Prošlo je pet godina otkako je 24.05.2018. preminuo Jozo Petrašević, ratni zapovjednik 101. brigade ZNG-a/HV-a Zagreb-Susedgrad. Tim povodom posjetili smo njegov grob na zagrebačkom Miroševcu, zapalili svijeće, položili cvijeće i pomolili se za našeg dragog Jozu. U izaslanstvu su bili: Sergije Dražić, sadašnji predsjednik Udruge, Stjepan Bratković-jedan od osnivača i ranijih predsjednika te Ivan Šoštarić, tajnik UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad.
Prisjetili smo se i njegovog veličanstvenog posljednjeg ispraćaja: u Centralnoj odarnici zagrebačkog groblja Mirogoj, u počasnoj straži uz odar stožernog brigadira Joze Petraševića, izmjenjivali su se pripadnici Stoprve i prijatelji. Jozi su odali počast, a članovima obitelji izrazili sućut pripadnici Stoprve i drugih postrojba, visoki djelatni i umirovljeni časnici HV-a, generali u miru: Anton Tus, Dragutin Repinc, Mate Ostović, Rudi Stipčić i Željko Prpić, predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Zagreba, Gradskog ureda Grada Zagreba za branitelje, predstavnici Vijeća Gradske četvrti Novi Zagreb-istok, Stenjevec i Podsused-Vrapče, predstavnici braniteljskih udruga Zagreba, Osijeka, Đakova, Siska, Komareva te brojni građani.
Svojim emotivnim govorima od Joze Petraševića, našeg zapovjednika, prijatelja, angažiranog građanina i uzornog supruga, oca i rođaka oprostili su se: pukovnik Ivan Cukina, jedan od zamjenika ratnog zapovjednika Stoprve; Sergije Dražić, predsjednik Udruge HBDR 101. br. ZNG-a/HV-a, Zagreb-Susedgrad, koji je govorio, osim u ime Udruge Stoprve, još i u ime devet braniteljskih udruga iz Zagreba i Slavonije; Sanja Fresl, predsjednica Vijeća MO Središće te Lana Kovačević u ime obitelji.
Posljednji ispraćaj i sprovodnu svetu misu zadušnicu u crkvi Krista Kralja na Mirogoju predvodio je fra Ante Kukavica, naš dušobrižnik u najtežim danima rata u Istočnoj Slavoniji, koji je zbog ove tužne zgode doputovao iz Karlobaga, iz crkve i samostana sv. Josipa.
Prilog za mrežnu stranicu Udruge pod nazivom: „Hvala i z Bogom zapovjedniče!“ izradili su: tekst: mr. sc. Tomislav Pavić, prof.; lektura: dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić; fotografije: Stjepan Kolačko, Ivo Šoštarić, Tomislav Pavić i Robert Kučinac.
Nakon ispraćaja, u prostorijama Udruge u Medarskoj 80, održane su karmine u krugu članova Upravnog odbora i tijela Udruge, a nazočan je bio i fra Ante Kukavica. Tu smo se prisjećali lika i djela našega Joze Petraševića.
Na svečanom tradicionalnom primanju kod gradonačelnika Zagreba Milana Bandića povodom Dana branitelja Grada Zagreba – 30. svibnja 2018., u nazočnosti visokih uzvanika RH, Sabora, Vlade, MORH-a, MUP-a, Ministarstva branitelja i dr. odana je počast svim poginulim i preminulim braniteljima, a posebno stožernom brigadiru Jozi Petraševiću, kojemu je upravo toga dana bio posljednji ispraćaj.
O liku i djelu Joze Petraševića kazati ćemo, najkraće, samo ovo:
- pod njegovim zapovijedanjem 101. brigada ZNG-a/HV-a u studenom 1991. zaustavila je daljnji prodor neprijatelja na istočno-slavonskom bojištu, a u Oluji pridonijela pobjedi i oslobađanju okupiranih područja Hrvatske. Svaku tragičnu pogibiju suboraca na tom ratnom putu Jozo je teško i vrlo emotivno doživljavao te se uvijek angažirao u pružanju pomoći njihovim obiteljima;
- njegova djela, plemenitost, hrabrost, vizija, umijeće i rezultati vođenja bojeva junačke 101. brigade tijekom Domovinskog rata trajno ostaju u sjećanjima, mislima i molitvama svih pripadnika brigade i istoimene udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata;
- umirovljeni Jozo nije mirovao. Odmah se uključio u rad na terenu i na prvim izborima za mjesne odbore 2009. god., izabran je za prvog predsjednika Vijeća MO Središće. Inicirao je brojne projekte i nastojao rješavati brojne probleme stanovnika Središća. Interese malog čovjeka stavljao je daleko ispred svojih i svoje obitelji. Znanje i iskustvo prenosio je na mlađe naraštaje, inzistirajući da mladi preuzimaju odgovornost za razvoj, dobrobit i prosperitet zajednice;
- Lana Kovačević, u ime obitelji, vrlo emotivno, oprostila se od svog ujaka riječima: „Učio si me, da stasati u ljubavi znači stasati u čovjeka koji se ne plaši budućnosti niti posljedica i čovjeka koji živi ovdje, sada i uvijek! I nisi tu lekciju podijelio samo sa mnom. Ujak pogledaj… ispleli smo ti lanac od sviju nas. U lancu su ruke u ruci onih koji su potekli od tebe kao najstarijeg, slažući ti putokaz za ovaj put, dopuštajući ti, da dok prolaziš pored nas, od svakog uzmeš najbolje i svakome ostaviš ponešto… Ima u tom lancu jedan poseban dječak. Tvoj dječak. Patrik (unuk, opaska. S.D.)! Znam, tu ćeš zastati… I dok zastaneš, dopusti da ti prišapnem kako te u obraze ljube tvoja Mira, Dubravka i Josipa. U zagrljaj te hlapljivo, polažući glavu na tvoju lijevu stranu, stišću tvoj brat Mirko, sestre Ana i Ruža. S posebnim ponosom, uz duboki naklon tvome prevelikom srcu, riječi ujak i stric izgovaraju: Tea, Danijela, Slađan, Mirka, Ružica, Ivanka i Perica. Meni ujak dopusti da zamolim… Gospodine pred vrata raja stiže moj ujak, otvori mu vrata…”
Slava Ti i vječna hvala, dragi naš Jozo, zapovjedniče! Neka Ti je laka hrvatska gruda koju si neizmjerno volio. Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih se sjećaju! Čast nam je bila s Tobom služiti domovini Hrvatskoj!
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Ivan Šoštarić
