12. veljače 2020. godine Društvo prijatelja GLAGOLJICE i Nadbiskupijski pastoralni institut, u sklopu projekta „HRVATSKA GLAGOLJAŠKA BAŠTINA“ koji financira Grad Zagreb, pripremili su i svečano otvorili izložbu „Učenički radovi iz Hrvatskog državnog arhiva i ostalih glagoljskih središta.“
Organizatori izložbe, među ostalima, bili su i profesorice povijesti: Jasenka Štimac iz OŠ D. Domjanića u Zagrebu te Natalija Bulić – Kuić iz OŠ Antunovac iz istoimenog mjesta Antunovca. Obje profesorice su dugogodišnje i zaslužne stručne suradnice na projektima UHBDR 101. brigade koji se odnose na njegovanje tekovina Domovinskog rata i prenošenje istih mladim naraštajima.
Već u uvodu Jasenka Štimac je predstavljajući goste posebno pozdravila hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, bez kojih, kako je istaknula, ne bi bilo niti samostalne Republike Hrvatske, a niti ove izložbe.
U svojoj izjavi za medije Jasenka Štimac je naglasila: „Na ovoj izložbi svojim radovima sudjelovali su učenici iz 16 osnovnih škola diljem cijele Hrvatske. Sretni smo što smo ovdje „Hrvatska u malom“. Naziv „Oživljena baština, bogatstvo i ljepota pisma – glagoljica“ uzeli smo zato što, obično kada se govori o glagoljici, govori se o „rasutoj baštini“. Radi se o tome da se naše glagoljaške knjige i dokumenti nalaze u cca 27 država svijeta i u osamdesetak gradova. Rijetko kada te knjižnice istaknu da su to HRVATSKE knjige. Iz tog razloga pokušavamo u našim školama mlade što više upoznati s glagoljicom, da bi oni znali koje bogatstvo i vrijednosti imamo.“
Izložba je popraćena bogatim kulturno – umjetničkim programom koji su izvodili učenici. Izložbi koja će u Zagrebu biti otvorena do 27. veljače 2020. želimo što bolju posjećenost, odjek i domete.
NE ZABORAVIMO:
Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. stoljeća. Autor ovog pisma je Ćiril (pravim imenom Konstantin), bizantski redovnik iz Soluna, koji je na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige. Glagoljicom piše sav slavenski svijet sve do 12. stoljeća, kada počinje prevladavati ćirilica kao drugo slavensko pismo, a od 14. stoljeća u uporabi je sve češće latinica koja preuzima dominaciju u 16. stoljeću.
Sam naziv glagoljica nastao je na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjeg vijeka (termin „glagoljski“ nastaje u 16. stoljeću), to je vrijeme kada su glagoljicom pisali još samo Hrvati.
Riječ „glagoljica“ nastala je prema „glagoljati“. Taj glagol ima dva značenja: 1) služiti misu na staroslavenskom jeziku i 2) pričati, govoriti, divaniti. Sama riječ nastala je iz praslavenskog „golgoljati“ što je u staroslavenskom dalo „glagolati“, a zatim u hrvatskom „glagoljati“.
Prvi spomenik pisan latinicom na hrvatskom – ne latinskom – jeziku jest Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345. godine. Glagoljica se u to vrijeme održala (kako je već rečeno) još jedino u Hrvatskoj gdje je u razdoblju od 13. do 16. stoljeća nastao i novi glagoljski tip – uglata ili hrvatska glagoljica. Tome svjedoči i Vrbnik kao mjesto s najviše glagoljskih tekstova na svijetu.
Tekst i snimke: Sergije Dražić
