slavonskom bojištu.
Organizatori putovanja zahvaljuju svima koji su nazočili te svima koji su na bilo koji način doprinijeli kvaliteti ovog današnjeg druženja, koje je proteklo dostojanstveno, u tišini i molitvi, i koje će, nadamo se, još dugo ostati u našim sjećanjima i u srcu!
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Marko Kamenski
