16. prosinca 2025. u Hrvatskom državnom arhivu obilježeno je dvadeset godina djelovanja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Centar) – središnje nacionalne ustanove za prikupljanje, čuvanje, obradu i znanstveno istraživanje gradiva o Domovinskom ratu.
U prvom dijelu članka pisali smo o osnivanju i djelovanju Centra, kao i prenijeli najvažnije dijelove pozdravnog govora izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića ministrice kulture i medija dr. sc. Nine Obuljen Koržinek.
Okupljenima su se obratili i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva dr. sc. Dinko Čutura, generali Mladen Markač, Damir Krstičević, Jozo Miličević, Zlatan Mijo Jelić, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BIH dr. sc. Ivica Šarac te voditeljica Odjela za znanstveno istraživanje Domovinskog rata HMDCDR-a dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić i voditeljica Odjela za arhivsko gradivo Domovinskog rata dr. sc. Ana Holjevac Tuković.
U drugom dijelu članka objavljujemo prigodne govore generala Damira Krstičevića i generala Mladena Markača, koje uz dozvolu govornika, prenosimo u cijelosti:
Govor generala Damira Krstičevića:
Poštovani suborci, prijatelji, hrvatski branitelji,
poštovana ministrice,
poštovani gospodine ravnatelju,
uvažene djelatnice i djelatnici Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata,
cijenjeni uzvanici, dame i gospodo,
Velika mi je čast danas biti ovdje sa svojim suborcima, ratnim zapovjednicima i zajedno s vama, djelatnicima Centra. Od srca vam čestitam obljetnicu arhivskog i znanstveno-istraživačkog rada – dva desetljeća služenja istini o Domovinskom ratu.
Sažeto rečeno, vaš se rad može opisati u tri riječi: čuvati, razumjeti, obraniti!
Vi godinama sustavno prikupljate i čuvate dokumente, zapovijedi, karte, izvješća, fotografije i svjedočanstva sudionika. Time osiguravate da iskustva i vrijednosti Domovinskog rata ne ostanu samo u sjećanjima, nego da budu trajno zabilježena i dostupna svima koji ga žele proučavati. Kroz vaš rad pomažete hrvatskoj i međunarodnoj javnosti ispravno razumjeti karakter Domovinskog rata. U vremenu kada se pokušava izjednačiti agresor i žrtva, vaš Centar jasno pokazuje da je Domovinski rat bio pravedan, obrambeni i oslobodilački a da su hrvatski branitelji ti koji su obranili i oslobodili svoju državu.
Vaša dokumentacija i stručna tumačenja pomogla su u obrani hrvatskih generala i časnika pred međunarodnim sudovima. Činjenicama ste doprinijeli obrani njihove časti i obrani istine o Domovinskom ratu. To vam hrvatski vojnici i branitelji neće zaboraviti.
Govoreći o vašem radu, moram se vratiti na početke stvaranja Hrvatske vojske. Početkom devedesetih nismo imali ni vojsku, ni ustroj, ni opremu. Imali smo dragovoljce koji su iz Zbora narodne garde i postrojbi diljem Hrvatske ustali braniti svoje domove i narod koji je stao iza svoje države. Na čelu tog procesa bili su: prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i ratni ministar obrane Gojko Šušak. Hrvatska vojska nastajala je u rovovima i na bojišnici tijekom brutalne velikosrpske agresije na našu Domovinu. Iz tih teških početaka izrasla je moderna, učinkovita i pobjednička Hrvatska vojska koja je, uz mudro političko vodstvo, ostvarila niz pobjeda – od obrambenih operacija, pa do „Maslenice“ i „Bljeska“, i na kraju do krune – vojno-redarstvene operacije „Oluja“.
„Oluja“ je donijela slobodu najvećem dijelu okupiranog teritorija, omogućila povratak prognanika i poslala jasnu poruku da hrvatski narod želi mir i slobodu i da će se za te vrijednosti znati izboriti. Nije slučajno da je „Oluja“ postala predmet proučavanja u svijetu. Američki ministar obrane James Mattis istaknu je da je „Oluja“ operacija koja je promijenila tijek povijesti i da se o njoj uči u vojnim školama kao o primjeru dobro pripremljene i izvršene operacije.
Da bi se „Oluja“ i druge operacije mogle tako proučavati, mora postojati ozbiljna arhivska osnova. Upravo to daje vaš Centar. Omogućujete da se hrvatske pobjede sagledaju ne samo kroz emocije i sjećanja, nego i kroz dokumente, analize i stručne procjene. Zato ste važni i za Hrvatsku vojsku, a ne samo za povjesničare.
Danas je Hrvatska vojska drukčija nego 1991., ali ista u onome najvažnijem – u ljudima. Članica smo NATO-a i Europske unije, sudjelujemo u međunarodnim misijama s najrazvijenijim vojskama. Vidjeli smo i prošlog tjedna da ova Vlada ulaže značajna sredstva u opremanje i modernizaciju Hrvatske vojske, od nove tehnike do kibernetičke sigurnosti. Sve je to nužno u suvremenom sigurnosnom okruženju. Ali iz vlastitog iskustva mogu jasno reći: tehnika je važna – ali čovjek je najvažniji dio obrambenog sustava. U središtu Hrvatske vojske stoji mladi čovjek ili žena u hrvatskoj odori, spremni služiti Domovini, domoljubno osviješteni i svjesni svoje povijesti. Ako taj mladi vojnik zna priču o Vukovaru i Škabrnji, zna kako je nastala Hrvatska vojska i zašto je „Oluja“ bila nužna i legitimna, tada će sutra znati donijeti pravu odluku u teškom trenutku.
Vaš Centar pomaže da se to znanje prenese na nove naraštaje vojnika, dočasnika i časnika. Vi omogućujete mladima da vide lica hrvatskih branitelja, da pročitaju njihove zapovijedi i osobne priče. Tako zajedno gradimo vojsku koja je i profesionalno sposobna i karakterno snažna. Bez istine o Domovinskom ratu nema ni snažne Hrvatske vojske!
Drage djelatnice i djelatnici Centra, poštovani branitelji, dame i gospodo, danas ste nezaobilazno mjesto za svakoga tko želi ozbiljno proučavati Domovinski rat i mjesto ste susreta generacija – onih koji su stvarali hrvatsku slobodu i onih koji će je u budućnosti čuvati. Zato vam još jednom zahvaljujem na svemu što činite za znanost, za hrvatsku vojsku i za hrvatske branitelje.
Neka je vječna slava i hvala i svim hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima.
Hvala vam.
Govor generala Mladena Markača
Časni skupe,
ja vas sve od srca pozdravljam. Danas mi je posebno zadovoljstvo što imam prigodu reći nekoliko riječi u svezi Domovinskog rata, čestitati 20. obljetnicu Centra i zahvaliti Centru na njihovom maru u dokazivanju istine o Domovinskom ratu.
Od prvih dana zamisli o osnivanju Centra osobno sam podržavao, zajedno sa Specijalnom policijom, kojoj sam bio na čelu. Mi smo smatrali da je dobro da imamo jednu takvu instituciju koja će raditi na tome da prebrzo ne zaboravimo ljude i događaje iz Domovinskog rata. Specijalna policija je nakon ustrojavanja Centra čvrsto surađivala na prikupljanju dokumentacije, kao da sam slutio da će mi taj Centar biti najveći prijatelj u mojim najtežim životnim trenucima.
Dragi prijatelji, ovo je sada mogućnost da se javno zahvalim rukovodstvu, djelatnicima i mladim istraživačima ovog Centra što su bili uz nas, što su živjeli istinu o Domovinskom ratu, koju smo mi kao časnici Hrvatske vojske i policije predstavljali pred Međunarodnim kaznenim sudom. Otišli smo u Den Haag osuđeni već unaprijed kao zločinci, ratni zločinci, najteži oblik zločina, a vratili se u Hrvatsku kao pobjednici gdje smo pobijedili međunarodnu pravdu, koja je morala priznati: „Vi Hrvati imali ste obrambeni, oslobodilački, i ono što je najvažnije, časni rat!“ Ono za što smo mi bili osuđeni sa sakatim činjenicama, izvučenim iz Domovinskog rata, mi smo pobijedili, ali tu pobjedu smo zajedno postigli: i Centar koji je moju obranu, našu obranu u Den Haagu beskrajno pomogao. Uz nas bio je hrvatski narod ali i iseljeništvo zajedno s nama. Tisuće i tisuće pisama dolazilo je iz Hrvatske i naša pobjeda je dokazana u zajedništvu hrvatskog naroda i našim povratkom kao pobjednika u grad Zagreb. Nije bilo organizacije, nije bilo pozivanja na Trg bana Jelačića – preko 100.000 ljudi od Velike Gorice, aerodroma, čekalo je sretno i zadovoljno jer smo dokazali da je Hrvatska na časnim temeljima stvorila novu, slobodnu i demokratsku Republiku Hrvatsku. Mnogi su, pa čak između nas, svjedočili neistinu, nepošteno, neodgovorno, ne samo prema nama, hrvatskim časnicima, nego prema hrvatskom narodu. Kada smo se vratili, mi koji smo bili za istinu i otišli u Den Haag, danas ponosno hodamo ovom našom Republikom Hrvatskom. A oni koji su bili izdajice hrvatskog naroda, ipak mora ih biti malo sram, i moraju hodati pognute glave i nama prilaziti i pružati ruku prijateljstva.
Dragi moji prijatelji, uime te suradnje Specijalne policije, MUP-a RH, Centra, vodstva Centra i mladih istraživača, nastalo je niz knjiga, nastalo je niz monografija, okruglih stolova, znanstvenih skupova i seminara. I zato, prije tri dana, vodstvo veterana Specijalne policije i MUP-a donijelo je odluku na svojoj sjednici da ovaj Centar odlikuje sa zlatnom medaljom za suradnju i doprinos za istinu o Domovinskom ratu.
U početku stvaranja Centra, često sam razgovarao s njegovim vodstvom i s mladim istraživačima, i stalno sam se pitao koliko možemo zahvatiti tu istinu, da donesemo istinsku povijest Domovinskog rata na koju svi budemo ponosni. Mene je uvjeravalo vodstvo: „Znaš, mi imamo mozaik, skupljamo dokumentaciju široko okolo, ali nema dovoljno dokumentacije da možemo u kratkom roku dati sve činjenice iz Domovinskog rata i konačno napisati nacionalnu povijest našeg rata.“ Stalno su me uvjeravali da je sada taj mozaik zaokružen, ali da ima još puno kockica koje oni moraju razvrstati u taj mozaik, a shodno tome moram pitati kako možemo pisati povijest Domovinskog rata, a još nismo ni ušli u arhiv Ministarstva unutarnjih poslova u svezi dokumentacije iz DR-a. Jer ona je na Laščinskoj Dubravi. Dragi moji, mi pišemo pomalo sakatu povijest, ne znam iz kojih sve izvora, a da nemamo sve činjenice na okupu. Kada MUP otvori svoje arhive, dobit ćemo jednu kockicu više.
Ali bih sada iskoristio prigodu da zamolim prvenstveno hrvatske branitelje, a onda sve udruge, da pomognu Centru, da daju dokumentaciju povijesnih posljedica Haaškog istraživanja koju su zadržali za sebe; ili mogu govoriti o toj dokumentaciji. Neka daju svoj prilog. Centar će im vratiti tu dokumentaciju ako ju žele imati u svojim privatnim arhivima. Ali, dajmo Centru jednu novu moć, da može braniti istinu pred, danas populističkom politikom pojedinaca, koji žele sada istinu skrenuti i sebe dokazati u nekim okolnostima u kojima nisu bili.
A što žele branitelji danas? Branitelji žele danas samo da ih hrvatska država i hrvatski narod poštuje zbog onog što su učinili u Domovinskom ratu. I, konačno, da naša braniteljska djeca, a i ostala djeca u Hrvatskoj mogu reći: „Moj tata bio je hrvatski branitelj! Neka to izgovore s ponosom, jer mi smo dokazali da smo imali častan rat; da nismo svoju Domovinu stvorili na zločinačkom poduhvatu!
Dragi prijatelji, tretman koji smo mi imali na Sudu, išao je svojom procedurom. Međutim, psihološko opterećenje koje smo tamo imali, dragi prijatelji, trebalo je izdržati. Nakon svega toga, i torture koju smo imali na početku zbog hrvatskih istražitelja, pa onda i istražitelja iz čitavoga svijeta, koji nisu razumjeli hrvatsku povijest, a dolazili su iz drugih sustava pravosuđa, mi smo tada imali veliki problem kako se obraniti. U tim trenucima svaka pomoć nama bila je dobrodošla. I mi smo zajedno pobijedili, dragi prijatelji. Što nas sprečava da danas, kao što smo u ratu krenuli za vizijom dr. Franje Tuđmana, zajedno postižemo sve rezultate i izborimo sve pobjede? Zašto to danas ne možemo učiniti? Pa zato što kroz populizam širimo netrpeljivost među hrvatskim narodom. Ne znam dokle ta netrpeljivost može ići. Ali na nama je da pokušamo suzbiti tu netrpeljivost i da se otvorimo svijetu. Kažu da imamo najdivniju, najbogatiju zemlju. Idemo onda imati povijest na koju će svi građani Republike Hrvatske biti ponosni i s ponosom govoriti o našim uspjesima u Domovinskom ratu.
Želim Centru i njegovim djelatnicima da i dalje rade na toj povijesti, da gradimo čvrsti temelj povijesne kuće Domovinskog rata, na kojem ćemo izgraditi i pravu kulturu o Domovinskom ratu, za što se svi zalažemo. I zato, dragi prijatelji, predlažem pred ovim javnim skupom, i putem njega, Vladi Republike Hrvatske da primjereno nagradi ovaj Centar nagradom za njihov trud i doprinos istini o Domovinskom ratu. Ovoj Centar i njegovi mladi istraživači – u njih imamo povjerenje jer su se oni dokazali svojim radom. To je časna institucija. Zašto časna? Pa zato što se čast stvara djelima, a ovaj Centar ima ta djela! Ja im želim puno uspjeha u njihovom budućem radu, ponosan sam na sve vas kao i svi veterani Specijalne policije MUP-a Republike Hrvatske.
Dragi prijatelji, u nadolazećim blagdanima, vama osobno i vašim prijateljima želim puno zdravlja i Božjeg blagoslova, a neka nas čuva sve skupa dragi Bog, kako bismo mi čuvali našu lijepu domovinu – Republiku Hrvatsku!
Hvala na pažnji!
Urednik: Sergije Dražić
Fotografije: Ivan Šoštarić
