Hrvatska je 30. svibnja 2023. svečano i mnogobrojnim manifestacijama proslavila Dan državnosti, obilježavajući 33. obljetnicu proglašenja državne neovisnosti i suverenosti.
Na ovaj datum 30. svibnja 1990. godine konstituiran je prvi demokratski izabran Hrvatski sabor. U tim povijesnim izborima za dvodomni višestranački Hrvatski sabor 1990. godine sudjelovale su 33 političke stranke i 16 raznih udruženja. Za 356 zastupničkih mjesta u sva tri vijeća Sabora SR Hrvatske bilo je predloženo 1705 kandidata. Na prvom zasjedanju demokratski izabranog višestranačkog Sabora, u svečanom raspoloženju, za predsjednika Sabora izabran je dr. sc. Žarko Domljan, a za trojicu potpredsjednika Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks, a dr. sc. Franjo Tuđman izabran je za prvoga hrvatskog predsjednika, odnosno formalno u tome trenutku predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, što su svi sabornici ispratili pljeskom. Za prvog predsjednika Vlade izabran je Stjepan Mesić.
Istoga dana u 10:00 sati održana je u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca (pokraj Zagrebačke katedrale) sveta misa za Domovinu te za poginule, zatočene, nestale i umrle hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, posebno iz Grada Zagreba. Misu je predvodio novoimenovani zagrebački nadbiskup, mons. Dražen Kutleša. U svojoj nadahnutoj homiliji, upitavši što se u ovih trideset godina hrvatske slobode dogodilo s dušom hrvatskoga naroda, on je rekao da se postavljaju tri ključna pitanja:
- JESMO LI NAROD ZAHVALNOSTI I BRIGE ZA OPĆE DOBRO ILI NAROD SVEOPĆEGA KRITIZERSTVA I RUŠILAČKOGA INDIVIDUALIZMA?
- JESMO LI NAROD JASNOGA ILI BEZLIČNOGA IDENTITETA?
- JESMO LI NAROD KULTURE ŽIVOTA ILI NAROD PRED IZUMIRANJEM?
Na ova tri pitanja mons. Kutleša dao je i svoje komentare:
- Nezahvalnost svaku zajednicu vodi u sljepoću i sveopće kritizerstvo, malodušje i nazadovanje. Ona neprestano traži, ali ništa ne želi dati; ni oko čega se ne želi zauzeti, samo očekuje… Takav rušilački kritizerski stav, bez samokritičnosti i odgovornosti za izgovorenu javnu riječ, potkopava povjerenje u institucije i pojedince. Nezahvalnost nadalje vodi u idolopoklonstvo. Jedno od mogućih idolopoklonstava jest i u našemu odnosu prema materijalnim dobrima. Stavljanje zarade na prvo mjesto u osobnim životima i u društvu vodi do „ekonomije isključivanja i nejednakosti“… Nažalost, zahvalnost Bogu i čovjeku danas se prerijetko nastoji prenositi i učiti u obitelji i u društvu. Stoga je žurna potreba da odgojno-obrazovni procesi postanu i da se razvijaju kao vrijednosni. Jer, bez skoroga zaokreta glede toga i bez odgoja za te općeljudske, a istodobno i duboko kršćanske vrijednosti izgradnja pravednijega društva i ostvarenje zajedničkih ciljeva postat će nemogući.
- Ideju ujedinjenja Europe prvi su počeli promicati uvjereni katolici, koji su budućnost europskih naroda željeli utemeljiti na zajedničkoj podlozi kršćanskih vrjednota. No, “odbacivanje kršćanskih korijena posebno je došlo do izražaja prigodom sastavljanja Europskog ustava, u kojemu se Boga i kršćanstvo uopće nije željelo spomenuti… Zaborav Boga doveo je do fragmentacije slike o čovjeku, svedenom na svoje određene potrebe… U vrijeme stvaranja hrvatske države bilo je važno pozivati se na neotuđivo pravo naroda na svoju domovinu, na svoj jezik, na svoju povijest, na svoje ime. Danas, čini se, još veći napor moramo uložiti: u promicanje i očuvanje svojih duhovnih korijena; u jačanje istine koja povijesnim događajima daje plodnost spomena; u obranu smisla kršćanskih simbola u javnome životu; u zaštitu prirodnih i drugih bogatstava te svega što tvori naš nacionalni identitet. Pri tome, u mjeri svoga poslanja snažnu ulogu može i treba imati država… U našemu narodu kulturu, povijest i običaje, ispravan odnos prema bližnjemu, društvene vrline, ljubav prema Bogu, prenosile su u prvome redu obitelji i Katolička Crkva. Hrvatski je čovjek uvijek visoko cijenio obiteljske vrijednosti, osobno je skrbio za najranjivije u obiteljima, tj. djecu, starije i bolesne. Stoga, ako želimo očuvati svoj identitet, to valja učiniti s pomoću sveopće skrbi za obitelj, i to društvo u svojemu području djelovanja, a Crkva u svojemu. Potrebno je prikladnim zakonima i drugim mjerama promicati i štititi tu temeljnu jezgru društvenoga života.
- Prema demografskim pokazateljima, može se zaključiti da je naša zemlja u jakoj fazi depopulacije… U prosincu 1940. blaženi je Alojzije Stepinac govorio: „Bez brojne i čestite djece, neće biti niti brojnih i čestitih odraslih pojedinaca, neće biti ni obitelji, a bez brojnih i čestitih obitelji neće biti ni brojnoga jakoga i zdravoga te za život sposobnog naroda.“ Osjećamo aktualnost njegovih riječi u ovome vremenu koje pred nas sa svom ozbiljnošću stavlja i poziv pape Franje na promjenu mentaliteta: „Obitelj nije dio problema“, kaže on, „nego dio njegovoga rješenja“.
Dan državnosti Republike Hrvatske i Dan branitelja Grada Zagreba, 30. svibnja 2023. obilježen je na Gradskom groblju Mirogoju u 11:00 sati svečanim polaganjem
Počast je odalo izaslanstvo koje su predvodili: gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević, Lora Vidović, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Vesna Helfrih, pročelnica Sektora za branitelje. Kao poseban izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske ovom skupu nazočio je državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, dr. sc. Špiro Janović. Prisutni su bili izaslanici brojnih zagrebačkih udruga hrvatskih branitelja i stradalnika, koji su na svakom spomen obilježju zapalili svijeće. U ime UHBDR 101. br. ZNG-a/HV-a Zagreb – Susedgrad nazočio je predsjednik Sergije Dražić.
Svečanost se odvijala prema sljedećem rasporedu:
- Spomenik „Glas hrvatske žrtve – Zid boli“;
- Središnji križ u Aleji hrvatskih branitelja;
- Spomenik „Kenotaf“ na Krematoriju.
Tomašević je rekao: „Tradicionalno smo se na Gradskom groblju Mirogoj okupili s braniteljskim udrugama, u spomen na žrtve Domovinskog rata, posebice branitelje, i da im zahvalimo. Gotovo 70.000 zagrebačkih branitelja sudjelovalo je u Domovinskom ratu, a više od 1.000 njih je u ratu izgubilo život“.
Gradonačelnikov svečani prijem u povodu obilježavanja Dana državnosti RH i Dana branitelja Grada Zagreba održan je u 12:30 sati u gradskoj palači Dverce.
Tekst: Sergije Dražić
Fotografije: Dubravko Miloslavić
Prisjetimo se:
Spomenik “Glas hrvatske žrtve – Zid boli“, rad kipara Dušana Džamonje, otvoren je 14. listopada 2004. godine na groblju Mirogoj. U spomenik su, u crni mramor urezana imena 13.500 poginulih hrvatskih branitelja i civila – žrtava velikosrpske agresije na Hrvatsku. Na spomeniku piše “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”. Nema križa, podataka o datumu rođenja ili smrti žrtava niti daljnjih objašnjenja za posjetitelje.
Zid boli prvotno je izgrađen u Selskoj ulici u Zagrebu ispred stožera UNPROFOR-a kao prosvjed protiv ravnodušnosti o stradanju hrvatskog naroda u Domovinskom ratu.
Kada je agresija na Hrvatsku tijekom Domovinskog rata dosegla svoj vrhunac i kada je za mnoge branitelje bilo jasno da se s ratišta više nikada neće vratiti, njihove majke, sestre i kćeri su svu svoju nemoć, tugu i bol iskazale u zagrebačkoj Selskoj ulici. Spontano, ciglu po ciglu, 26.09.1993. godine, počeo se graditi Zid boli u koji su obitelji poginulih utkale svoj jad, a obitelji nestalih – svoju nadu. Ispisujući imena najmilijih, Zid boli je svakim danom bivao sve veći, pa se u konačnici naredalo oko 13.500 cigli…
Ovaj samonikli, svojevrsni spomenik sagrađen od imena poginulih (ispisanih na crnim) i nestalih hrvatskih branitelja, (ispisanih na crvenim ciglama), postao je jedan od vidljivih dokaza patnje Hrvata koji su stenjali pod teretom agresije, a kroz koji je i ostatak svijeta mogao svjedočiti stvarnom zbivanju u tim vremenima. No, „zub vremena“ na Zidu boli ostavio je svoj trag te je on iz Selske 24. lipnja 2005. uklonjen i premješten na Mirogoj.
Kenotaf – Spomen obilježje neidentificiranim žrtvama domovinskog rata, Mirogoj – Zagreb.
Autori idejnog arhitektonskog projekta: Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić, Davor Mance, 1997. – 1999.
Kenotaf je simboličan grob ili spomenik podignut u uspomenu na pokojnika čije se tijelo nalazi drugdje. Riječ “kenotaf” grčkog je porijekla (kenos – prazan i tafos – grob).
Ovo spomen obilježje neznanim žrtvama Domovinskog rata nalazi se u sklopu Krematorija i Gaja urni na Mirogoju, u središtu Spomen parka, kao skulpturalno-arhitektonski element, u osi glavnog ulaza. Sadrži eliptoidnu fontanu, nastavlja se granitom opločenim prilazom, koji završava spomenikom. Spomenik se sastoji od grobnice u podrumskoj etaži i otvorene piramidalno nadsvođene kapele s vječnim plamenom u razini terena nadvišene visećim križem ovješenim na čeličnu konstrukciju. Tlocrt je kvadratnog oblika, vanjskih dimenzija stranice 9 m. (Iz opisa Marijana Hržića).
Podatke prikupio: Sergije Dražić
ZAGREBU
Lebdi u laganoj izmaglici
prošlosti i budućnosti
pod Sljemenom.
ponad Save,
iskričavim sjajem
trajanja –
moj grad.
Povodom Dana državnosti RH, Dana branitelja grada Zagreba i nadolazećeg Dana grada Zagreba, uz dozvolu autorice, Jadranke Klabučar Gros, iz njene Zbirke pjesama: „Između mora i neba“, tiskane u Beču 2021.
