POVJESNICA 101. BRIGADE ZNG-A/HV-A

(SAŽETAK)

Nastavno izložit ćemo sažetak povijesti 101. brigade ZNG-a/HV-a[1] s osnovnim podacima nastanka i njezinog bojnog djelovanja u Domovinskom ratu, ratu u kojem je stvorena i obranjena Republika Hrvatska.

Osnovana je 11. lipnja 1991. godine. Krajem lipnja mobilizirana je 1. bojna i obnašala zadaće, u obrani zapadnog dijela Zagreba, do 5. srpnja 1991. Brigada je u punom sklopu postrojena 31. kolovoza, a mobilizirana 17./18. rujna 1991. Bojno je djelovala u 1991./1992. na zagrebačkom, zagrebačko-banovinskom, zapadnoslavonskom i istočnoslavonskom bojištu, a u 1993. i 1995. na banovinskom bojištu. Ukinuta je 30. lipnja 2001. godine. Brigadu[2] je, tijekom Domovinskog rata, snažilo 7225 pripadnika, s područja Susedgrada, Zaprešića, Medveščaka, Sesveta i drugih četvrti Zagreba i Zagrebačke županije.
Na oltar Domovine, tijekom slavnog ratnog puta bojevanja brigade, u grmljavini topova i kiši vrelog čelika, svoja tijela položilo je 49 hrvatskih vitezova (od kojih su trojica iz 100. brigade ZNG-a/HV-a), a 211 pripadnika je ranjeno.

Za junački čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu, brigada je odlikovana Odličjem RED NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG

[1] Više u BRIGOVIĆ, Ivan i RADOŠ, Ivan, 101. BRIGADA HV-A, UHBDR 101. brigade Susedgrad i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb, Zagreb, 2013. [2]Znak pripadnosti 101. brigadi HV-a (na gornjoj slici) u prosincu 1991. osmislili su pripadnici brigade: Filip Klarić, Darko Spasojević i Dado Kovaćević.

1.OSNUTAK 101. BRIGADE ZNG-A
Nakon prvih višestranačkih izbora (10. svibnja 1990.) i demokratske smjene vlasti u RH, zbog revolta izbornom pobjedom HDZ-a, Generalštab OS SFRJ[3] razoružao je Teritorijalnu obranu, legalnu vojsku Republike Hrvatske.U takvim okolnostima, teret obrane Republike Hrvatske preuzima Ministarstvo unutarnjih poslova (policija), u suradnji s Ministarstvom obrane.
U Zagrebu, Zvonimir Červenko, sekretar Gradskog sekretarijata za narodnu obranu (GSNO), inicira, a 28. veljače 1991. Skupština grada Zagreba donosi, odluku o ukidanju tadašnjih sektorskih štabova TO (SŠTO) i reorganizaciji Gradskog štaba TO (GrŠTO). Ustrojavanje novog GrŠTO, pod zapovijedanjem Darka Grdića, kasnije Zapovjedništvo obrane grada Zagreba (ZOGZ), započelo je 1. ožujka 1991., a potom su ustrojeni i Sektorski ŠTO (Istok, Zapad, Jug i Centar).

Zbor narodne garde (ZNG), osnovan je, Odlukom Predsjednika RH od 20. travnja 1991., pri MUP-u RH, kao poseban oružani sklop, namijenjen za potrebe oružane obrane ustavnog poretka, cjelovitosti i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, ali pod zapovijedanjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Planovima razvoja ZNG-a, u početku, uz djelatne bilo je planirano da svaka policijska uprava ima do dvije pričuvne brigade ZNG-a ili samostalnih bataljuna. Pri Policijskoj upravi zagrebačkoj, bilo je planirano ustrojiti 101. i 102. pričuvnu brigadu ZNG-a[4].

U skladu s time, a na osnovi Privremene formacije i uputa MORH-a o ustrojavanju pričuvnih brigada ZNG-a, u Zagrebu, GSNO (u suradnji s GrŠTO) putem svojih ureda za obranu, priprema osnivanje i popunu 4 pričuvne brigade ZNG-a od pričuvnika planiranih za pričuvu policije. Područni ured obrane Susedgrad, na čelu sa Željkom Prpićem, u travnju 1991. papirnato osniva i popunjava 101. brigadu ZNG-a. Izbor dragovoljaca za sklopne dužnosti u brigadi obavljali su Mate Obradović (planiran za zapovjednika brigade) i

[3] Generalštab OS SFRJ 14. svibnja 1991. naređuje oduzimanje oružja TO SRH (koje je izvršeno u tjedan dana), a 15. svibnja naređuje preustrojavanje jedinica JNA sukladno novoj političkoj zbilji na zapadu Jugoslavije. Jasno je, da je Domovinski rat započeo sredinom svibnja 1990. oduzimanjem oružja hrvatskoj TO od strane JNA, čime je Hrvatska razoružana prije primopredaje vlasti. JNA se svrstala na stranu Srbije, koja je inicirala i svojim udruženim velikosrpskim snagama započela agresiju na Republiku Hrvatsku.

[4] Svaka sa zapovjedništvom, 4 bataljuna pješaštva (koji bi se mogli angažirati i za samostalno bojno djelovanje) te pristožernim i samostalnim postrojbama, s ukupno 2450 pričuvnika.MARIJAN, Davor, 102. brigada HV Novi Zagreb, Klub veterana 102. brigade HV-a, Zagreb, 2011., str. 21.

Miroslav Starčević, zamjenik predstojnika Područnog ureda obrane Susedgrad. U to vrijeme, na području Susedgrada, djelovala je oboružana 1. samostalna satnija Podsused (prva dragovoljačka postrojba u Hrvatskoj, ustrojena 9. rujna 1990.), kojom je zapovijedao Siniša Ratković, zapovjedno odgovoran predstojniku PU obrane Susedgrad i sekretaru GSNO.

Prvo postrojavanje pripadnika i javno predstavljanje Zbora narodne garde, u Zagrebu, 28. svibnja 1991.[5], dalo je snažan poticaj ustrojavanju zagrebačkih brigada i ratnih postrojba u Republici Hrvatskoj.

Na osnovi, od ministra obrane RH, odobrenog ustroja, GrŠTO 11. lipnja 1991.[6] intenzivira ustroj prvih zagrebačkih pričuvnih brigada ZNG-a: 99. Peščenica, 100. Centar, 101. Susedgrad i 102. Novi Zagreb (po jednu u svakom sektorskom ŠTO). Tada je Stanislav Krulić, zapovjednik Sektorskog ŠTO Zapad, imenovan ujedno i za zapovjednika[7] 101. brigade ZNG-a te zadužen za njezino ustrojavanje i popunu, u suradnji s GSNO – PU obrane Susedgrad. Brigada, sa sjedištem u Susedgradu, do 20. lipnja 1991., bila je popunjena s ukupno 1392 pripadnika i pripremljena za mobilizaciju.

Dan nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske i Slovenije, 26. lipnja 1991., JNA je započela rat u Sloveniji. U Zagrebu mobilizirani su dijelovi ustrojenih brigada, a u Sektoru Zapad (28. lipnja), 1. bojna, 101. brigade ZNG-a[8], pod zapovijedanjem Ivice Hrnčića, kojoj se odazvalo 73% pozvanih pripadnika. Zadaće blokade i nadzora na zapadnim prilazima Zagrebu (u spremnosti za protuoklopni boj), 1. bojna je obavljala prema planovima i u suradnji s 1.A brigadom ZNG-a iz Rakitja, te 1. samostalnom satnijom Podsused i snagama policije Policijske postaje Črnomerec, do 5. srpnja, a potom je demobilizirana.

 

[5] 28. svibnja – Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske.

[6] Ovaj nadnevak prihvaćen je kao službeniji nadnevak ustrojavanja 101. brigade ZNG-a, te se Dan brigade obilježava 11. lipnja.

[7] Povjesnica 101. brigade HV-a, VP 2123, Zagreb, studeni 1997., str. 3.

[8] Tijekom rata u susjednoj Sloveniji, neke od tada ustrojenih pričuvnih postrojbi, među njima i dijelovi 99. i 101. brigade ZNG-a, uspješno su djelovale u blokadi i nadzoru ulaza u grad Zagreb. (General pukovnik Darko Grdić, ratni zapovjednik obrane grada Zagreba u Povjesnica zagrebačkih ratnih zapovjedništava i postrojbi HV-a i MUP-a, Zagreb, 2006., str. 11.).

 

2.PREUSTROJ I POSTROJAVANJE 101. BRIGADE ZNG-A

Krajem srpnja i početkom kolovoza, provedeno je usklađivanje ratne popune brigade prema novom NG-e ustroju pričuvnih brigada[9] i od ministra obrane RH odobrenom mobilizacijskom razvoju. Pričuvne brigade ZNG-a („R“) preustrojene su, od pričuvnika, u viši sklop taktičkih postrojba, promjenljivog ustroja s 3-5 bojni[10], pristožernim postrojbama i postrojbama osiguranja. Velikih manevarskih sposobnosti, elastičnosti i spremnosti za samostalna i učinkovita bojna i vojno-policijska djelovanja na području RH.Za zapovjednika 101. brigade ZNG-a postavljen je Ivica Hrnčić, a postrojbe brigade bile su popunjene pričuvnicima s područja Susedgrada.

[1] U Zagrebu trebalo je preustrojiti četiri pričuvne brigade („R“) ZNG-a: 99. Peščenica, 100. Centar, 101. Susedgrad i 102. Novi Zagreb i ustrojiti deset pričuvnih brigada TO: 1. br TO (144. br HV-a) Sesvete, 2. br TO (145. br HV-a) Dubrava, 3. br TO (146. br HV-a) Maksimir, 4. br TO (147. br HV-a) Medveščak, 5. br TO (148. br HV-a)Trnje, 6. br TO (149. br HV-a) Trešnjevka, 7. br TO (150. br HV-a) Črnomerec, 8. br TO (151. br HV-a) Samobor, 9. br TO (152. br HV-a) Zaprešić i 10. br TO (153. br HV-a) Velika Gorica. Brigade ZNG-a brojale su po 2200 pripadnika (u tri bojne) i bile podređene zapovjedniku Zagrebačkog korpusa ZNG-a, a brigade TO po 1600 pripadnika (u dvije bojne) i bile podređene zapovjedniku GrŠTO.

[2] Bojne su ustrojavane slično postrojbama oružništva u nekim europskim zemljama, naoružane, opremljene i osposobljene za samostalna bojna i vojno-policijska djelovanja u svim uvjetima na području RH.

Od 6. kolovoza 1991. brigada je zapovjedno podređena novoustrojenom Zapovjedništvu Zagrebačkog korpusu ZNG-a[1] (Operativne zone Zagreb, od 1. listopada 1991.), a logističku potporu osiguravali su joj GrŠTO i Grad Zagreb, a posebno Susedgrad (poduzeća, obrtnici, udruge i dr.).

Postrojavanje i jednodnevna smotra pripadnika 101. brigade ZNG-a provedena je 31. kolovoza 1991. u Zagrebu, na Zagrebačkom velesajmu, kojoj se odazvalo 70% pripadnika.

 

3.MOBILIZACIJA BRIGADE

Mobilizacijasklopa brigade započela je 17./18. rujna 1991., u 02,00 sata. Odazvalo joj se 1315 pripadnika (62 časnika, 129 dočasnika i 1124 vojnika), oboružani s 933 cijevi.

Mobilizacija je provedena u periodu kada su u Zagrebu i okružju bile razmještene i za napad spremne jake snage JNA. U Gradu i okolini, JNA (5. vojna oblast) je raspolagala brojnim suvremenim naoružanjem, streljivom i vojnom tehnikom, kojima se moglo sravniti sa zemljom, ne samo Zagreb, već i cijeli sjeverozapadni dio Hrvatske. Iako dijelom blokirana u vojarne, za napad je imala razvijene snage operativne skupine: OG-1 za područje Banovine i većeg dijela Korduna, OG-3 za južni dio Korduna i Liku, te postrojbe u susjednoj R BiH. Komandant 5. VO JNA, general pukovnik Života Avramović, izdao je pripremnu zapovijed za bojna djelovanja: snagama u vojarnama – za obranu, a izvan vojarni – za napad u 06,00 sati, 29. rujna 1991. Zapovjedio je zapovjedniku OG-1 i postrojbama TO s Banovine i Korduna, da glavnim snagama napadnu Zagreb, smjerom Petrinja – Lekenik – Velika Gorica, a pomoćnim smjerom Vojnić – Karlovac, deblokiraju snage u Karlovcu i Jastrebarskom, te omoguće snagama na glavnom smjeru napada oslobađanje vojarni u Zagrebu i izvlačenje smjerovima: Zagreb – Velika Gorica – Petrinja i Samobor – D. Zdenčina – Lasinja.

[1] Odlukom predsjednika RH, dr. sc. Franje Tuđmana od 29. srpnja 1991. osnovani su Republički i 13 regionalnih kriznih štabova, sa zadaćom organiziranja i usklađivanja aktivnosti, mjera, snaga i izvršitelja zadaća obrane RH. U Regionalni KŠ za Zagrebačku regiju imenovao je Zdravka Brzovića za predsjednika, Stjepana Matešu za zapovjednika, te Zvonimira Červenka (sekretara GSNO), Antu Devčića (načelnika Policijske uprave zagrebačke), Darka Grdića (zapovjednika GrŠTO) i Ivana Paraća (zapovjednika GŠCZ), za članove. Sa zadaćom sve oružane sastave u Gradu objediniti i staviti u jedinstven sustav oružanih snaga (i VIZ-a) Zagreba i RH. Tako je 30. srpnja ustrojen Zagrebački korpus ZNG-a od već osnovanih postrojba ZNG-a, TO, policije, dragovoljačkih, HOS-a i odreda Narodne Zaštite, a 6. kolovoza imenovano je Zapovjedništvo pod zapovijedanjem Stjepana Mateše.

 

4.RATNI PUT BRIGADE

Brigada započinje bojno djelovati u vrlo složenim uvjetima obrane Zagreba, u nazočnosti jakih snaga JNA u Gradu i šire (u najvišoj bojnoj spremnosti za napad). U periodu kada JNA (glavninom snaga) i pobunjeni Srbi prelaze u otvoreni rat protiv Republike Hrvatske.

Prve bojne zadaće, prema zapovijedi Stjepana Mateše, zapovjednika Zagrebačkog korpusa ZNG-a, brigada je započela izvršavati 21. rujna 1991., uporabom satnija i bojni na samostalnim bojnim zadaćama u gradu Zagrebu, na zagrebačkoj i zapadnoslavonskoj bojišnici, iako postrojbe brigade nisu bile adekvatno opremljene, oboružane i osposobljene za bojna djelovanja, niti je s pripadnicima izvedeno bojno gađanje.


Bojna djelovanja 101. brigade ZNG-a/HV-a tijekom Domovinskog rata. (T. Pavić, B. Kržić)

 

U najkritičnijem razdoblju za obranu Hrvatske, koncem rujna 1991., u obrani Novske djeluje s 1. bojnom i satnijom 3. bojne, te 1. samostalnom satnijom Podsused (od kada joj se pridodaje) i u opsadi vojarni: „Maršal Tito“ u Zagrebu, Samoboru, Velikoj Gorici, Velikoj Buni i Kerestincu (s 3. i 2. bojnom), s ciljem onemogućavanja proboja snaga JNA iz vojarni. Na 1. crti obrane Zagreba zaustavlja prodor snaga JNA s Banovine i sprječava deblokadu vojarni, spajanje i izvlačenje. Početkom listopada, preko rijeke Kupe, u obrani Lasinja, s 2. bojnom vodila je žestoki boj protiv snaga JNA i pobunjenih Srba.

Brigada (bez 2. bojne) pod zapovijedanjem Ivice Hrnčića, krajem listopada 1991., briljantno je izvela prvi napadni boj na rijeci Kupi kod Pokupskog, nasilno prešla Kupu i, iz neposrednog dodira, odbacila snage JNA i pobunjenih Srba do 5 km. U suradnji s 10. brigadom TO iz Velike Gorice stvorila je široki mostobran, kojega osigurava puna 72 sata. No, na žalost, susjedne postrojbe nisu uspjele prijeći u istovremeni napadni boj niti je nadređeno zapovjedništvo, u ta 3 dana, uspjelo ubaciti svježe snage za produžetak napada. Prijelaz Kupe i napadni boj iz neposrednog dodira, te držanje mostobrana bila su prva takva djelovanja od početka Domovinskog rata, što je cijeloj maloj operaciji hrvatskih snaga[1] davalo još veću težinu i potaklo ih na sve češća napadna bojna djelovanja. Zaustavljanje proboja snaga JNA i pobunjenih Srba na rijeci Kupi, iz dva operativna smjera napada s Banovine i Korduna, hrvatske obrambene snage, pa i 101. brigada ZNG-a, spriječile su spajanje sa snagama JNA u vojarnama, zauzimanje Zagreba i rušenje legalno izabrane vlasti Republike Hrvatske.

Nakon prvog napadnog boja brigade, zapovijedanje 101. brigadom ZNG-a[2] od Ivice Hrnčića, 15. studenog 1991., preuzima Jozo Petrašević, djelatni časnik HV-a.

Uvrijemesve izglednijeg pada Vukovara, brigada je s prve crte zagrebačke bojišnice na rijeci Kupi, kao najbolja zagrebačka pričuvna brigada ZNG-a[3], izvučena u Jastrebarsko, poradi priprema za proboj u Vukovar. Potom je, ojačana 3. bojnom 100. brigade ZNG-a i 1. samostalnom satnijom Podsused, prema zapovijedi načelnika GS HV-a Antona Tusa, prebačena na istočnoslavonsko bojište (prva pričuvna zagrebačka brigada na udaljenosti cca 300 km), poradi proboja u Vukovar i obrani istočne Slavonije[4]. Na toj zadaći, 21. studenog 1991., sučelila se sa snagama JNA i pobunjenih Srba, južno od Osijeka. Vodila je bojeve u Paulin Dvoru, Ivanovcu i Antunovcu, kojima je nakon pada Vukovara, zaustavila opću ofenzivu jedinica 12. K JNA (novosadskog korpusa). U suradnji sa slavonskim brigadama i 3. brigadom ZNG-a, zaustavila je daljnji proboj združenih snaga JNA[5] i pobunjenih Srba, na glavnom smjeru napada, spriječila presijecanje istočne Slavonije i spajanje sa snagama JNA i pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, kao i odsijecanje Osijeka. Crta obrane ostala je nepromijenjena tijekom Domovinskog rata. U obrani Osijeka bojno je djelovala do kraja lipnja 1992. godine.

Jedan broj pripadnika brigade, hrabrih dragovoljaca, u 1992. odlazi boriti se na bojišnicama Posavine i Južnog bojišta.

U srpnju 1992., nakon prevođenja brigade u pričuvu, velik broj pripadnika brigade prelazi u 145. i 153. brigadi HV-a, popunjavaju postrojbe, a časnici brigade preuzimaju vođenje i zapovijedanje taktičkom grupom (TG-145) i 145. brigadom HV-a, u cjelini.

Od srpnja 1992. do srpnja 1995. bila je u pričuvi, pripremala se i uvježbavala za konačno oslobođenje okupiranih područja RH. Povremeno je bojno djelovala na prvoj crti banovinske bojišnice, na Letovaničko – Glinskom smjeru.

Pred sam početak Oluje mobilizirana je 31. srpnja i angažirana u oslobađanju Banovine do 20. kolovoza 1995. Pripremala se za jedan, a bez prethodne pripreme upućena je na drugi, neplanirani smjer napada. Bojno je djelovala u učinkovitom slamanju otpora i razbijanju snaga Srpske vojske Krajine, na smjeru: Komarevo – Blinjski Kut – Knezovljani – Zrinska Gora (kraj Šamarice, kamo je bilo ZM 39. K SVK) – Trgovi (kraj Dvora) – Kotarani – državna granica RH s R BiH. Oslobodila je cca 400 km2 okupirane Banovine.

 

5.DJELOVANJE BRIGADE NAKON VRO „OLUJA“

U zaletu i snazi pobjednika, nakon „Oluje“, brigada (u pričuvi) pripremana je za konačno oslobođenje Hrvatskog Podunavlja. U to vrijeme, ako bi se u oslobađanje išlo oružjem, sa 101. brigadom HV-a računalo se u GS HV-a, cijeneći rezultate njezina bojevanja na rijeci Kupi i istočnoslavonskom bojištu tijekom 1991./1992. te na Banovini u „Oluji“.

Potpisivanjem sporazuma o mirnoj reintegraciji[6], a posebice nakon vraćanja Hrvatskog Podunavlja, u GS HV-a počelo se planirati i intenzivirati transformiranje ratnog ustroja HV-a u mirnodopski, te je započeo proces ukidanja brojnih ratnih postrojba HV-a.

Nakon šest godina vođenja i zapovijedanja brigadom, u izvođenju obrambenih i napadnih bojeva na bojištima u Republici Hrvatskoj, radi odlaska u mirovinu, dužnost zapovjednika 101. brigade HV-a stožerni brigadir Jozo Petrašević 17. ožujka 1997. predaje pukovniku Draženu Bartolcu.

Zapovjedništvo 101. brigade HV-a, pod zapovijedanjem Dražena Bartolca, s dostignutog stupnja osposobljenosti zapovjedništava i postrojba brigade nastavlja kontinuitet i daljnje jačanje mobilizacijske i bojne spremnosti brigade.

 

6.UKIDANJE BRIGADE IZ MOBILIZACIJSKOG RAZVOJA

Nakon što je Hrvatsko Podunavlje 16. siječnja 1998., mirnim putem, vraćeno u državno-pravni poredak Republike Hrvatske, započele su pripreme za ukidanje brigade.

U 2000. godini zapovijedanje 101. brigadom HV-a preuzima pukovnik Stjepan Bebek, koji s djelatnicima Zapovjedništva brigade izrađuje i provodi Terminski plan završetaka desetogodišnjeg djelovanja brigade.

Na prijedlog GS HV-a, odlukom MORH-a, junačka Stoprva susedgradska brigada 30. lipnja 2001. ukida se iz mobilizacijskog razvoja i odlazi u povijest, na čast i ponos građana Susedgrada, Zagreba i Republike Hrvatske.

 

ZAKLJUČAK

Tijekom Domovinskog rata 101. brigada ZNG-a/HV-a junački je izvršila zapovjeđene joj zadaće obrane Republike Hrvatske i izrasla je u elitnu postrojbu HV-a, te je znakovito pridonijela hrvatskoj vojnoj tradiciji i hrvatskoj vojnoj povijesti.

U neravnopravnim bojevima sa znatno nadmoćnijim agresorom, koji je brojnom vojskom i ratnom tehnikom (jedna od najmoćnijih u Europi) na hrvatskom tlu u cilju etničkog čišćenja, ubijao i protjerivao hrvatski narod, razarao i palio im materijalna dobra, naši dečki i cure, pripadnici brigade, nedovoljno opremljeni i naoružani, ali oboružani hrabrošću i velikim junačkim dragovoljačkim srcima, obranili su i oslobodili zadana područja Republike Hrvatske.

Brojna granatiranja iz sveg raspoloživog oruđa (katkad i preko 500 razornih granata na dan), provodeći taktiku „spaljene zemlje“ (razoriti, protjerati, ubiti, spaliti, uništiti, etnički očistiti hrvatski teritorij…) i napadi združenih snaga JNA i pobunjenih Srba, u ratu mina i granata, grmljavini topova i kiši vrelog čelika, nisu ostvarili ciljeve napada na prvim crtama bojnih djelovanja brigade.

Od rujna 1991. do srpnja 1992., 101. brigada ZNG-a/HV-a vodila je znakovite bojeve i pridonijela ostvarenju strateških ciljeva obrane:

  • U obrani Novske i Lasinja, te na 1. crti obrane Zagreba, kod Pokupskog (krajem listopada 1991.) zaustavila je proboj JNA i pobunjenih Srba s okupiranog područja Banovine prema Zagrebu i njihovog spajanja s postrojbama JNA u vojarnama Velike Bune, Velike Gorice, Zagreba, Dugog Sela, Kerestinca, Samobora i Jastrebarskog.
  • Briljantno je izvela prvi napadni boj na rijeci Kupi, nasilno prešla Kupu kod Pokupskog i iz neposrednog dodira odbacila snage JNA i pobunjenih Srba do 5 km. U suradnji s 10. brigadom TO iz Velike Gorice stvorila je široki mostobran, kojega osigurava puna 72 sata (znakovito za vojnu povijest i znanost).
  • U odlučujućem zaustavljanju napada združenih snaga JNA i pobunjenih Srba, nakon pada Vukovara, na glavnom smjeru napada istočnoslavonskog bojišta, na crti: Antunovac – Ivanovac – Divoš – Paulin Dvor. U suradnji sa slavonskim brigadama i 3. brigadom ZNG-a, spriječila je presijecanje istočne Slavonije i spajanje sa snagama JNA i pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, kao i odsijecanje Osijeka.

Navedeno, potvrđuje i ocjena načelnika GS HV-a general zbora Antona Tusa, od rujna 1992., Bitke koje su vodili pripadnici i postrojbe 101. brigade ZNG-a/HV-a od osvajanja i držanja mostobrana na Kupi, a posebno u izvršavanju bojevih zadataka na istočnoslavonskom bojištu, odlučujuće su doprinijele slobodi i državnosti naše drage domovine Hrvatske.

U Oluji (od 31. srpnja do 20. kolovoza 1995.) brigada je bojno djelovala u učinkovitom slamanju otpora i razbijanju snaga Srpske vojske Krajine, na smjeru: Komarevo – Blinjski Kut – Knezovljani – Zrinska Gora (kraj Šamarice, kamo je bilo ZM 39. K SVK) – Trgovi (kraj Dvora) – Kotarani – državna granica RH s R BiH. Oslobodila je cca 400 km2 okupirane Banovine. Zapovjednik hrvatskih snaga na Banovini od 5. kolovoza 1995., danas stožerni general u miru, Petar Stipetić, s ponosom je istaknuo da je 101. brigada HV-a s puno uspjeha izvršila postavljene zadaće, pri čemu nije bilo nikakvih incidenata, zločina, paljevina, uništavanja imovine i krađa. Bila je disciplinirana, dobro pripremljena, spremna i za najveća žrtvovanja i (…) pobjedonosno je završila svoj ratni put. Velika hvala svim pripadnicima, zapovjedništvima i postrojbama brigade na stručnom, učinkovitom i časnom obavljanju bojnih zadaća tijekom Domovinskog rata.

U deset godina djelovanja Stoprvu je snažilo 7225 pripadnika (od kojih trinaest pripadnica), s područja Susedgrada, Zaprešića, Medveščaka, Sesveta i drugih četvrti Zagreba i Zagrebačke županije.

Na oltar Domovine, tijekom slavnog ratnog puta bojevanja brigade, u grmljavini topova i kiši vrelog čelika, svoja tijela položilo je 49 hrvatskih vitezova (od kojih su trojica iz 100. brigade ZNG-a/HV-a)[7], tijelo jednoga nije pronađeno (u Oluji) i vodi se među nestalima, a 211 pripadnika je ranjeno.

Za junački čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu, brigada je odlikovana Odličjem RED NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG, a1. samostalna satnija Podsused Odličjem RED HRVATSKOG TROLISTA, za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu.

Slavni ratni put junačke 101. brigade ZNG-a/HV-a od zapadnoslavonske Posavine, Kupe, istočnoslavonske ravnice, Vuke i Une do pobjede, ne bi bio moguć bez žrtve poginulih hrvatskih vitezova i potpore naših obitelji, građana Susedgrada, Zagreba i šire; djelatnika institucija obrane, Grada Zagreba, policije; susjednih postrojba i nadređenih zapovjedništava ZNG-a/HV-a; naših dragih prijatelja – pučana bojišnica, posebno u istočnoj Slavoniji; dušobrižnika i institucija Crkve; gospodarstvenika i obrtnika; donatora iz domovine i dijaspore; brojnih udruga, škola, vrtića i drugih ustanova; institucija javnog priopćavanja i drugih medija…

            Pripadnici brigade vam neizmjerno zahvaljuju!

Posebno zahvaljujemo djeci i učenicima te osoblju vrtića i škola, koji su bili uz nas, pisali nam i slali svoje umjetničke i literarne uratke, pakete radosti Božića i Uskrsa, te nas poticali na izdržljivost i junaštvo, s vjerom u našu pobjedu.

            I pobijedili smo!

 

Zagreb, 11. lipnja 2013.                                                                  mr. sc. Tomislav Pavić, prof.

 

[1] 101. brigada ZNG-a, nakon obrane Novske, imala je ključno mjesto na pokupskom pravcu krajem listopada… i u jednoj maloj operaciji hrvatskih snaga, uspješno je izvela napadni boj preko Kupe, neprijatelja potisnula i u dubini njegova rasporeda stvorila veliki mostobran…(Iz intervjua general zbora Antona Tusa, 25. svibnja 1994., u povodu 3. obljetnice ustroja brigade).

[2] U prosincu 1991. uvodi se Domobranstvo, kao posebna sastavnica HV-a. Pričuvne postrojbe ZNG-a i TO, novim mobilizacijskim razvojem, prevedeni su u pričuvni sklop HV-a, bez promjene ustrojbene strukture. Tako i 101. brigada ZNG-a u 101. brigada HV-a. Ustroj joj se, u 1993., povećava s topničko-raketnim divizijunom.

[3] Iz intervjua general zbora Antona Tusa, 25. svibnja 1994., u povodu 3. obljetnice ustroja brigade.

[4] Za proboj u Vukovar i obranu istočne Slavonije,u listopadu i studenom 1991., iz Zagreba su upućeni 83. samostalni zagrebački dobrovoljački bataljun i 101. brigada ZNG-a Susedgrad. (Iz Kataloga: Zagrebačka zapovjedništva i postrojbe u Domovinskom ratu 1990. – 1995., u Monografiji 145. brigada HV-a, Zagreb, 2011., str. 18.).

[5] Zaustavljanjem proboja na tom smjeru, krajem studenog i početkom prosinca 1991., slomljen je napad JNA na istočnoslavonskom bojištu, i ona više nije bila sposobna za nastavak napada. (Iz intervjua general zbora Antona Tusa, 25. svibnja 1994., u povodu 3. obljetnice ustroja brigade).

[6] Nakon niza političkih aktivnosti i posredovanja međunarodne diplomacije (posebice SAD-a), 12. studenoga 1995. s pobunjenim Srbima potpisan je Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji okupiranog Hrvatskog Podunavlja, koje je 16. siječnja 1998. vraćeno u državno-pravni poredak Republike Hrvatske.

[7] Do Dana priznanja RH (15. siječnja 1992.) poginulo je 29 pripadnika (od kojih 3 iz 100. br ZNG-a ), u 1992. (do srpnja) – 10 pripadnika, u 1993. – 2, u 1994. – 1 i u 1995. – 6 i jedan nestali. U usporedbi s podacima o broju poginulih pripadnika zagrebačkih pričuvnih brigada do 10. kolovoza 1992. prema JAVOROVIĆ, Božidar, Narodna zaštita grada Zagreba u Domovinskom ratu, Zagreb, 1996. str. 113. – 114.101. brigada ZNG-a/HV-a, nakon 153. brigade HV-a, imala je najveći broj poginulih pripadnika – 39 (od kojih je na istočnoslavonskom bojištu poginulo 32 pripadnika brigade i 3 iz 100. br ZNG-a/HV-a).

TOP