U organizaciji Zagrebačke nadbiskupije i ove godine održan je Mali tečaj duhovne obnove „KURSILJO“ u samostanu na otoku Krapnju kraj Šibenika.
Ovaj tečaj održava se već 9 godina, a ove godine posvećen je prvenstveno hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji.
Krenuli smo iz Zagreba 7. 9. 2017. u 14:30 sati ispred Župe Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom. Putem smo stali na nekoliko mjesta gdje su nam se pridružili i drugi sudionici tečaja. Puni autobus, nas 40, autocestom smo stigli do Brodarica kod Šibenika, a trajektom na otok Krapanj. To je najniži naseljeni otok u Jadranu. Ima 140 stanovnika. Dugačak je manje od kilometra, a na mjestu gdje je najširi ima samo 600 metara.
U samostanu nas je dobrodošlicom dočekao vlč. Andrija Vrane – voditelj tečaja i njegovi suradnici te nas razmjestili u sobe samostana i bungalove. Sergije Dražić, naš ratni i civilni snimatelj Stjepan Kolačko i ja – pripadnici 101. br. ZNG-a/HV-a, smješteni smo u bungolavu.
Osim vlč. Andrije, bio je ovdje i don Šime Perić iz Zadra te suradnici: Biserka Bodulić, Ivanka Samardžić, Robert Tomić i Anto Karamatić. Anto je bio voditelj naše grupe, u kojoj su bili branitelji iz Petrinje Josip Mladenović i Blaž Marinović te iz Zagreba Sergije Dražić i Ivan Šoštarić.
Nakon predavanja na kojima su obrađivane „braniteljske“ i vjerske teme, na radionicama smo, s voditeljima manjih grupa, razgovarali o temi koju smo prethodno odslušali.
Najviše me se dojmilo predavanje psihologa Zorana Kolmana o braniteljima u Domovinskom ratu nakon povratka s ratišta, te njihova prava koja ne mogu ostvariti iako su ozakonjena. Tema Kolmanovog predavanja bila je: Što mogu sam? Na tu se temu javilo najviše sudionika i predlagali su svoja rješenja o položaju i statusu branitelja u Domovinskom ratu.
Uz predavanja svaki dan služena je sveta misa u kojoj su sudjelovali i branitelji čitajući poslanice. Mise su bile pjevane, uz pratnju vlč. Andrije na gitari.
Poslije ručka našlo se i malo slobodnog vremena za odmor: kupanje ili šetnju. Ja sam iskoristio popodnevno slobodno vrijeme za kupanje, a večer za dugu šetnju u društvu s prijateljem Sergijem te smo razgovarali o mnogim temama svakodnevnice. Naš prijatelj i suborac Stjepan Kolačko neumorno je kamerom snimao sve događaje tijekom dana, navečer je sav taj materijal iz kamere stavljao na računalo. Imao je i puno opreme koju smo mu nas dvojica pomogli nositi tamo gdje je snimao.
Zadnjeg dana našeg boravka, obzirom da se spremalo nevrijeme, kiša i jaki vjetar, odlučeno je da se na put krene ranije. Oprostivši se s vlč. Andrijom i njegovim suradnicima, uputili smo se na trajekt. Već na polasku počela je kiša i vjetar, a stigavši u Brodaricu, i pravi prolom oblaka. Dok smo čekali dolazak autobusa stisnuti kao srdelice ispod nastrešnice obližnjeg kioska, došao je oprostiti se i zaželjeti nam sretan povratak u Zagreb naš prijatelj kapetan barba Dragec s kojim smo se sinoć Sergije i ja družili u konobi na otoku Krapnju uz čašu pića i ujedno degustirali „štamprl“ njegovog domaćeg ukusnog maslinovog ulja. Konačno je došao autobus i ukrcali smo se, putem smo sušili mokru odjeću i molili, a Ante, Ivanka i Biserka su predvodili u molitvi.
Kada se Marija oprostila s nama izašavši iz autobusa, ušao je pustinjak Andrija rodom iz Hercegovine. Pričao nam je o vjeri, o Isusu Kristu, o praštanju, o tome jesmo li stvarno spremni oprostili. Svima nam je dao sličicu s natpisom: „Isuse, uzdam se u tebe!“ Na prvom odmorištu gdje smo stali, oprostili smo se s Andrijom. On je sišao i nastavio put drugim autobusom gdje će i drugima pripovjedati kao što je i nama. Sretno mu bilo i čuvao ga dragi Bog.
U Zagreb smo stigli u 21:30 sati zadovoljni što nismo čekali na izlazu Lučko, iako je danas nedjelja i mnogi se vraćaju s vikenda. Međusobno smo se oprostili do novog druženja i svaki se brzo uputio svome dragom domu, veseleći se što će opet biti sa svojim najmilijima.
Tekst i snimke: Ivo Šoštarić
