Predvođeni članovima UHBDR 101. brigade i svojom profesoricom povijesti Jasenkom Štimac, učenici OŠ. Dragutina Domjanića zapalili su 17. studenog 2020. svijeće u Ulici grada Vukovara u Zagrebu, ispred KD „Vatroslav Lisinski“, na mjestu gdje to već godinama zajednički radimo, odajući tako počast brojnim žrtvama Škabrnje i Vukovara – Grada heroja.
18.studenog 2020. zbog epidemije koronavirusa lampione za vukovarske žrtve nismo palili u Španskom, već kod centralnog spomenika svim poginulim braniteljima u Stenjevcu. Organizator okupljanja bila je UHDDR Špansko, na čelu s predsjednikom Božidarom Kovačićem, dok je suorganizator bila UHBDR 101. br ZNG-a/HV-a, Zagreb-Susedgrad, predvođena dopredsjednikom Udruge Ahmetom Puškarom. Udrugu branitelja HVIDRA Susedgrad predvodio je njihov predsjednik Ivica Marušić.
Ispred centralnog Spomen-obilježja zapalili smo crvene lampione, složivši ih u obliku srca i njima „napisavši“ VUKOVAR.
Nakon uvodnog govora i sjećanja na žrtve Vukovara, Škabrnje i ostalih stradalnika u Domovinskom ratu, Božidar Kovačić zamolio je nazočne da minutom ponosne tišine odaju počast svim stradalnicima Domovinskog rata. Gospodin Marino Tušek poveo je molitvu, izmolili smo Oče Naš i Zdravo Marija.
Tekst i fotografije: Ivo Šoštarić
NE ZABORAVIMO…
Domovinski rat ne čine samo pobjede nego i velike nacionalne tragedije, od kojih je neupitno ona vukovarska bila najveća: izgubljeno je tisuće života, uništeno je i opljačkano bezbroj objekata, nestao je i uništen velik dio kulturne baštine.
Ono najteže – duboke ožiljke rata, patnje i tragedije – već 29. godina nose svi Vukovarci, ali i ostali hrvatski građani, užasnuti razmjerima tadašnjih zločina inspiriranih velikosrpskom ideologijom.
Vukovar je tako duboka ratna rana da vjerojatno nikada neće prestati biti temom najrazličitijih analiza i pouka. Obrana Vukovara veliki je događaj hrvatske vojne povijesti. Obrana grada fenomen je rijedak i u svjetskim razmjerima, a ne samo na nacionalnoj razini. JNA i pobunjeni Srbi su od samog početka agresije na Vukovar sasvim podcijenili moral i volju hrvatskih ljudi u gradu koji je za vrijeme borbenih djelovanja primio više granata, različitih bombi i raketa (između 700.000 do milijun komada) nego bilo koje drugo mjesto u Hrvatskoj. Od samog početka, srbijanski oficiri, kao i obična vojska, nisu mogli shvatiti koji to motiv u Vukovaru potiče hrvatsku stranu da bude toliko izdržljiva. Tih su dana u studenome 1991. srbijanski tenkisti i pješaci pitali svoje starješine: „Ako se ovoliko moramo boriti na rubovima, što nas tek čeka u srcu Hrvatske?“
Nakon svega, bila je to „Pirova pobjeda“. Uz velike gubitke Srbi su na kraju okupirali neupotrebljive ruševine i stvorili simbol hrvatske odlučnosti. Vukovar je do te mjere iscrpio srbijanske snage da su one usporile daljnje krupne operacije u Hrvatskoj i okrenule se pripremi rata u BiH.
Istovremeno – simbol Vukovara je simbol hrvatske snage. Snage za otpor i obranu Domovine, snage za prevladavanje zla i podjela iz prošlosti, snage za zaokret u budućnosti..
Okrenutost budućnosti nije, dakako, zaborav prošlosti. Ne zaboravljamo. Ostaju i ostat će s nama zauvijek svi hrvatski branitelji koji su u najtežim trenucima, na vukovarskim vratima i cijeloj istočnoslavonskoj bojišnici priječili i zaustavljali nasilnički pohod na ostale hrvatske prostore, među prvima na Osijek, Viroviticu i ostale planirane točke velikosrpske agresije. Ostaje i ostat će naša vječna Hvala.
Okrenutost budućnosti znači i sposobnost da zauvijek pamtimo što se dogodilo u prošlosti, ali da ne ostanemo živjeti samo u prošlosti. I u tome je snaga Hrvatske i snaga Vukovara.
Tekst: Sergije Dražić
