5. kolovoza 2020. svečano smo obilježili: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i jubilarnu 25. obljetnicu djelovanja 101. br. HV-a u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ na Banovini te 25. obljetnicu pogibije (4. kolovoza 1995.) šestorice pripadnika Stoprve: Gorana Blažića, Rajka Đukića, Damira Frančine, Darka Kravarščana, Gorana Šinceka, kao i nestalog Tihomira Kiseljaka.
U 10:00 sati ispred Spomen-križa poginulim braniteljima 101. vijence su položili i svijeće zapalili:
– obitelji poginulih branitelja
– Marijana Petir i Ivan Celjak, saborski zastupnici
– izaslanstvo Ministarstva obrane i Ministarstva hrvatskih branitelja
– Marko Krička, prvi zamjenik gradonačelnice grada Siska
– Dejan Kljaić, predsjednik Vijeća gradske četvrti Posused-Vrapče u Gradu Zagrebu
– Anđelko Vučenik, predsjednik MO Gornje Vrapče u Gradu Zagrebu
– Izaslanstva: UHBDR 101. brigade;UHDIBDR Gornje Vrapče; Županijske podružnice UHDDR Sisačko-moslavačke županije; Gradskog ogranka UHDDR Grada Siska; UHDDR „Mato Barić“ – Temeljni ogranak Komarevo i UHBDR „Sunja“.
Minutom ponosne tišine odali smo počast poginulim suborcima, kao i svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima.
Iako smo o ovome već pisali, ova jubilarna proslava prigoda je da naše čitatelje podsjetimo:Ideju za izradu Spomen – križa na samom mjestu pogibije naših suboraca dali su Ivan Cukina, načelnik Stožera i Marko Bijelić, ratni zapovjednik 2. bojne 101. brigade HV-a. Svečano otvorenje bilo je 5. kolovoza 1998. Godine 2013. novi Spomen – križ postavljen je na impozantnom, pristupačnijem i sigurnijem mjestu (zbog mina) kraj groblja u Komarevu, kojije postavio Temeljni ogranak UHDDR „Mato Barić“ – Komarevo, uz potporu i suglasnosti Mjesnog odbora Komarevo i Grada Siska. Željezni križ izradio je i donirao Viadukt iz Zagreba, uz veliko zalaganje Marka Bijelića.
3.lipnja 2012. svečano je otkriven centralni spomenik u dvorištu crkve svete Katarine u Komarevu. Bilo je to u sklopu obilježavanja Dana grada Siska, kao spomen na poginule i nestale branitelje u Domovinskom ratu, na prvoj crti obrane Siska, od Blinjskog Kuta do Komareva, odakle su u „Oluji“ krenuli u konačno oslobađanje Domovine. Na spomeniku su upisana imena četrdeset i devetorice poginulih i nestalih u „Oluji“, među kojima i pripadnika 101. brigade.
U 10:15 okupili smo se u istom sastavu kod centralnog spomen – obilježja u Komarevu, u dvorištu crkve svete Katarine, gdje smo položili vijence, zapalili svijeće, te minutom šutnje odali počast našim poginulim suborcima te svim poginulim, nestalim i umrlim braniteljima u „Oluji“ kao i u Domovinskom ratu. Biskup Košić predvodio je molitvu.
U 10:30 sati nazočili smo koncelebriranoj misi za branitelje, koju je u crkvi svete Katarine predvodio sisački biskup Vlado Košić.U svojoj nadahnutoj propovijedi on je, između ostaloga, naglasio: „Danas zahvaljujemo Bogu što smo se obranili u Domovinskom ratu i što smo tako oslobodili svoju Domovinu te se zato posebno sjećamo svih poginulih branitelja, za koje i prinosimo ovu svetu Misu. Danas se u Katoličkoj Crkvi slavi blagdan Gospe Snježne. Mnoge kršćanske pobjede povezane su upravo s Marijinim blagdanima, te ih pripisujemo upravo pomoći i zagovoru Presvete Bogorodice, kao npr: obrana Beča od Osmanlija, sinjska pobjeda nad Turcima i bitka kod Lepanta. Tim velikim događajima možemo slobodno pridodati 5. kolovoza 1995., dan pobjede hrvatskih branitelja nad srpskim agresorima. Sjetimo se samo kako su naši branitelji nosili krunicu, znak posebne zaštite Blažene Djevice Marije. I pobjeda se dogodila upravo na Marijin blagdan! Ove godine je već 25 godina od tog događaja, pa se molimo i za tu slavnu prošlost i njezine protagoniste, ali i za budućnost naše domovine Hrvatske. Stavimo tu budućnost u ruke Presvetoj Bogorodici Mariji. Naše branitelje i sve nas ne smetaju što se u javnosti iznose i stradanja druge strane jer svaki će čovjek zaplakati kad vidi patnju malih i nevinih ljudi, staraca, žena i djece. Međutim, sve nas smeta što se namjerno, umjesto patnji naših hrvatskih ljudi koji su trpjeli 4 godine zvjerska zlodjela onih koji su izveli agresiju na Hrvatsku, iznose patnje koje su 4 dana trpjeli oni koji su bili uz okupatore. Ne znam ima li i jedna zemlja na svijetu koja na dan svoje tako krvavo stečene pobjede u dugom i teškom ratu oplakuje žrtve koje su imali agresori… jer je patnja naših ljudi bila neizmjerna, a prouzročila ih je upravo mržnja i nasilje srpskih agresora. Ta je mržnja uzrok patnji ne samo hrvatskih nego i srpskih ljudi. Zanimljivo je da predstavnici naroda koji je prouzročio ogromne patnje našeg naroda kroz 4 godine neprestano traže sućut za svoje patnje kroz 4 dana, a da nikad nisu iskazali sućut prema našim patnjama. Jasno se mora naznačiti što je bio uzrok i razlikovati ga od posljedica. Ratni stroj koji su oni započeli bio je uzrok i naših i njihovi patnji. I to se mora tako i jedino tako reći i tada neće biti zabune niti neprestanog lutanja, što treba obilježavati, što je vrijedno a što nevrijedno spomena na današnji državni blagdan.“
Govoreći o pročitanom Evanđelju po Mateju koje govori o čudesima koja je Isus učinio ženi poganki, biskup je poručio koliko je važna vjera. „Kad smo bili prepušteni mržnji neprijatelja i nismo imali nikoga, osim Boga jedinoga da nas spasi, tada je i vjera u nama bila jača. Jer smo vjerovali, uspjeli smo i ostvariti ono za što su mnogi govorili da je nemoguće. Ali u Bogu je sve moguće! Čudo pobjede onih koji su poniženi, obespravljeni i nemoćni, nad brutalnim i oholim neprijateljem nalikuje nam na pobjedu malog Davida nad ogromnim Golijatom. To je čudo jer je Božje djelo. Ono u nama izaziva zahvalnost i divljenje. Zahvalnost jer nas je Bog pogledao i sažalio se nad našom nesrećom, nad našim suzama i patnjama, a divljenje što je to izveo tako moćno i veličanstveno. Pravedno i dobrohotno, ne gazeći nikoga već samo osiguravajući pravednost i mir. Možemo slobodno reći da „Oluja“, kao VRO Hrvatske vojske i Hrvatske policije, nije imala za svoj cilj nikome nauditi niti ikoga poniziti. Ona je bila izraz volje i molitve svega hrvatskog naroda za slobodom i pravednošću. Ta sloboda i ta pravednost obuhvaćala je i pobunjene Srbe te im se jamčilo da, ako odustanu od svojih razaralačkih i destruktivnih namisli i djela, mogu ostati u Hrvatskoj i izgrađivati ju kao svoju domovinu. Ipak to ni tada, a ne bi smjelo biti ni danas, ne znači da u državu Hrvatsku trebaju biti uključeni i oni Srbi koji ju mrze i podrivaju na sve načine, jer takvi su pobijeđeni.“
Biskup te je u nastavku podsjetio na 57. samostalni bataljon „Marijan Celjak“ i stradanje Komareva u Domovinskom ratu. „Srbi su posebno gađali župnu crkvu sv. Katarine u Komarevu, gađajući je iz obližnje Bestrme, a spasili su ju od potpunog uništenja gusto posađeni borovi koji su bili oko crkve, no bila je sva izranjena od gelera i direktnih pogodaka granata. Crkva je poslije rata obnovljena i popravljena, a posljednji radovi u kojima je zablistala dogodili su se za vrijeme sadašnjeg župnika Roberta Jakice, te smo ju prošle godine svečano blagoslovili.“
„Molimo se dragom Bogu za sve naše poginule hrvatske branitelje, za sve poginule civile, žrtve Domovinskog rata, molimo se i za one koji se još uvijek vode kao nestali, molimo se za obitelji poginulih i nestalih, molimo se za sve koji su ranjeni i na oltar naše Domovine donijeli svoje rane na duši i tijelu da ona bude danas slobodna i u miru. Neka Gospodin nagradi svojim vječnim mirom i pok. predsjednika RH dr. Franju Tuđmana, pok. ministra obrane RH Gojka Šuška, pok. stožernog generala HV Janka Bobetka, pok. načelnika PU SM Đuru Brodarca i tolike poginule i ranjene, tolike heroje Domovinskog rata, poput pok. generala Slobodana Praljka, branitelja Sunje, pog. Marijana Celjaka i pog. Predraga Matanovića… ne može ih se sve nabrojati ali oni su dio nas, oni i dalje u nama žive, oni su sebe žrtvovali da bismo mi danas živjeli u miru i slobodi. I zato znamo da ih je Gospodin primio u svoj mir.“
Na kraju biskup je podsjetio na Isusove riječi: „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). „Tako je on i učinio kada je na križu umro za sve nas, koje je nazvao svojim prijateljima. A tako su učinili i toliki imenovani i još više mnogi neimenovani heroji i ratni junaci, naši hrvatski branitelji za koje se danas molimo, ponosni na njih i njihovu veliku ljubav iz koje su se bili spremni žrtvovati. Molimo za budućnost naše Domovine jer ona danas slavi Dan domovinske zahvalnosti. Neka nam je blagoslovljena naša zemaljska Domovina, u kojoj se učimo ljubiti nebeska dobra koja nas vode u vječnu Domovinu, gdje će Gospodin sve koji ga ljube i čine dobro, sve koji su se žrtvovali za dobro svojih bližnjih nagraditi životom vječnim“, zaključio je biskup.
Nakon svete mise biskup Košić, zajedno sa saborskim zastupnicima: Ivanom Celjakom i Marijanom Petir, posjetio je spomen sobu 57. SAMB „Marijan Celjak“ gdje se i upisao u knjigu dojmova.
U podne organiziran je zajednički ručak i druženje branitelja i gostiju. Naši domaćini bili su: MO Komarevo, Temeljni ogranak UHDDR „Mato Barić“ Komarevo i mještani. Svima koji su pridonijeli realizaciji ove aktivnosti, a posebno domaćinima, suborcima i pojedincima: Antunu Perekoviću i Vladi Brodarcu, velika hvala.
Dan prije našeg polaska u Komarevo javio nam se naš ratni kolega, satnik Željko Pulek, u vrijeme „Oluje“ načelnik topništva 101. brigade a danas član Upravnog odbora udruge Stoprve porukom koja glasi: „S tugom se sjećam zadnjeg susreta s poginulim brigadirom STJEPANOM GRGCEM, zapovjednikom 57.BR.HV-SISAK, u noći s 3. na4. kolovoza 1995. u OLUJI, kada sam s pokojnim stožernim brigadirom JOZOM PETRAŠEVIĆEM bio u njegovom zapovjedništvu u vremenu zaposjedanja polaznih položaja 101. brigade (Blinjski Kut – Mađari) i prebacivanja 57.brigade na nove položaje, desno od nas (Mađari-Moščenica-Petrinja).Neka mu je vječna slava i hvala, laka mu bila hrvatska zemlja za koju je dao svoj život.
Najtužniji i najteži trenuci za sve nas, pripadnike 101. brigade u “OLUJI” bili su pogibija naših suboraca, njih petorice, i jedan nestali, kao i mnogo ranjenih pripadnika 2. bojne , i to prvog dana akcije na prostoru Blinjskog Kuta.Ta njihova žrtva zaslužuje vječno sjećanje, zahvalu i najdublje poštovanje.Vječna im slava i hvala, laka im bila hrvatska zemlja i vječna bila uspomena na njih kao i na sve branitelje – učesnike „OLUJE 95“, te najveće pobjede u Domovinskom ratu.
Najmanje što mogu učiniti kao njihov suborac – otići ću na naše centralno spomen – obilježje u Zagrebu, kod Križa na groblju u Stenjevcu, zapaliti svijeću i pomoliti se za sve njih…
Sretan Vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja!Želim vam ugodno druženje sa suborcima iz 57.brigade i ostalim braniteljima.“Napisao je Željko Pulek, koji je zbog poslovnih obveza bio spriječen nazočiti u Komarevu.
Mislim da se tu nema što dodati. Možda samo jedna rečenica: Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih se sjećaju; hvala svakome tko je položio život i utkao svoju krv u ovu slobodnu Hrvatsku!
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Ivan Šoštarić
