U rano maglovito jutro krenuli smo iz zagrebačkog Susedgrada, u subotu 26.11.2022. autobusom na put prema Slavoniji. Naš cilj bio je i ove godine (kao i svih prethodnih godina do sada, bez iznimke), odavanje počasti u Domovinskom ratu poginulim i nestalim pripadnicima 101. brigade ZNG-a/HV-a Zagreb-Susedgrad. Putovanje je financiralo Ministarstvo hrvatskih branitelja u sklopu projekta: „Obilježavanje obljetnica ratnih događanja i stradavanja te prigodnih nadnevaka vezanih za Domovinski rat u 2022. godini.“
Osim članova obitelji naših poginulih i nestalih branitelja, sudionici ovog događanja bili su pripadnici Stoprve i njezine udruge te članovi braniteljske udruge iz Gornjeg Vrapča. Posebno nam je drago da su nam se i ove godine pridružili učenici OŠ Dragutina Domjanića iz Zagreba – njih devetnaestero, predvođeni svojom profesoricom povijesti Jasenkom Štimac, u sklopu terenske nastave vezane uz Domovinski rat. Ukupno nas je bilo 46.
Mi smo ove tradicionalne susrete nazvali „Dan sjećanja i boli“ jer je prošla još jedna godina sjećanja na naše najmilije koji su poginuli i nestali u Domovinskom ratu, posebno na istočno-slavonskom bojištu.
Ovo druženje izvrsna je prigoda da se mi branitelji prisjetimo ratnih dana i da ih podijelimo s učenicima.
Naravno, tijekom putovanja bilo je govora i o slavnom ratnom putu 101. brigade, a zatim i o svakom spomen-obilježju koje posjećujemo.
S obzirom da smo o ratnom putu Brigade često pisali u naših mnogobrojnim prilozima, ovdje dajemo najkraći osvrt: 101. brigada osnovana je 11. lipnja 1991. godine. Od 1991. do 1995. u postrojbama 101. brigade borilo se 7225 pripadnika, od toga 13 žena. Na slavnom ratnom putu Brigade, nažalost, u grmljavini topova i kiši vrelog čelika, ugasili su se životi četrdeset osmorice (od kojih petorice iz 100. brigade HV-a) naših dragih prijatelja, suboraca, sinova i očeva, a jedan se još uvijek vodi kao nestao. Ranjenih je bilo 211 pripadnika brigade. Pripadnici brigade bili su većinom iz zagrebačke općine Susedgrad, ali i drugih zagrebačkih općina: Centar, Medveščak, Sesvete i Zaprešić.
Odmah nakon pada Vukovara, 19. studenog 1991. g. 101. brigada je s prve crte zagrebačke bojišnice na rijeci Kupi, kao prva zagrebačka pričuvna brigada Zbora narodne garde (ojačana zagrebačkim postrojbama: 3. bojnom 100. brigade HV-a i 1.samostalnom satnijom Podsused) prebačena na istočno-slavonsku bojišnicu sa 1900 pripadnika, naoružanih sa 1.940 komada pješačkog naoružanja, šest minobacača 120 mm, četiri protuzračna topa i šest bestrzajnih topova. 21. studenog 1991. godine 101. brigada sučelila se po prvi put sa snagama JNA i pobunjenih Srba južno od Osijeka. Nakon toga vodila je bojeve u Paulinom Dvoru, Ivanovcu i Antunovcu, kojima je nakon pada Vukovara, u suradnji s ostalim slavonskim brigadama zaustavljena opća ofenziva jedinica 12. korpusa JNA (novosadskog korpusa), zaustavljen je daljnji proboj združenih snaga JNA i pobunjenih Srba na glavnom smjeru napada te spriječeno presijecanje istočne Slavonije i spajanje sa snagama JNA i pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, kao i odsijecanje Osijeka.
Odavanje počasti na spomen-obilježjima koje posjećujemo u Beketincima, Vladislavcima, Paulinom Dvoru, Ernestinovu, Ivanovcu i Antunovcu organizirano je tako da učenici polažu cvijeće i pale svijeće, a nakon toga svi zajedno odajemo počast minutom ponosne tišine i molitvom. Na ovaj način odgajamo mlade generacije da poštuju i njeguju sjećanje na žrtve koje su svojom krvlju i životima platile cijenu stvaranja slobodne Republike Hrvatske.
Nakon ovih aktivnosti bili smo gosti na druženju i ručku u Hrvatskom domu u Antunovcu. Naš domaćin bila je ove godine Općina Antunovac i njen Općinski načelnik Davor Tubanjski. U ime Udruge hrvatskih branitelja Antunovac – Ivanovac, a i u ime Općinskog načelnika dočekao nas je i pozdravio prigodnim govorom Stjepan Šerić, predsjednik Udruge.
U svom odgovoru, predsjednik Udruge Stoprve Sergije Dražić govorio je o 101. brigadi, posebno o njenom dolasku na istočno-slavonsko bojište. Dražić je pritom naglasio: „Zagrebačka 101. brigada u obrani Osijeka izvodila je bojna djelovanja do kraja lipnja 1992., u kojima je poginulo 35 pripadnika, od toga tri pripadnika iz 100. brigade HV-a. Da nije bilo junaka iz Slavonije, naša brigada imala bi i veće gubitke. Tu želimo posebno istaknuti pripadnike Antunovačke satnije koja je osnovana 14. srpnja 1991., u sklopu 106. brigade HV-a branila je Antunovac i okolna mjesta na nekadašnjoj južnoj liniji obrane Osijeka. Među njima posebno pozdravljamo našeg dragog prijatelja i suborca, dragovoljca Domovinskog rata Franju Tokića.“
Dražić je zatim predao poklon i pročitao posvetu: „Pripadnici UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad poklanjaju ovaj originalni akvarel IVANA LACKOVIĆA CROATE – svjetski poznatog naivnog umjetnika domaćih korijena – pripadnicima Udruge hrvatskih branitelja Antunovac – Ivanovac u znak zahvalnosti i sjećanja na neraskidivo prijateljstvo iskovano u Domovinskom ratu, održavano neprekinuto i nepomućeno tijekom svih godina mira do danas.“
Općini Antunovac i njenom načelniku darovali smo, također uz prigodnu posvetu, najnoviji primjerak Zbornika „Ne želim rat nikad više“ koji je Udruga Stoprve tiskala u proljeće ove godine. U tom Zborniku sadržani su brojni likovni i literarni radovi učenika 13 osnovnih škola iz Zagreba i istočne Slavonije. U njemu mladi šalju jasnu poruku o tome koliko je za njih važan mir, jer mir nije sve, ali bez mira sve je ništa.
Također, u proljeće ove godine Udruga Stoprve proizvela je i dokumentarni film pod nazivom „Želimo potpunu normalizaciju međunacionalnih odnosa u regiji“ koji govori o važnosti prihvaćanja, poštivanja, suradnje i tolerancije među ljudima različite nacionalnosti, vjeroispovijesti i rase s ciljem očuvanja mira za sadašnje i buduće generacije.
I Zbornik i Film dio su kampanje pod nazivom: „Zajedno za mir“, kojom želimo pokazati koliko je Udruga osviještena o važnosti usađivanja spomenutih vrijednosti kod mladih od najranije dobi jer su upravo oni budući donositelji odluka, budući lideri i budući kreatori politika. Danas, kada je od Domovinskog rata prošlo više od 30 godina, cilj ove kampanje je izgraditi svijest o važnosti postizanja i očuvanja mira na globalnoj razini i prenijeti poruku mira na što veći dio opće populacije, a posebice na djecu i mlade.
U tom kontekstu važno je podsjetiti da se Udruga Stoprve već godinama (od 2013. godine) bavi podučavanjem učenika osnovnih škola u sklopu nastavne jedinice o Domovinskom ratu. Osim održanih predavanja o Domovinskom ratu i značaju 101. brigade u njemu, tu su i neposredna kazivanja branitelja o njihovom proživljavanju ratnih dana na neformalnim druženjima s učenicima i njihovim profesorima, u manjim vannastavnim skupinama. Ovdje želimo posebno istaknuti ulogu i zasluge profesorice povijesti Jasenke Štimac iz zagrebačke OŠ Dragutina Domjanića, kao i profesorice Natalije Bulić – Kuić iz OŠ Antunovac i OŠ Ernestinovo.
Okrijepljeni ugodnim druženjem i ručkom, nastavili smo putovanje prema Vukovaru – Gradu heroju, posjetivši Vukovarski vodotoranj. Iako se dan bližio kraju, uspjeli smo pogledati panorame grada a nakon što se smračilo ukazala se impozantna slika Vodotornja obasjanog crvenom, bijelom i plavom bojom. Zapravo, cijeli je Vukovar nekako veselo izgledao okićen brojnim adventskim svjetiljkama, iako sve blještavilo ne može vratiti one kojih nema… U jednoj od ranijih homilija u Vukovaru na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, mons. dr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, između ostaloga je rekao: „Sa svojim žrtvama i ranama na duši i tijelu, s tolikim roditeljima, očevima, majkama, suprugama i djecom, s bolnim ranama onih koji još uvijek tragaju za grobom svojih najmilijih, zbog njih i u ime svih njih Vukovar i danas vapi i moli! Ne osvetnički, nego oprosnički i istinoljubivo, s molitvom koju svi mi ovdje okupljeni zajednički izričemo: O Bože, oslobodi nas i sve ljude pomračenosti uma! Prosvijetli srca svih ljudi i udalji ih od sljepoće zla i mržnje! To je i vapaj, štoviše krik i svih poginulih, na bilo kojoj strani i od bilo čije zloćom zaslijepljene i vođene ruke.“
Vračajući se u Zagreb, razmišljali smo i pričali o našim poginulima koji su svoje kosti ostavili u Slavoniji, ali i o slavnom uspjehu Brigade u ostvarenju svoje zadaće na istočno-slavonskom bojištu.
Organizatori putovanja zahvaljuju svima koji su nazočili te svima koji su na bilo koji način doprinijeli kvaliteti ovog današnjeg druženja, koje je proteklo dostojanstveno, u tišini i molitvi, i koje će, nadamo se, još dugo ostati u sjećanjima i u srcu svih sudionika!
Tekst: Uredništvo/Sergije Dražić
Fotografije: Robert Kučinac, Jasenka Štimac
